- 1 -                                            Poslovni broj: Usž-1166/2023-2

Poslovni broj: Usž-1166/2023-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda  Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća, te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. G., kojeg zastupa R. B., protiv tuženika Grada Zagreba – gradonačelnika, radi stavljanja na raspolaganje, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2318/22-8 od 25. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj  27. ožujka 2024.

p r e s u d i o   j e

1. Žalba se odbija.
2. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2318/22-8 od 25. studenoga 2022.
3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1.              Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja gradonačelnika G. Z., klasa: UP/II-112-02/22-09/8, urbroj: 251-02-01-22-2 od 1. srpnja 2022. i rješenja G. Z., Ureda gradonačelnika, klasa: UP/I-112-02/22-09/13, urbroj: 251-02-02/003-22-1 od 10. svibnja 2022. kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2.              Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja G. Z., Ureda gradonačelnika, klasa: UP/I-112-02/22-09/13, urbroj: 251-02-02/003-22-1 od 10. svibnja 2022. kojim se tužitelja, službenik u Uredu gradonačelnika, stavlja na raspolaganje zbog nemogućnosti rasporeda na radno mjesto za koje ispunjava uvjete (točka 1.); službeniku se utvrđuje rok raspolaganja u trajanju od četiri mjeseca koji počinje teći danom izvršnosti ovog rješenja (točka 2.); za vrijeme raspolaganja službenik je oslobođen obveze rada i dolaska na posao (točka 3.); za vrijeme trajanja raspolaganja službenik ostvaruje pravo na naknadu plaće u visini plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio stavljanju na raspolaganje (točka 4.).

3.              Prvostupanjsku presudu tužitelj osporava žalbom zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da presuda nije osnovana na zakonu, da je donesena isključivo na temelju dokumentacije u spisu bez utvrđivanja pravog stanja stvari, bez izvođenja dokaza i saslušanja svjedoka, nelegitimnih ciljeva i motiva ukidanja radnih mjesta savjetnika bivšeg gradonačelnika M. B., a sve pod izlikom smanjenja radnih mjesta. Smatra da ga je sud trebao saslušati s obzirom na okolnost da je tuženik novom sistematizacijom stvorio radno mjesto "viši stručni savjetnik pročelnika za koordinaciju aktivnosti Gradske uprave" sa šest izvršitelja, dok je tužiteljevo radno mjesto bilo "poseban viši savjetnik gradonačelnika za koordinaciju Gradske uprave – specijalist" jedan izvršitelj. Za neprihvaćanje dokaznih prijedloga saslušanjem tužitelja, ali i ostalih svjedoka, uključujući gradonačelnika i zamjenika gradonačelnika, počinjena je bitna povreda postupka koja je utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude. Nadalje, smatra pogrešnim zaključak da se tužitelja nije moglo rasporediti na neko drugo radno mjesto temeljem članka 105. stavka 2. i 3. Zakona o službenicima i namještenicima, jer bi tužitelj temeljem te zakonske odredbe trebao imati prednost pri rasporedu budući da ima bolje ocjene dosadašnjeg rada i učinkovitosti od nekih drugih raspoređenih službenika. Ponavlja da ga se trebalo rasporediti na neko drugo radno mjesto u Uredu gradonačelnika pod uvjetima iz članka 105. stavka 2. ZSN-a koju odredbu sud relativizira. Navodi da sud nije razmatrao njegov prigovor o povredi članka 97. Kolektivnog ugovora kojim je prije donošenja odluke važne za položaj službenika/namještenika čelnik tijela obvezan savjetovati se sa sindikalnim povjerenikom. Zaključak suda da među odlukama iz članka 97. stavka 2. KU nema i odluke o stavljanju službenika na raspolaganje pogrešan je, nelogičan i štetan jer odluke nisu propisane taksativno, već primjerično. Smatra da zamjena za nepostupanje po članku 97. stavku 2. KU ne može biti savjetovanje sa sindikatom u vezi s donošenjem novog PUR-a. Smatra, nadalje, da je tuženik povrijedio odredbu članka 30. ZUP-a jer mu nije omogućeno izjašnjavanje, a što detaljno elaborira i u žalbi. Nadalje, navodi da u kontekstu konvencijskog prava sud zauzima ispravan stav da stavljanje na raspolaganje predstavlja utjecaj na tužiteljevo pravo poštovanja privatnog života i prava vlasništva, ali da pogrešno zaključuje da time nije povrijeđeno načelo razmjernosti proklamirano člankom 8. Konvencije. Takav utjecaj nije opravdan i legitiman jer se radi o tuženikovoj političkoj, a ne pravnoj odluci. Navedeno proizlazi i iz izjava D. D. i T. T. iz kojih je vidljivo da tuženik savjetnike, simptomatično, upravo pokojnog M. B. stavlja na raspolaganje kako bi im nakon toga dao otkaz. Tužitelj smatra da je tuženik izvršio čin neopravdanog miješanja i postupio protivno odredbi članka 8. stavka 2. Konvencije. Stavljanje na raspolaganje dopušteno je ako nije protivno, kao u konkretnom slučaju, članku 8. stavku 2. Konvencije, a mora se provesti na način koji je sukladan zakonu, kolektivnom ugovoru i Konvenciji, što je tuženik prekršio na više načina, a sud neosnovano podržao pobijanom presudom. Zaključno, donoseći pobijanu presudu sud nije uzeo u obzir dokaze i činjenice koje su relevantne niti je savjesno i brižljivo ocijenio sve izvedene dokaze, zbog čega je načelo slobodne ocjene dokaza primijenio arbitrarno i na štetu tužitelja. Smatra da, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, da je dužan uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što u konkretnom slučaju sud nije učinio. Predlaže stoga Sudu da poništi pobijanu presudu i sam riješi stvar, podredno da presudu poništi i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška za sastav žalbe.

4.              U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda iz razloga navedenih u osporenom rješenju i očitovanju na tužbu te predlaže Sudu da istu kao neosnovanu odbije.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj je Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

7.              Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8.              Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem od 10. svibnja 2022. tužitelj, službenik u Uredu gradonačelnika G. Z., stavljen na raspolaganje u trajanju od četiri mjeseca zbog nemogućnosti raspoređivanja na radno mjesto za koje ispunjava uvjete.

9.              Tužitelj je do stavljanja na raspolaganje bio raspoređen u Uredu gradonačelnika na radno mjesto posebnog višeg savjetnika gradonačelnika za koordinaciju Gradske uprave – specijalista, potkategorija radnog mjesta viši savjetnik – specijalist, klasifikacijski rang 2.

10.              Nije sporno da je Odlukom o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 17/21. i 24/21.), koja je stupila na snagu 1. siječnja 2022., izmijenjeno ustrojstvo Gradske uprave G. Z. te da je zbog racionalizacije, broj gradskih upravnih tijela smanjen, a osobito je sužen djelokrug Ureda gradonačelnika.

11.              Dana 10. svibnja 2022. stupio je na snagu novi Pravilnik o unutarnjem redu Ureda gradonačelnika ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 13/22. – dalje: PUR). Prije donošenja PUR-a zatraženo je mišljenje Sindikata d. i l. s. i n. R. H., Podružnice sindikata G. Z., koji se na istu očitovao dopisom od 12. travnja 2022. godine.

12.              Također nije sporno da je prije donošenja novog Pravilnika o radu Ureda gradonačelnika u Uredu gradonačelnika bilo raspoređeno tridesetak savjetnika – specijalista, a da je novim PUR-om predviđeno samo jedno radno mjesto savjetnika – specijalista.

13.              Prema odredbi članka 105. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj: 86/08. – 112/19. – dalje: ZSN) kada se donese Pravilnik o unutarnjem redu, službenici se raspoređuju na radno mjesto, sukladno tom Pravilniku, vodeći računa o poslovima koje su do tada obavljali (st. 1.). Ako se Pravilnikom ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice upravnog tijela, pojedina radna mjesta u upravnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete. Prednost rasporeda na radno mjesto ima službenik koji ima bolje ocjene dosadašnjeg rada i učinkovitosti (st. 2.). Ako nema odgovarajućeg radnog mjesta u upravnom tijelu na koje se službenik može rasporediti, donosi se rješenje o stavljanju na raspolaganje (st. 3.).

14.              Budući da nije sporno da se tužitelj u Uredu gradonačelnika nije mogao rasporediti na radno mjesto savjetnika specijaliste, jer je drastično smanjen njihov broj na samo jedno takvo radno mjesto, to je postojala obveza razmatranja mogućnosti tužiteljeva rasporeda na neko drugo radno mjesto u okviru Ureda gradonačelnika.

14.1.              S tim u vezi valja reći da tuženik nije našao mogućnosti tužiteljeva rasporeda na radna mjesta koja odgovaraju njegovom stupnju obrazovanja i stečenim kvalifikacijama budući da je prednost dana onim službenicima koji su i do tada bili raspoređeni na poslove tih radnih mjesta, dok je za preostala radna mjesta ocijenjeno da su ispod tužiteljevih kvalifikacija, odnosno da je tužitelj prekvalificiran za ista. Ove činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o stavljanju na raspolaganje, tužitelj svojim tužbenim niti žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

15.              Što se tiče prigovora tužitelja koji je naveden u tužbi, a ponovljen u žalbi, vezano uz savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom, valja reći da je na taj prigovor prvostupanjski sud dao obrazloženje koje prihvaća i ovaj žalbeni sud. Naime, prema članku 97. stavku 1. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u gradskim tijelima G. Z. ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 17/14. – 3/19. – dalje: KU) čelnik upravnog tijela je dužan savjetovati se sa sindikalnim povjerenikom ili drugim ovlaštenim predstavnikom sindikata o namjeravanoj odluci koja je važna za položaj službenika i namještenika. Pri tom su u članku 97. stavku 2. KU-a egzemplifikativno propisane takve važne odluke, ali među njima nema i odluke o stavljanju službenika lokalne zajednice na raspolaganje. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio taj prigovor tužitelja kao neosnovan.

16.              Nadalje, valja ponoviti da je tuženik prije donošenja PUR-a proveo prethodno savjetovanje sa sindikatom vezano uz namjeravano donošenje novog Pravilnika u kojem postupku se sindikat nekoliko puta očitovao u vezi namjeravanog donošenja PUR-a, a kojim je radikalno racionaliziran, odnosno, smanjen broj izvršitelja na radnim mjestima u potkategoriji viši savjetnik – specijalist klasifikacijskog ranga 2.

17.              Što se tiče tužiteljevog prigovora o povredi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) valja reći da je i na taj prigovor prvostupanjski sud dao valjano i razložno obrazloženje radi čega ovaj žalbeni Sud ne nalazi potrebe da isto ponavlja.

18.              Imajući u vidu izloženo, prema ocjeni ovoga Suda, osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju u sporu na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu počinjene niti povrede postupka, jer je presuda obrazložena na valjan i razložan način koji u potpunosti prihvaća i ovaj žalbeni Sud pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.

19.              Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci.

20.              Odluka o troškovima temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a, jer tužitelj nije uspio u sporu.

U Zagrebu 27. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća

Boris Marković, v.r.