- 1 -              Poslovni broj: Usž-1663/2023-2

Poslovni broj: Usž-1663/2023-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Borisa Markovića, članova vijeća, te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. F. iz Z., zastupana po opunomoćeniku M. Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poništavanja rješenja, odlučujući žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3325/2022-6 od 20. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3325/2022-6 od 20. veljače 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/22-01/146, urbroj: 513-04-22-2 od 22. rujna 2022. i rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., klasa: UP/I-415-02/21-18/535, urbroj: 513-02-3005/44-22-11 od 3. ožujka 2022., u dijelu u kojem se odnosi na tužiteljicu, te se odbija i zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

2.              Tužiteljica je protiv naznačene prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako sud prvog stupnja svoju odluku temelji na činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, te da uopće nije utvrđivao nikakve činjenice, već je jednostavno ponovio utvrđenja i pravnu argumentaciju iz pobijane odluke tuženika. Smatra kako je ovime sud prvog stupnja postupio suprotno temeljnim načelima i zakonskim odredbama Zakona o upravnim sporovima, koji propisuje da se u upravnom sporu trebalo utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Navodi kako Ustav Republike Hrvatske u članku 19. jamči sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti, a na naslovnom sudu, kao sudu pune jurisdikcije je bilo da provede dokaze u okvirima upravnog spora, pa tek ako tako provedeni dokazi pokažu iste rezultate glede utvrđenja činjenica, kako su one utvrđene u upravnom postupku, onda primjenom propisa treba tužbu odbiti i potvrditi osporavana upravna rješenja. Ističe da je bit sudske zaštite u upravnim sporovima da sud sam mora utvrditi odlučne činjenice i usporediti je li upravno tijelo na jednak način utvrdilo činjenice i primijenilo propis. Navodi kako je pravovremeno predložila provođenje vještačenja, te saslušanja tužitelja i svjedoka na okolnost podpada li predmetna roba pod trošarinsku, odnosno na okolnost da je činjenično stanje bitno drugačije nego je to pobijanim odlukama upravnih tijela utvrđeno. Ističe kako nije svrha i smisao upravnog spora potpuno i nekritički prihvaćanja radnji i odluke upravnih tijela, nego upravo iste analizirati u svjetlu zakonskih odredbi radi provjere zakonitosti radnji i postupanja. Stoga predlaže nadležnom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6.              Ovaj Sud nalazi da se pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.

7.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako je nesporno da je 11. svibnja 2021. u teretnom vozilu trgovačkog društva G. t. d.o.o., čija je odgovorna osoba tužiteljica, zatečen prešani duhan u listu pakiran u 99 kartonskih kutija na 33 palete, bruto mase 13257,50 kg i neto mase 11706,50 kg, kojim vozilom je upravljao Z. Š., a na ograđenom parkingu društva G. t. d.o.o. u S. je to teretno vozilo dočekao i primio J. G.. Isto tako nije sporno da je za navedeni teret postojao teretni list CMR …, s time da pošiljka ukrcana u Njemačkoj i namijenjena za isporuku u Slovačkoj nije bila najavljena carinskom tijelu. Budući da na zapisnik carinskog tijela o provedenom nadzoru nije bilo prigovora osporavanim rješenjima plaćanje carina i pripadajućih zateznih kamata solidarno je naloženo društvu G. t. d.o.o., tužiteljici, Z. Š. i J. G..

8.              Naime, odredbom članka 4. točka 1. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", 106/18. i 121/19. – dalje: ZoT) propisano je da su trošarinski proizvodi i duhanske prerađevine, dok je odredbom članka 82. stavak 1. istog Zakona propisano da se duhanskom prerađevinom smatra i duhan za pušenje, dok se prema odredbi članka 86. stavak 1. točka 2. istog Zakona, duhanom za pušenje smatra i otpad duhana, pri čemu se otpadom duhana smatraju i ostaci listova duhana.

9.              Odredbama članka 83. ZoT-a propisano je kako je predmet oporezivanja i duhanska sirovina koja je predmet nezakonitog postupanja (stavak 1.), te da se duhanskom sirovinom smatra duhan koji je ubran, neovisno o stupnju njegove prerade ili obrade, a koji se ne smatra duhanskom prerađevinom (stavak 2.).

10.              Prema odredbi članka 115. stavka 13. ZoT-a prijevoznik duhanske sirovine pri njenom unosu u Republiku Hrvatsku je prethodno dužan o tome obavijestiti Carinsku upravu – Trošarinski ured za vezu radi dobivanja odobrenja za takvo kretanje, dok je prema odredbi članka 116. stavak 1. istog Zakona prijevoznik duhanske sirovine dužan prije unosa duhanske sirovine obavijestiti Carinsku upravu – Trošarinski ured za vezu o namjeravanom unosu i omogućiti Carinskoj upravi provjeru i nesmetano obavljanje nadzora nad pošiljkom (stavak 1.).

11.              Prema podacima spisa predmeta je nesporno da u pogledu prijevoza i primitka prešanog duhana u listu nije bila izvršena nikakva prethodna obavijest carinskom tijelu, zbog čega ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je prijevoz pošiljke u konkretnom slučaju predstavljao nezakonito postupanje u smislu citiranih odredbi ZoT-a bez obzira na postojanje teretnog lista.

12.              Stoga se prema ocjeni ovoga Suda u obrazloženju osporene prvostupanjske presude pravilno prvostupanjski sud poziva na odredbe članka 118. ZoT-a, koje propisuju da je u slučaju postupanja u suprotnosti s odredbama toga Zakona, a koje za posljedicu ima nezakonito posjedovanje, promet ili na bilo koji drugi način nezakonito činjenično ili pravno raspolaganje s duhanskom sirovinom, smatrat će se da je duhanska sirovina predmet nezakonitog postupanja i tada nastaje obveza obračunavanja i plaćanja trošarine (stavak 1.), te da je u tom slučaju obveznik plaćanja trošarine svaka osoba koja je nezakonito postupala s duhanskom sirovinom, ako je više osoba odgovorno za plaćanje trošarine, za plaćanje odgovaraju solidarno (stavak 3.).

13.              Imajući na umu sve naprijed navedeno, prema ocjeni ovoga Suda pravilno je zaključio prvostupanjski sud kada je u obrazloženju osporene presude naveo kako je prvostupanjsko carinsko tijelo pravilno i zakonito naložilo solidarno plaćanje trošarine svim sudionicima u nezakonitom postupanju s duhanskom sirovinom, dok je tuženik pravilno i zakonito odbio tužiteljičinu žalbu.

              Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda navedeno u pobijanoj presudi koje je utemeljeno na dokazima u spisu predmeta, ovaj Sud utvrđuje da se pobijana presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti bitne povrede postupka, pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.

14.              Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da su prigovori tužiteljice neosnovani, te nisu od utjecaja na eventualno drugačije rješenje ove predmetne upravne stvari.

15.              S obzirom da tužiteljica u žalbi ne ističe niti jedan pravno odlučan razlog kojim bi dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pravilnost primjene mjerodavnog prava, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Zagrebu 27. ožujka 2024.

 

                                                                                                        Predsjednica vijeća

Sanja Štefan, v.r.