Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1545/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr. sc. Mirjane Juričić članica vijeća, te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. G. d.o.o., V., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18 UsI-3035/21-12 od 19. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18 UsI-3035/21-12 od 19. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/20-01/131, urbroj: 513-04/21-2 od 28. srpnja 2021.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 28. srpnja 2021., točkom I. izreke poništena je točka I.2. (kamata poreza na dodanu vrijednost), te s tim u vezi u odgovarajućem dijelu točke II., III., IV., i V. izreke prvostupanjskom rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda V., klasa: UP/I-471-02/20-01/08, urbroj: 513-07-05/20-01 od 10. veljače 2020., te se predmet u tom dijelu vraća na ponovni postupak. Točkom II. izreke u preostalom dijelu izreke, rješenje ostaje na snazi.
3. Prvostupanjskim poreznim rješenjem od 10. veljače 2020. tužitelju je za razdoblje od 1. studenog 2017.do 30. prosinca 2017. utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosima pobliže označenim u navedenom rješenju, te mu je ujedno naloženo da plati utvrđene porezne obveze i provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama.
4. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga, a posebno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnome ističe da je osporavana presuda donesena na temelju pogrešnog zaključka da ne postoji račun po kojem je tražen odbitak pretporeza (broj: 11-14-2017 od 30. studenog 2017.), čime je grubo povrijeđeno pravo tužitelja na pristup sudu i pravično suđenje, jer žalbeni argumenti tužitelja uopće nisu razmatrani. Ističe da suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda ulazni račun temeljem kojeg je tužitelj zatražio pravo na odbitak pretporeza postoji, te je uredno zaveden u poslovnim knjigama tužitelja i nesporno dan na uvid poreznom tijelu. Također navodi da je netočna i tvrdnja prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju odnosno bilo kakvu dokumentaciju o primljenim dobrima i uslugama. Ističe da je dostavio knjigovodstveni dokument temeljem kojeg je zatražio pravo na odbitak pretporeza, a to je za tužitelja navedeni ulazni račun. Ujedno je poreznom tijelu dostavljena i opsežna dokumentacija koja neupitno dokazuje izvedene radove (građevinski dnevnik, računi za nabavljeni i ugrađen materijal i opremu, računi za usluge ugradnje odnosno rad), a kako su radovi nesporno izvedeni smatra da je neodrživ zaključak da je račun nevjerodostojan ili da ne postoji. Ističe da je izdavatelj navedenog računa, društvo R. D. U. d.o.o. poreznom tijelu dostavio gotovo 300 ulaznih računa za materijal i opremu i tri ulazna računa za izvršene usluge, odnosno rad radnika na ugradnji nabavljenih materijala i opreme, te je navedeno društvo po završetku radova na imovini tužitelja, istom obračunalo i prenijelo izvršena ulaganja, izdavši tužitelju račun broj: 11-14-2017 od dana 30. studenog 2017. Iz zapisnika poreznog tijela i osporavanog rješenja proizlazi da Porezna uprava nije utvrdila nevjerodostojnim niti jedan od ulaznih računa izdanih društvu R. D. U. d.o.o., a niti izlazni račun društva R. D. U. d.o.o. broj: 11-14-2017 od dana 30. studenog 2017. Za taj isti račun, sada kao ulazni račun za tužitelja, porezno tijelo je poreznim rješenjem utvrdilo da priznaje pravo tužitelju na odbitak pretporeza samo u jednom dijelu i to u visini iznosa poreza iskazanog ulaznim računima društva R. D. U. d.o.o. za materijal i opremu, dok je bez obrazloženja osporeno pravo na odbitak pretporeza u preostalom dijelu po istom računu, za koji je društvo R. D. U. d.o.o. dostavilo račune za usluge (rad) na koje porezno tijelo također nije imalo primjedbi. Navodi da je pravno nemoguće da jedan te isti račun za jedno društvo bude vjerodostojan, a istovremeno za drugo društvo ovdje tužitelja kao primatelja nevjerodostojan i to ne u cijelosti nego samo jednim dijelom. Zaključno ističe da je opravdao ukupan iznos od 4.650.000,00 kn i to upravo predmetnim računom, uz koji je priložena pripadajuća dokumentacija. Tužitelj iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi osporavanu presudu i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.
5. Tuženik iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.- dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava.
8. Ovaj Sud nalazi da se osporavana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.
9. Ovo stoga jer prema podacima spisa proizlazi da je prvostupanjski upravni sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje tužbeni zahtjev pravilno ocijenio neosnovanim.
10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen nadzor poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. studenog 2017. do 30. prosinca 2017. o čemu je sastavljen zapisnik dana 3. prosinca 2019.
11. Tijekom poreznog nadzora tužitelju je temeljem članka 57. stavka 1. i 2. i članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 15/16. – dalje: ZoPDV), osporeno pravo na odbitak pretporeza za razdoblje od 30. studenog 2017., a koji je tužitelj iskazao temeljem ulaznog računa broj: 11-14-2017 od 30. studenog 2017. dobavljača R. D. U. d.o.o. Tužitelj je tijekom poreznog nadzora uz račun dostavio rekapitulaciju imovine, te je dostavio preslike ulaznih računa koje glase na kupca R. D. U. d.o.o. koji je ulagao na nekretninama u vlasništvu tužitelja kao zakupodavac. Međutim, porezno je tijelo temeljem dostavljenih računa također izvršilo raspored imovine i ulaganja prema istim kategorijama koje je koristio tužitelj, te je usporedbom vrijednosti imovine iz rekapitulacije tužitelja sa rekapitulacijom poreznog tijela, utvrdilo razlike za nabavu zavjesa, tepiha, posteljine, opreme i inventara (sve detaljno obrazloženo u prvostupanjskom poreznom rješenju) zbog čega je tužitelju osporilo pravo na odbitak pretporeza, jer u tom dijelu nije dostavio dokumentaciji kojim bi dokazao činjenično stanje vezano za nabavu cjelokupne imovine odnosno ulaganja.
12. Odredbom članka 57. stavka 1. ZoPDV-u propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporez) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti. Prema stavku 2. istog članka propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članka 58., 59., 60., 61. i 62. navedenog Zakona. Odredbom članka 58. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos pretporeza koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih poreznih transakcija.
13. Nadalje odredbom članka 66. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18. – dalje: OPZ) propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno, a odredbom stavka 2. propisano je da se bilježenje podataka u poslovnim knjigama mora temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama.
14. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud imao osnove ocijeniti zakonitim rješenje tuženika, dok se žalbeni navodi tužitelja ne nalaze osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari. Tužitelj u žalbi pogrešno ističe da je prvostupanjski sud svoju presudu utemeljio na zaključku da račun po kojem je tražen odbitak pretporeza ne postoji. Naime, nije sporno postojanje računa na koji se tužitelj poziva, već je sporno to što tužitelj nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju za iznos pretporeza u iznosu od 862.918,28 kn, zbog čega mu je pravilno osporeno pravo na odbitak pretporeza sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama.
15. S obzirom da tužitelj u žalbi ne ističe pravno odlučne razloge kojima bi doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pravilnost primjene mjerodavnog prava, već ističe razloge koji su bili predmetom razmatranja u poreznom postupku i upravnom sporu, navodi žalbe ne mogu se ocijeniti osnovanim.
16. Nadalje, ne nalazi se osnovanim ni žalbeni navod tužitelja da prvostupanjski sud nije cijenio njegove navode, budući da iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud obrazložio tužitelju da dokumentacija koju je dostavio (Sporazum o prijenosu prava i obveza iz ugovora o zakupu od 30. ožujka 2017., Bilanca stanja na dan 31. prosinca 2017., stručno mišljenje, studeno 2017. dostavljenu ulazni račinu) i koja je bila predmetom ocjene i u poreznom postupku ne dokazuje pravo na odbitak pretporeza.
17. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a trebalo riješiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 27. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.