Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-801/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Borisa Markovića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. B. iz R., kojeg zastupa opunomoćenica V. N., odvjetnica u Z., protiv tuženika Gradskog vijeća Grada Rijeke, R., radi razrješenja intendanta, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-1845/2023-12 od 19. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-1845/2023-12 od 19. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom poništena je Odluka o razrješenju intendanta H. n. k. I. p. Z. R., klasa: 024-01/22-01/108, urbroj: 2170-1-16-00-22-10 od 22. rujna 2022. (točka I. izreke) te se nalaže tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 250,00 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora (točka II. izreke).
2. Odlukom tuženika od 22. rujna 2022. tužitelj je razriješen dužnosti intendanta H. n. k. I. p. Z. s danom 31. listopada 2022.
3. Tuženik je protiv osporene presude podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima spora. U žalbi tuženik u bitnom navodi kako je pobijanom presudom došlo do pogrešne primjene odredbi Zakona o upravnim sporovima, odnosno do neprimjene odredbe članka 30. stavak 1. točke 5. tog Zakona. Ističe kako je već prethodno donesena pravomoćna presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1239/2022 od 27. siječnja 2023. te je sud u postupku vođenom pod poslovnim brojem: UsI-1845/2023 trebao donijeti rješenje kojim odbacuje tužbu obzirom da ne postoje pretpostavke za vođenje ovog spora. Navodi kako je upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva Gradskog vijeća Grada R. i potvrđivanjem rješenja Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske praktički već odlučio o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika od 22. rujna 2023. pa se samim time usvajanje tužbenog zahtjeva u ovom postupku ukazuje u cijelosti suvišnim i nezakonitim, obzirom da je u drugom postupku već odlučeno o zakonitosti ovdje pobijanog rješenja tuženika. Smatra da je pobijanom presudom došlo do pogrešne primjene članka 36. Zakona o upravnim sporovima, odnosno do neprimjene članka 37. istog Zakona jer je povrijeđeno načelo usmene rasprave iz članka 7. rečenog Zakona s obzirom da usmena, neposredna i javna rasprava nije održana, niti je ispravno obrazloženo zbog čega nije održana. Navodi kako strankama nije omogućeno usmeno, javno i neposredno iznijeti svoje zahtjeve pred sudom. Ističe kako iz prije navedenih žalbenih razloga i navoda se pobija i odluka o troškovima postupka. Slijedom svega navedenog predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske po provedenom postupku poništi osporenu prvostupanjsku presudu te da sam riješi ovu upravnu stvar na način da rješenjem odbaci tužbu tužitelja.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi kako je žalba tuženika neosnovana referirajući se na tužbeni zahtjev u predmetu upravnog spora UsI-1239/2022 i navode žalbe u ovoj pravnoj stvari, ističući kako je u trenutku podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari tužba i tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan, ali je zbog činjenice da se radilo o "zajedničkoj odluci o upravnoj stvari" sud odredio prekid ovog spora do pravomoćnog okončanja spora pod poslovnim brojem: UsI-1239/2022. Navodi kako je spor pod poslovnim brojem UsI-1239/2022 pravomoćno okončan presudom kojom je utvrđeno da je rješenje Ministarstva kulture valjano i na zakonu osnovano, a Gradsko vijeće Grada R. nakon toga svoju nezakonitu odluku nije poništilo. Sud je u ovoj pravnoj stvari donio osporenu prvostupanjsku presudu i poništio nezakonitu odluku Gradskog vijeća Grada R., pa je žalba tuženika neosnovan u cijelosti i treba je odbiti. Poziva se na odredbu članka 25. stavka 3. Zakona o kazalištima, navodeći kako je ministrica kulture i medija odbila potvrditi po Gradskom vijeću Grada R. donesenu Odluku o razrješenju intendanta, a ta je odluka od suda utvrđena valjanom i zakonitom. Stoga predlaže da se žalba tuženika odbije te potvrdi osporena prvostupanjska presuda te naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 312,50 eura ili ukupno iznos od 1.562,50 eura.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Uvidom u spis prvostupanjskog suda, kao i obrazloženje osporene presude, vidljivo je da je tužitelj podnio tužbu naslovnom sudu radi osporavanja zakonitosti odluke tuženika od 22. rujna 2022. kojom je tužitelj razriješen dužnosti intendanta H. n. k. I. p. Z. s danom 31. listopada 2022., a koja je tužba zaprimljena pod poslovnim brojem: 1 UsI-1179/2022. Ujedno je kod naslovnog suda pokrenut i spor po tužbi tuženika protiv Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske radi osporavanja zakonitosti rješenja tog Ministarstva od 7. listopada 2022., kojim je ministrica kulture odbila zahtjev tuženika za izdavanje potvrde na navedenu Odluku o razrješenju intendanta, a koji spor se vodio pod poslovnim brojem: 3 UsI-1239/2022, pa je rješenjem naslovnog suda pod poslovnim brojem: 1 UsI-1179/2022-6 od 3. veljače 2023. prekinut ovaj upravni spor do pravomoćnog okončanja ovosudnog spora pod poslovnim brojem: 3 UsI-1239/2022. Budući je pravomoćno okončan upravni spor pod poslovnim brojem: 3 UsI-1239/2022, što predstavlja prethodno pitanje za rješenje ovog spora (je li ministrica kulture zakonito uskratila dati potvrdu na navedenu Odluku o razrješenju intendanta) te je odlučeno da je ministrica kulture zakonito odbila izdati potvrdu na navedenu Odluku o razrješenju intendanta (presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1300/2023-2 od 20. travnja 2023. potvrđena je prvostupanjska presuda naslovnog suda, poslovni broj: 3 UsI-1239/2022-13 od 27. siječnja 2023.), pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je sukladno odredbi članka 45. stavka 5. ZUS-a odredio nastavak ovog spora pod novim poslovnim brojem: 1 UsI-1845/2023.
8. Prema odredbi članka 25. stavka 3. Zakona o kazalištima ("Narodne novine", 71/06., 121/13., 26/14. i 98/19.) intendanta nacionalnog kazališta na prijedlog Kazališnog vijeća imenuje i razrješava predstavničko tijelo osnivača, odnosno sporazumno predstavnička tijela osnivača kada nacionalno kazalište ima više osnivača, a potvrđuje ministar kulture.
9. Budući se radi o zajedničkoj odluci u upravnoj stvari u kojoj različita javnopravna tijela sudjeluju u donošenju rješenja u pojedinoj upravnoj stvari, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada u obrazloženju osporene presude navodi kako odluka o razrješenju intendanta može biti donesena samo uz potvrdu ministrice kulture. Kako je u pravomoćno okončanom upravnom sporu pod poslovnim brojem: 3 UsI-1239/2022 utvrđeno da je rješenjem ministrice kulture odbijen zahtjev da se potvrdi navedena Odluka o razrješenju intendanta zakonita, ispravno je postupio prvostupanjski sud kada je navedenu Odluku o razrješenju intendanta poništio.
10. Slijedom navedenog, Sud je ocijenio da je prvostupanjska presuda zakonita jer je donesena uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava, zbog čega su žalbeni navodi istaknuti u tom pravcu neosnovani.
11. Također je neosnovan i prigovor tuženika da je prvostupanjska presuda donesena protivno odredbi članka 36. ZUS-a, jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude bez prethodnog održavanja rasprave.
12. Kako je ovaj Sud ocijenio da niti ostali žalbeni navodi tuženika iz naprijed navedenih razloga nisu osnovani, a ne postoje niti razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (točka I. izreke).
13. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu, valja reći da prema ocjeni ovoga Suda isti nije bitno doprinio donošenju odluke u ovoj stvari, pa ga Sud ne smatra opravdanim izdatkom u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a, radi čega je zahtjev valjalo odbiti točkom II. izreke presude.
U Zagrebu 27. ožujka 2024.
Sanja Štefan, v.r.