Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-721/24-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. V. iz Z., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i partneri j.t.d., u Z., protiv tuženika Višeg službeničkog suda Republike Hrvatske, Z., radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-801/2023-5 od 13. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja D. V. iz Z. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-801/2023-5 od 13. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-801/2023-5 od 13. prosinca 2023. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio poništenje rješenja tuženika, Višeg službeničkog suda Republike Hrvatske, klasa: UP/II-114-02/22-01/54, urbroj: 514-31/02-22-03 od 7. srpnja 2022. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih razloga sadržanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima u kojoj u bitnom navodi da mu nije posve jasna svrha pozivanja prvostupanjskog suda u razlozima svoje presude na odredbu članka 110. stavka 4. Zakona o državnim službenicima jer navedena odredba nema nikakve primjene u ovoj pravnoj stvari jer on nije u roku od godine dana od izvršnosti rješenja kojim se utvrđuje njegova odgovornost za težu povredu službene dužnosti počinio novu tešku povredu službene dužnosti. Smatra da nije posve jasno što je prvostupanjski sud točno imao u vidu, ali sve da je imao u vidu ili kraće ili duže razdoblje u kojima je on činio povrede službene dužnosti, zaključak prvostupanjskog suda da ne pokazuje kritičnost prema počinjenim povredama je posve proizvoljan zaključak ako se objektivno sagleda cjelokupno stanje spisa. Ističe da ne pokušava opravdati počinjene povrede svojim zdravstvenim stanjem, nego je istim samo obrazložio kako je uopće došlo do počinjenja povreda i ništa više. Potpuno je nejasno kako je prvostupanjski sud došao do zaključka da on očito ne poštuje službu u kojoj radi, te ističe da je ocjenjivan sa najvišim ocjenama za svoju službu. Smatra da je navedeni zaključak prvostupanjskog suda arbitraran i nije ga moguće formirati ako se objektivno analizira stanje spisa. Prvostupanjski sud se u svojoj presudi uopće ne određuje o značajnim i bitnim olakotnim okolnostima koje moraju biti ocijenjene, a to su preko 15 godina uzornog rada uz najviše ocjene za obavljanje službe, njegova bolest, izostanak bilo kakve štete, dosadašnja nekažnjavanost, obje povrede su kao izolirani slučaj u izvršavanju službe izvršene u kratkom vremenskom periodu koje je za njega bilo posebno tegobno i teško, u inkriminirano vrijeme nikada nije bio nedostupan i sve svoje zadatke uredno je izvršio tako da nije bilo posebnih primjedbi na njegov rad. Tužitelj predlaže da ovaj Sud žalbu ocijeni utemeljenom te poništi prvostupanjsku presudu i sukladno članku 74. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima svojom presudom sam riješi stvar na način kako je to predloženo u tužbi te da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na tužbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, te nakon održane usmene rasprave 5. prosinca 2023. čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima, te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica i sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.
7. Rješenjem Službeničkog suda od 19. travnja 2022. utvrđena je odgovornost tužitelja, te mu je uslijed počinjene teške povrede radne dužnosti opisane u članku 99. stavku 1. točci 1. i 6. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12 – pročišćeni tekst, 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19. i 98/19.) kao neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obaveza, te neovlaštena posluga ili neodgovorno korištenje sredstava povjerenih za rad ili u vezi sa radom pa je tužitelju izrečena na temelju odredbe članka 110. stavka 2. točke a) navedenog Zakona novčana kazna u iznosu od 20% ukupne plaće isplaćene u mjesecu u kojem mu je kazna izrečena na vrijeme od 3 mjeseca. Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđena je odgovornost tužitelja zbog toga što je u razdoblju od 15. listopada 2020. do 2. travnja 2021. bez odobrenja poslodavca Općinskog kaznenog suda u Z., odnosno nadređenog službenika, koristio službeno vozilo poslodavca u privatne svrhe, na način da je u vrijeme radnog vremena, u vrijeme kada je kao sudski dostavljač Općinskog kaznenog suda u Z. trebao vršiti sudske dostave, učestalo i neopravdano izbivao iz mjesta rada, te navedenim službenim vozilom odlazio na adresu na kojoj ima prijavljeno prebivalište, znajući da na toj adresi nije bio zadužen za sudsku dostavu te se na toj adresi zadržavao bez opravdanog razloga, postupajući pri tome protivno odredbama članka 3., 6. i 14. Pravilnika o korištenju službenih vozila i radu vozača dostavljača Općinskog kaznenog suda u Z., dakle, na opisani način nije poštovao propisano radno vrijeme tijela u kojem je zaposlen i koristio ga za obavljanje dodijeljenih dužnosti niti je bio prisutan na radnom mjestu u skladu s uvjetima službe, već se za vrijeme radnog vremena bez odobrenja poslodavca udaljio iz radne prostorije, niti je svoje udaljavanje opravdao odmah po povratku, a povjereni automobil kao sredstvo rada nije koristio u svrhu obavljanja svojih dužnosti.
8. Rješenjem tuženika od 7. srpnja 2022. izmijenjena je izreka rješenja Službeničkog suda od 19. travnja 2022. u dijelu odluke o kazni na način da je tužitelju za tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 1. i 6. Zakona o državnim službenicima izrečena kazna prestanka državne službe. Tuženik je svoju odluku utemeljio na činjenici da je tužitelj već kažnjen novčanom kaznom zbog teške povrede službene dužnosti, pa kazna prestanka državne službe s obzirom na sve utvrđene okolnosti je primjerena da izrazi osudu suda i prijekor za počinjenu tešku povredu službene dužnosti te tako ostvari i generalnu prevenciju kroz jačanje svijesti državnih službenika da se ponašanje koje predstavlja tešku povredu službene dužnosti neće tolerirati, te da društveni sistem posjeduje učinkovit i kvalitetan mehanizam koji će sankcionirati takvo ponašanje.
9. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u povedenom postupku pred Službeničkim sudom i Višim službeničkim sudom.
10. Prema ocjeni ovoga Suda na takvo utvrđeno činjenično stanje, koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka pred službeničkim sudom, pravilno su prvostupanjski sud i sudovi u upravnom postupku primijenili materijalno pravo, zaključivši da su u konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja ispunjene pretpostavke za izricanje kazne zbog teške povrede službene dužnosti iz odredaba Zakona o državnim službenicima, a kako je to navedeno u izreci rješenja Službeničkog suda.
11. Međutim, i prema ocjeni ovoga Suda pravilno je postupio tuženik kada je izmijenio rješenje službeničkog suda od 19. travnja 2022. na način da je tužitelju zbog predmetne teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 1. i 6. Zakona o državnim službenicima izrekao kaznu prestanka državne službe. Naime, u provedenom postupku je utvrđeno da je tužitelj u kratkom vremenskom razdoblju, a što i sam navodi u tužbi, počinio dvije povrede službene dužnosti i to teške povrede službene dužnosti, što je samo po sebi dovoljno da se tužitelju izrekne kazna prestanka državne službe.
12. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika nakon provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, te nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
13. S obzirom da tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporene presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci ove presude.
14. Prvostupanjski sud pravilno je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora jer tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 27. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.