Poslovni broj: II Kž-142/2024-5

Poslovni broj: II Kž-142/2024-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. M., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnih djela zakonskih obilježja kaznenih djela iz članka 111. točke 6. u vezi članka 34. stavka 1. i članka 24. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru, broj Kov-1/2024-6 od 5. ožujka 2024., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog M. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, broj Kov-1/2024-6 od 5. ožujka 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. M. zbog počinjenja u stanju neubrojivosti dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. stavkom 1. i člankom 24. stavkom 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 551. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika. Ujedno je određeno da istražni zatvor po tome rješenju može trajati dok opasnost traje, ali ne duže od roka predviđenog člankom 133. stavkom 1. točkom 6. ZKP/08., odnosno ne dulje od tri godine.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. M. po braniteljici, odvjetnici M. Š. N., ne navodeći zakonsku osnovu pobijanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor protiv okrivljenika.

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okrivljenog M. M. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 551. stavka 1. ZKP/08., koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

6. Zaključak o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 551. stavka 1. ZKP/08., prvostupanjski sud s pravom temelji upravo na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra B. P., dr.med.

7. Naime, iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je okrivljenik višegodišnji ovisnik o većem broju psihoaktivnih tvari – droga /F19.2/ sa naglašenom psihološkom ovisnošću o marihuani i drogama stimulativnog djelovanja (kokain), sa malom vjerojatnošću spontanog prestanka. Imajući u vidu kontinuirano uzimanje kokaina i marihuane, nemogućnost održavanja emocionalnih veza bez objektivnih zapreka, fokusiranost na pornografske sadržaje, ideje vezane uz pomaganje ljudima u otkrivanju "sramnih točaka podsvijesti" kroz dosezanja pojedinih razina svijesti primjerenih budističkom viđenju istih, izraženiji doživljaj neprihvaćanja od strane radnih kolega, neutemeljena očekivanja glede popravljanja odnosa sa bivšom suprugom i sinom te donošenje odluke o napuštanju stalnog posla bez rješenja o načinu daljnjih financiranja svojih potreba, vještak navodi kako je za pretpostaviti kako okrivljenikovo psihičko stanje i funkcioniranje tijekom duljeg perioda prije počinjenja protupravnih djela nije bilo adekvatno te se ne može isključiti mogućnost aktiviranja endogenog psihotičnog procesa, s tim da je dodatno pogoršanje psihičkog stanja okrivljenika nastupilo u periodu od 2 tjedna prije izvršenja predmetnog kaznenog djela. Nemogućnost pronalaska izlaza iz navedene situacije je kod okrivljenika dovela do snažnog osjećaja ugroženosti i psihotične razine uznemirenosti, te je vještak mišljenja, kako je zbog preplavljenosti tjeskobom, strahom i napetošću kao i ekstremno naglašene potrebe za rasterećenjem postojeće napetosti kod okrivljenika nastupilo stanje dezorganizacije mišljenja i ponašanja, javljanja ili jačanja sumanutih ideja te mogućnost obmana osjetila u sklopu akutnog psihotičnog stanja /F23.9/, uslijed čega tempore criminis okrivljenik nije bio sposoban razumjeti značenje svojih postupaka niti upravljati svojom voljom. S obzirom na nepovoljna prognostička očekivanja i postojanje opasnosti da će okrivljenik ponoviti ili počiniti teže kazneno djelo uslijed svog psihičkog stanja, vještak psihijatar zaključuje da je okrivljeniku potrebno odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi.

8. Iz citiranog nalaza i mišljenja jasno proizlazi da je okrivljenik u trenutku počinjenja terećenog djela bio neubrojiv zbog psihičkih smetnji koje su mu dijagnosticirane, a liječenje mu je prijeko potrebno i radi otklanjanja opasnosti od počinjenja novih kaznenih djela. Stoga su postojale sve zakonske pretpostavke da se okrivljenom Mladenu Mirkoviću produlji istražni zatvor iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. kao jedine prikladne mjere koja dolazi u obzir za otklanjanje opisane opasnosti od ponavljanja djela.

9. Prema tome, a protivno žalbenim navodima kojima se predlaže istražni zatvor zamijeniti mjerom opreza liječenja na slobodi, pravilno je prvostupanjski sud ovu mogućnost kod okrivljenika isključio. Naime, svrha koja se u dosadašnjem tijeku postupka postizala mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 551. stavka 1. ZKP/08., očito se ne može ostvariti blažom mjerom, odnosno mjerom opreza liječenja na slobodi iz članka 551. stavka 3. ZKP/08.

10. Imajući u vidu sve istaknute okolnosti na strani okrivljenog M. M., nije odlučan niti žalbeni prigovor kojim se ističe njegova ranija neosuđivanost, niti je opasnost da će okrivljenik zbog težih psihičkih smetnji počiniti teže djelo umanjena tvrdnjama da je zaključak o takvoj opasnosti preuranjen i neosnovan, s obzirom da opasnost od ponavljanja djela jasno proizlazi iz navedenog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra.

11. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. ožujka 2024.