1              Poslovni broj: I Kž-uv-21/2024-4

Poslovni broj: I Kž-uv-21/2024-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. K. zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. u vezi stavka 2. u vezi članka 153. stavka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika D. K., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 12. veljače 2024., broj Ik I-511/2023-13, u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba zatvorenika D. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenim prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 170. točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21. i 155/23., dalje: ZIKZ), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. K..

1.1. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, na temelju pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci broj K-31/2020. od 19. listopada 2021. Zatvoreniku je u izdržavanje kazne uračunat boravak u istražnom zatvoru od 3. srpnja 2020. do 19. listopada 2021, dok je na izdržavanje kazne stupio 2. srpnja 2022. te mu je polovica kazne nastupila 16. prosinca 2022., zadnja četvrtina 1. studenog 2023., a istek kazne mu je 16. rujna 2024.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik D. K. po opunomoćeniku J. P., odvjetniku u Z. bez posebnog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se "pobijano rješenje preinači u korist zatvorenika".

3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je vijeće u potpunosti zanemarilo podatke iz procjene Kaznionice gdje se navodi da je zatvorenik uspješan, da poštuje odredbe kućnog reda, da poštuje službene osobe i druge zatvorenike, da je priznao počinjenje kaznenog djela, da je kritičan spram istog i uspješno završava programa Prevencije recidivizma i kontrole impulzivnog ponašanja, a nije stegovno tretiran niti kažnjavan. Stoga, smatra žalitelj, a s obzirom da se u obrazloženju pobijanog rješenja na strani zatvorenika navodi čitav niz pozitivnih činjenica, iste prema njegovu mišljenju anuliraju negativnu okolnost.

5.1. Iako je točno da je prvostupanjski sud sve navedene okolnosti naveo u obrazloženju pobijanog rješenja, žalitelj prije svega gubi iz vida da je sama Kaznionica dala negativno mišljenje o uvjetnom otpuštanju zatvorenika, te se prvostupanjski sud u svojoj odluci ispravno rukovodio takvim mišljenjem, kao i okolnostima da žrtva i zatvorenik žive u istom mjestu, da se radi o bivšoj supruzi zatvorenika, te da je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. na štetu iste žrtve, a posebice ocjenom da kriminalni povrat nije isključen.

6. Naime, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud ispravno zaključio da se kod zatvorenika nije u potpunosti ostvarila svrha kažnjavanja iz odredbe članka 41. KZ/11. pa kada se ta okolnost stavi u odnos s urednim tijekom izdržavanja kazne, to i prema ocjeni drugostupanjskog suda ostvarenje svrhe kažnjavanja odnosi prevagu nad pozitivnim okolnostima na strani zatvorenika.

7. Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navod da je i sama oštećena Ž. B., dopisom upućenim Kaznionici zamolila da se zatvorenika, njenog supruga pusti na slobodu, pri čemu je navela da isti nedostaje njihovoj djeci ne dovodi s uspjehom u pitanje pravilnost pobijanog rješenja.

8. Zaključno, bez obzira na neke pozitivne promjene u zatvorenikovom trenutnom ponašanju i osiguran postpenalni prihvat, ovaj drugostupanjski sud nalazi da, barem za sada, nije došlo do resocijalizacije ovog zatvorenika te se stoga ne može osnovano očekivati da zatvorenik D. K. na uvjetnom otpustu neće počiniti novo kazneno djelo i da je isti spreman uključiti se u život na slobodi bez rizika od ponovnog kriminalnog povrata. Prema tome, a zbog svega naprijed navedenog, i po ocjeni drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju doista u ovom trenutku nisu ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust iz članka 59. stavka 2. KZ/11., odnosno nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih se sa sigurnošću može zaključiti da je ovaj zatvorenik spreman za uključivanje u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata.

9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 27. ožujka 2024.