1              Poslovni broj: II Kž-Us-19/2024-5

Poslovni broj: II Kž-Us-19/2024-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. M. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog D. J. i okrivljenog J. A. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-Iz-11/2024. (Kov-Us-128/2022.) od 19. veljače 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog D. J. i okrivljenog J. A. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog V. M. i drugih, zbog kaznenih djela poticanja na teško ubojstvo u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 111. točke 2. i 4. u vezi članka 37. stavka 1. i članka 329. stavka 1. točke 6. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog V. M. i okrivljenog D. J. iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 1., 3. i 4. ZKP/08. te protiv okrivljenog J. A. iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja okrivljenom V. M. i okrivljenom D. J. u istražni zatvor je uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. prosinca 2021. pa nadalje, a okrivljenom J. A. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 8. travnja 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. J. osobno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te "povrede kaznenog postupka", bez konkretnog prijedloga te po braniteljici, odvjetnici L. H. zbog "apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede članka 5.1.c, 5.3., 5.4., članka 6.1., 6.2. i 6.3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, članka 22., 24., 28. i 29. stavka 1. i 2. Ustava RH", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "ukine istražni zatvor okrivljeniku te istoga odmah pusti na slobodu, podredno da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza, odnosno istražnim zatvorom u domu". S obzirom na to da se žalbe sadržajno nadopunjuju iste se razmatraju kao jedna žalba.

2.1. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio i okrivljeni J. A. osobno bez navođenja zakonske osnove, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine istražni zatvor ili da se isti zamijeni nekom blažom mjerom. Okrivljenik je podnio žalbu i po branitelju, odvjetniku B. V., bez navođenja zakonske osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "ukine istražni zatvor te pusti okrivljenika da se brani sa slobode". Kako se žalbe sadržajno nadopunjuju iste se razmatraju kao jedna žalba.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. J. po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1., 3. i 4. ZKP/08. i okrivljenog J. A. po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 3. i 4. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora te neprikladnosti primjene blažih mjera, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. u vidu povrede prava na obrazloženu sudsku odluku, na koju upire okrivljeni D. J. u žalbi.

5.1. Protivno žalbenim navodima okrivljenog D. J. da njegova braniteljica, odvjetnica L. H. nije bila obaviještena o ročištu za odlučivanje o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, prema podacima u spisu proizlazi da okrivljeni D. J. ima dvije braniteljice, odvjetnicu L. H. i odvjetnicu V. D. L. kojoj je dostavljen poziv za ročište na kojem se odlučivalo o istražnom zatvoru. U skladu s odredbom članka 69. stavka 3. ZKP/08., okrivljenik može imati istodobno najviše tri branitelja, time da se obrana smatra osiguranom kad u postupku sudjeluje jedan od branitelja. U skladu s odredbom članka 174. stavka 1. ZKP/08., ako se odluka i dopis ima dostaviti branitelju okrivljenika, a okrivljenik ima više branitelja, dostavit će se onom koga su oni odredili, a ako oni to nisu učinili, dostavit će se jednome od njih. Prema tome, poziv za ročište koje je prethodilo donošenju pobijane odluke bilo je dostatno dostaviti samo jednom od okrivljenikovih branitelja, a tako je u konkretnom slučaju i postupljeno dostavom toga poziva odvjetnici V. D. L. Jednako tako, prema podacima u spisu proizlazi da je okrivljeni D. J. sudjelovao na ročištu putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaja), čime je okrivljenik osobno bio prisutan na ročištu za odlučivanje o istražnom zatvoru. S obzirom na sve navedeno, okrivljenom D. J. nije povrijeđeno pravo obrane niti je došlo do povrede članka 129. stavka 2. ZKP/08., pa u tom smislu nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. na koju upire okrivljenik u žalbi.

5.2. Protivno žalbenim navodima okrivljenog D. J. i okrivljenog J. A., pobijanim rješenjem nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio konkretne razloge u odnosu na obojicu okrivljenika ponaosob, a koji razlozi opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te navedeni razlozi nisu izgubili na važnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora, kao ni zbog činjenice da optužnica još nije potvrđena jer ta okolnost ne utječe na opstojnost istražnozatvorske osnove. Stoga, nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja pozivanje okrivljenog D. J. na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke pa razlozi izneseni u nekoj drugoj odluci ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

6. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja u odnosu na okrivljenog D. J. i okrivljenog J. A., proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a koji su pravilno pobrojani pod točkom 4.1. pobijanog rješenja. Time je utvrđen dostatan stupanj osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kaznena djela za koja se terete, zbog čega je ispunjen opći uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora, unatoč žalbenim navodima obojice okrivljenika kako optužnica još uvijek nije potvrđena. Pri tome, utvrđenjem postojanja osnovane sumnje, okrivljenicima nije povrijeđena pretpostavka nedužnosti jer iz pobijanog rješenja jasno proizlazi da se isto temelji na osnovanoj sumnji koja ne predstavlja utvrđenje krivnje okrivljenika, već temeljnu pretpostavku za određivanje istražnog zatvora.

7. U odnosu na postojanje opasnosti od bijega na strani okrivljenog D. J., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da okrivljeni D. J. pored hrvatskog državljanstva, ima i državljanstvo R. S., a kada se navedenom pridoda težina kaznenog djela za koje se tereti okrivljeni D. J., s pravom je prvostupanjski sud zaključio da okrivljenik ima značajan motiv za bijeg u cilju izbjegavanja kaznenog progona, zbog čega na strani okrivljenog D. J. i nadalje postoji opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Kada se ima u vidu da bi u slučaju bijega okrivljenika u R. S. koja nema obvezu izručivanja svojih državljana u R. H., izručenje okrivljenog D. J. bilo iznimno otežano, to je i po ocjeni drugostupanjskog suda utvrđenu opasnost od bijega okrivljenika, moguće prevenirati jedino mjerom istražnog zatvora. Stoga, jamstvo ni mjere opreza ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje te opasnosti, a premda okrivljenik u žalbi predlaže oduzimanje putne isprave, državnu granicu i dalje može prijeći s osobnom iskaznicom koja se okrivljeniku ne može oduzeti.

8. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako na strani okrivljenog D. J. i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja se očituje u njegovoj ranijoj osuđivanosti te iskazanom visokom stupnju ustrajnosti i bezobzirnosti u protupravnom postupanju s obzirom na način i okolnosti počinjenja kaznenih djela kako se okrivljeniku stavlja na teret prema činjeničnom opisu podignute optužnice. Stoga, i po ocjeni drugostupanjskog suda, težina okolnosti na kojima se temelji postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. ne opravdava zamjenu istražnog zatvora blažim mjerama.

8.1. Pritom, nisu od značaja za pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, žalbeni navodi okrivljenog D. J. da je nastupila rehabilitacija u odnosu na njegove ranije osude jer osuđivanost okrivljenog D. J. temelji na izvatku iz kaznene evidencije koji se nalazi u spisu (list 626).

9. Nadalje, nedvojbeno je da je za kaznena djela za koja su okrivljeni D. J. i okrivljeni J. A. osnovano sumnjivi, propisana kazna dugotrajnog zatvora, te da su terećena kaznena djela počinjena pod posebno teškim okolnostima, koje su za posljedicu imale da su inkriminirani događaji izazvali veliku pozornost i uznemirenost javnosti kako u sredini u kojoj žive oštećenici, tako i u široj zajednici. Budući da su navedene okolnosti i dalje prisutne nakon proteka vremena od inkriminiranih događaja te se radi o okolnostima koje prelaze one koje se redovno viđaju kod kaznenih djela za koja su okrivljenici osnovano sumnjivi, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je istražni zatvor potrebno produljiti protiv ovih okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. radi neometanog odvijanja ovog kaznenog postupka. Jednako tako, s obzirom na težinu kaznenih djela i posljedica za širu javnost, s pravom zaključuje prvostupanjski sud da se istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. ne može zamijeniti blažim mjerama, jer je svrha istražnog zatvora po ovoj osnovi da se okrivljenici ne zadržavaju na slobodi. Uz to, nije utvrđeno postojanje uvjeta iz članka 119. stavka 1. i 2. ZKP/08. za primjenu istražnog zatvora u domu uz elektronički nadzor kako to predlaže okrivljeni J. A. u žalbi.

9.1. Usprkos točnim žalbenim navodima okrivljenog D. J. da se on prema optužnici ne tereti za inkriminirane radnje s ciljem da se života liše članovi obitelji, među kojima i djeca, T. S. i T. S., time nije dovedena u pitanje opstojnost istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. na strani okrivljenika jer se okrivljeni D. J. zajedno s ostalim okrivljenicima tereti za organiziranje zločinačkog udruženja koje je imalo za cilj lišiti života veći broj osoba, pri čemu nije relevantno na koje su oštećenike bile usmjerene inkriminirane radnje okrivljenog D. J., nego je odlučno što je za kazneno djelo za koje se tereti okrivljeni D. J. propisana kazna dugotrajnog zatvora, te se radi o posebno teškim okolnostima počinjenja tog kaznenog djela.

10. Protivno žalbenim navodima okrivljenog D. J. i okrivljenog J. A., dosadašnjim boravkom okrivljenika u istražnom zatvoru nije povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, iz pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud uzeo u obzir razmjer između težine kaznenih djela za koja su okrivljenici osnovano sumnjivi, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, zbog čega načelo razmjernosti nije dovedeno u pitanje niti prijeti iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. stavka 1. točke 6. i stavka 2. ZKP/08.

11. Kako žalbe nisu osnovane, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 27. ožujka 2024.