1              Poslovni broj: II Kž-Us-17/2024-5

Poslovni broj: II Kž-Us-17/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog G. B. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog G. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kov-Us-52/2023-9 (Kov-Us-10/2023.) od 11. siječnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog G. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog G. B. i drugih, zbog kaznenih djela nedozvoljene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. i drugih KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog G. B. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok je pod točkom II izreke na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. okrivljenom G. B. u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. ožujka 2022. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni G. B. po branitelju odvjetniku M. F., bez navođenja zakonske osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "ukine pobijano rješenje u cijelosti".

3. Spis je sa žalbom u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjeni uvjeti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog G. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te da se istražni zatvor za sada ne može zamijeniti niti jednom drugom blažom mjerom.

5.1. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje i opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, tako i u odnosu na svrhovitost daljnje primjene mjere istražnog zatvora i razloge zbog kojih nalazi da se istražni zatvor ne može zamijeniti nekom blažom mjerom. Stoga nije u pravu žalitelj kada navodi da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

5.2. Nije u pravu žalitelj kada upire na povredu tzv. dinamičkog pristupa navodeći da se u pobijanom rješenju ponavljaju razlozi iz ranijih rješenja jer je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio konkretne razloge u odnosu na postojanje opće i posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na strani okrivljenog G. B., a koji razlozi opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te nisu izgubili na relevantnosti i značaju zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, postupio na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika.

6. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako postojanje osnovane sumnje kao temeljnog uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica te koji su pravilno i iscrpno pobrojani u točkama 6.1. do 6.6. obrazloženja pobijanog rješenja. Stoga, iako okrivljeni G. B. u žalbi iznosi opširnu analizu i svoje viđenje dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, time nije dovedena u pitanje opstojnost osnovane sumnje, jer prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu ovlašteni prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru ulaziti u vrijednosnu ocjenu dokaza na kojima se temelji optužnica, s obzirom na to da je ta ocjena u nadležnosti raspravnog vijeća koje će o tome odlučiti ako dođe do potvrđivanja optužnice, po završetku dokaznog postupka. Jednako tako, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenog G. B. kako se eventualno može raditi o postojanju "osnova sumnje" jer se u stadiju podignute optužnice može govoriti jedino o postojanju osnovane sumnje, koja upućuje na veći stupanj izvjesnosti da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti. Također, budući da žalitelj ističe da optužnica još uvijek nije potvrđena, potrebno je napomenuti da iz stanja spisa proizlazi kako je prije potvrđivanja optužnice u ovome predmetu bilo potrebno odlučiti o zakonitosti dokaza, upravo u povodu prijedloga okrivljenog G. B., pa nije osnovan žalbeni navod kojim upire na duljinu trajanja postupka u kojem se odlučuje o osnovanosti optužnice.

7. U odnosu na postojanje opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako način i okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljeni G. B. osnovano sumnjiv, ukazuju na visok stupanj organiziranosti i međusobne povezanosti između okrivljenog G. B. i ostalih pripadnika zločinačkog udruženja čije djelovanje nadilazi granice R. H. te koje karakterizira pomno planiranje, pripremanje i podjela uloga između okrivljenika unutar zločinačkog udruženja radi ostvarenja inkriminiranog cilja u vidu preprodaje droge kokain i stjecanja protupravne imovinske koristi. Cijeneći navedene okolnosti, uz duljinu inkriminiranog razdoblja te činjenicu da se okrivljenik kriminalnom djelatnošću bavi radi povećanja svojih prihoda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako navedene okolnosti upućuju na takav intenzitet opasnosti od ponavljanja istih i činjenja istovrsnih kaznenih djela koji se ne može s uspjehom otkloniti mjerama opreza ni istražnim zatvorom u domu.

7.1. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju, unatoč neosuđivanosti okrivljenog G. B. jer to nije jedina okolnost koju sud cijeni pri odlučivanju o istražnom zatvoru. Na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije od utjecaja ni žalbeni navod da okrivljenik "više od jedne godine i jedanaest mjeseci" nema pristup L. R. gdje se prema optužnici dopremala droga, jer je takva okolnost posljedica njegovog boravka u istražnom zatvoru. Jednako tako, nisu od značaja za primjenu istražnog zatvora obiteljske prilike koje okrivljeni G. B. ističe u žalbi jer one ne umanjuju utvrđenu opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na strani okrivljenika.

8. Slijedom svega navedenoga, imajući u vidu značaj i kvalitetu osobitih okolnosti koje upućuju na opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenog G. B., po ocjeni drugostupanjskog suda produljenje istražnog zatvora je razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

9. Protivno navodima žalitelja, nije povrijeđeno načelo razmjernosti kada se uzme u obzir razmjer između težine kaznenih djela za koja je okrivljeni G. B. osnovano sumnjiv, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora propisanih u članku 133. stavku 1. i 2. ZKP/08.

10. Slijedom navedenog, žalba okrivljenog G. B. nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 27. ožujka 2024.