1              Poslovni broj: II Kž-Us-18/2024-5

Poslovni broj: II Kž-Us-18/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog G. B. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog M. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kov-Us-55/2023-7 (Kov-Us-10/2023.) od 11. siječnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog M. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog G. B. i drugih, zbog kaznenih djela nedozvoljene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. i drugih KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog M. K. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok je pod točkom II izreke na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. okrivljenom M. K. u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. ožujka 2022. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. K. po braniteljici, odvjetnici S. Š., bez navođenja posebne zakonske osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine istražni zatvor protiv okrivljenika te odredi blažu mjeru.

3. Spis je sa žalbom u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Jednako tako, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako se istražni zatvor ne može zamijeniti nekom od blažih mjera.

5.1. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje, tako i u odnosu na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela te potrebu daljnje primjene mjere istražnog zatvora. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj kada navodi da u pobijanom rješenju nisu konkretizirani razlozi koji upućuju na postojanje opće i posebne pretpostavke za produljenje mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kao i da prvostupanjski sud ne obrazlaže da nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

6. Zaključak o postojanju osnovane sumnje za počinjenje kaznenih djela koja se okrivljenom M. K. stavljaju na teret, prvostupanjski sud je pravilno izveo iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a koji su pravilno i iscrpno pobrojani te čiji je sadržaj iznesen u točkama 6.1. do 6.6. obrazloženja pobijanog rješenja. Stoga je u cijelosti neosnovan žalbeni navod okrivljenika kojim upire na brojnost dokaza koji upućuju na postojanje osnovane sumnje te suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju iznio sadržaj provedenih dokaznih radnji. Jednako tako, neosnovan je žalbeni navod okrivljenika kojim nastoji osporiti da su kaznena djela za koja je osnovano sumnjiv počinjena u okviru zločinačkog udruženja jer pitanje pravne kvalifikacije kaznenog djela je u nadležnosti raspravnog vijeća koje će o tome odlučiti, ako optužnica bude potvrđena, tek na završetku dokaznog postupka.

7. U pogledu postojanja opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako način i okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljeni M. K. osnovano sumnjiv, ukazuju na visok stupanj organiziranosti i međusobne povezanosti između okrivljenog M. K. i ostalih pripadnika zločinačkog udruženja čije djelovanje nadilazi granice R. H. te koje karakterizira pomno planiranje, pripremanje i podjela uloga između okrivljenika unutar zločinačkog udruženja radi ostvarenja inkriminiranog cilja u vidu preprodaje droge kokain i stjecanja protupravne imovinske koristi. Cijeneći navedene okolnosti, uz duljinu inkriminiranog razdoblja, količinu droge koja je bila predmet preprodaje te visinu imovinske koristi koja je trebala biti ostvarena protupravnim radnjama kao i činjenicu da se okrivljenici kriminalnom djelatnošću bave radi povećanja svojih prihoda s obzirom na to da imaju mrežu kupaca kao krajnjih konzumenata, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako je okrivljeni M. K. inkriminiranim postupanjem u okviru zločinačkog udruženja iskazao izrazitu upornost uz izraženu kriminalnu volju radi ostvarenja protupravnog cilja, zbog čega postoji opasnost da bi u slučaju puštanja na slobodu nastavio s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

8. Stoga imajući u vidu značaj i kvalitetu izloženih osobitih okolnosti koje upućuju na visoki intenzitet opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenog M. K., ta se opasnost ni po ocjeni drugostupanjskog suda ne može s uspjehom prevenirati blažim mjerama te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

9. Pri takvom stanju stvari, nisu od značaja za pravilnost pobijanog rješenja žalbeni navodi okrivljenika kojima nastoji osporiti značaj svoje uloge u inkriminiranom postupanju u okviru zločinačkog udruženja jer kada se uzmu u obzir sve okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika, nije odlučujuća isključivo njegova uloga u zločinačkom udruženju. Jednako tako, nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja žalbeni navodi kojima okrivljenik upire da iz točke 3. optužnice proizlazi da se radi o malim količinama droge te beznačajnoj protupravnoj imovinskoj koristi jer se okrivljenik tereti i za kaznena djela pod točkom 1. optužnice prema kojoj visina protupravne imovinske koristi koju su okrivljeni M. K. i drugi u okviru zločinačkog udruženja trebali steći, prelazi pet milijuna eura.

10. Nije u pravu žalitelj kada upire na povredu načela razmjernosti jer je prvostupanjski sud vodio računa o načelu razmjernosti u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. te je pod točkom 9. pobijanog rješenja iznio jasne i dostatne razloge zbog čega načelo razmjernosti nije povrijeđeno, imajući u vidu težinu kaznenih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv, kaznu koja se može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje te potrebu određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. stavka 1. i 2. ZKP/08. Pri tome se žalitelju napominje da se visina kazne koja se može očekivati u postupku odnosi na kaznu propisanu odredbama KZ/11. za kaznena djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv, dok potreba produljenja istražnog zatvora protiv okrivljenika postoji radi otklanjanja opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koja proizlazi na temelju svih utvrđenih osobitih okolnosti na strani okrivljenika.

11. Slijedom navedenog, žalba okrivljenog M. K. nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. ožujka 2024.