- 1 -              Poslovni broj: Usž-3129/2022-2

Poslovni broj: Usž-3129/2022-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr. sc. Sanje Otočan članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Tatjane Ilić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice J. B. iz Z., koju zastupa opunomoćenik D.-S. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Doma za starije osobe M., Z., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3417/20-8 od 19. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3417/20-8 od 19. svibnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-502-03/20-01/673, urbroj: 338-01-06-05-20-03 od 6. studenog 2020. i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., klasa: UP/I-502-03/20-02/61, urbroj: 338-21-02-02-20-2 od 17. srpnja 2020., kojim se tužiteljici ozljeda nastala 7. veljače 2018., izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S 82.8 ne priznaje ozljedom na radu, te joj se ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu prema članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13. i 98/19. – dalje: Zakon).

3.              Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog svih razloga iz članka 66. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). Navodi da presuda nije obrazložena sukladno odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a, te da nisu otklonjeni svi navodi istaknuti u tužbi. Osporava zaključak suda, kao i tuženika, prema kojem se njezin silazak stepenicama, na kojima se ozlijedila, ne može smatrati redovitim putem od stana do mjesta rada. Ističe da joj predmetne stepenice služe za pristup glavnoj cesti odnosno stupanje na javnu površinu. Navodi da se prilikom utvrđenja činjeničnog stanja vodilo isključivo google kartama, bez prilaganja predmetne slike, te s obzirom da su slike snimljene sedam godina prije kritičnog događaja smatra da iste ne mogu biti jedina osnova za donošenje osporenog rješenja zbog moguće adaptacije i promjene. Poziva se na presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-3392/18 od 25. lipnja 2020., kojom su ranija rješenja tuženika poništena i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a u kojoj je sud izrazio stav da je ozljeda nedvojbeno nastala na redovnom putu od njenog stana do mjesta rada, s time da je predmet vraćen na ponovni postupak radi provođenja postupka vještačenja. Osporava shvaćanje da je od presudne važnosti pravni aspekt ove upravne stvari, kao i pozivanje na presude Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž-2516/17 od 6. rujna 2017. i Usž-3711/19 od 12. rujna 2019., jer sudska praksa ne predstavlja materijalno pravo i ne može biti pravna osnova za meritorno odlučivanje u konkretnoj pravnoj situaciji. Nadalje se poziva na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojem je pravo stranke na obrazloženu sudsku odluku neizostavan aspekt prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi sve relevantne činjenice odnosno potpuno i istinito utvrditi činjenično stanje i nepravilno primijenio materijalno pravo. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu poništi i otkloni navedene nedostatke, te tužbeni zahtjev usvoji i odluči o njenim pravima sukladno tužbenim navodima. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u cijelosti suglasan sa pobijanom presudom Upravnog suda u Zagrebu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

7.              Prvostupanjski je sud nakon izvršenog uvida u dokumentaciju priloženu spisu tuženika i održane usmene rasprave, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke sukladno ovlaštenju iz članka 33. stavka 2. ZUS-a, pravilno ocijenio da je osporeno rješenje doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja u postupku provedenom prema odredbama Zakona, te da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo.

8.              U obrazloženju presude iznesene su bitne činjenice koje proizlaze iz dokaza pribavljenih u upravnom postupku, te je razvidno da je sud razmotrio činjenična i pravna pitanja koja su relevantna u konkretnom slučaju za odlučivanje o zahtjevu tužiteljice prema članku 66. Zakona. Sud je dao valjane i dostatne razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, pri čemu je u biti razmotrio i navode tužbe.  Stoga je, suprotno navodima žalbe, prvostupanjska presuda sačinjena i obrazložena sukladno članku 60. stavku 4. ZUS-a, te navodi žalbe o povredi konvencijskog i ustavnog prava na obrazloženu sudsku odluku nisu osnovani.

9.              Tužiteljica ne osporava utvrđenje da je ozljedu po osnovi koje je podnijela zahtjev za ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja zadobila prilikom izlaska iz kuće uslijed pada na vanjskim stepenicama obiteljske kuće u kojoj stanuje, ispred ulaznih vrata, što proizlazi i iz njezine izjave od 12. veljače 2018. i nadopune izjave od 19. ožujka 2018., te nije sporno da do ozljeđivanja nije došlo na javnoj površini na putu poduzetom radi stupanja na posao. Stoga, imajući u vidu okolnosti odnosno mjesto ozljeđivanja tužiteljice i prema ocjeni ovoga Suda, iako nije sporno da je tužiteljica krenula na posao, pravilno je utvrđeno da predmetna ozljeda nije nastala na redovitom putu od stana do mjesta rada te da stoga nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 66. točke 1. i 3. Zakona, koje moraju biti kumulativno ispunjene za priznavanje neke ozljede ozljedom na radu. Također, s obzirom na podatke o mjestu na kojem je tužiteljica ozlijeđena, a koje utvrđenje niti svojim navodima u žalbi ne osporava, prigovori koje iznosi glede potrebe uvida u ažurirane google karte nisu od utjecaja na pravilnost utvrđivanja činjeničnog stanja.

10.              S obzirom na važeći normativni okvir, odnosno mjerodavne propise koji se primjenjuju u konkretnom slučaju, te pravna stajališta ovoga Suda iz dosadašnje sudske prakse, kao i nesporno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je ocijenjeno da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. Stoga navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, te je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke.

11.              Kako je žalba tužiteljice odbijena, zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe valjalo je odbiti na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu, 27. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska, v.r.