Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-800/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. B. iz R., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Z., radi priznanja prava na jednokratnu naknadu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-1528/2023-14 od 22. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-1528/2023-14 od 22. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa, UP/II-551-06/23-08/68, ur.broj: 524-11-02/6-23-2 od 29. lipnja 2023. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Županijske službe P.-g. županije, Područnog ureda R., klasa: UP/I-551-06/23-03/2, ur.broj: 139-071-12/13-23-8 od 4. svibnja 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na uvećanu jednokratnu novčanu naknadu.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitnih povreda pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da su pobijanom presudom grubo prekršena njegova ljudska prava, te da je došlo do povrede članka 1. Protokola broj 1., te članaka 6., 8., 13. i 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, (“Narodne novine-Međunarodni ugovori", broj. 18/97 do 13/17, dalje: Konvencija). Smatra da ispunjava zakonske uvjete za priznanje prava na jednokratnu novčanu naknadu prema članku 46. stavku 3. Zakona o socijalnoj skrbi (“Narodne novine”, broj: 18/22 ,46/22, 119/22, dalje: Zakon). Iznosi nezadovoljstvo radom djelatnika Centra za socijalnu skrb, Područnog ureda R., te prigovara da mu nije omogućena besplatna pravna pomoć. Smatra da mu treba dodijeliti naknadu prema članku 41. Konvencije u iznosu od 10.000, 00 eura. Traži trošak spora od 5.000,00 eura. Predlaže da se uvaži žalba i poništi pobijana presuda, te usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troška spora.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za priznanje traženog prava. Smatra da neosnovano i paušalno nabraja povrede ljudskih prava, te ne navodi diskriminatorno ponašanje ni po kojoj osnovi. Ujedno, nisu utemeljene pritužbe na rad službenika Centra za socijalnu skrb. Nadalje, navodi da tužitelj nije zatražio besplatnu pravnu pomoć, a korisnik je zajamčene minimalne naknade te naknade ugroženog kupca energenata, te mu se povremeno odobrava jednokratna naknada. Predlaže Sudu da žalbu odbije kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16, 29/17. i 110/21.), ovaj Sud nalazi da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je 13. siječnja 2023. na zahtjev tužitelja za priznanje prava na uvećanu jednokratnu naknadu na temelju Zakona.
8. Člankom 45. stavkom 1. Zakona propisano je da se jednokratna naknada priznaje samcu ili kućanstvu koje zbog podmirenja izvanrednih troškova nastalih zbog trenutačnih životnih okolnosti (rođenja ili obrazovanja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, prirodne nepogode i slično) nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe. Pravo na jednokratnu naknadu iz stavka 1. ovoga članka može se priznati i radi nabave osnovnih predmeta u kućanstvu ili nabave nužne odjeće i obuće ako se nabava nužnih predmeta u kućanstvu odnosno odjeće i obuće ne može osigurati putem humanitarnih organizacija (stavak 2. točka 1.).
9. Člankom 46. stavkom 3. Zakona propisano je da osobito u opravdanim slučajevima, kada to zahtijevaju životne okolnosti u kojima se korisnik našao, Zavod može jednom godišnje priznati jednokratnu naknadu u iznosu do 1.327, 23 eura.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik pravilno postupio kada je odbio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, te da je pravilno zaključeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava u skladu s odredbom članka 46. stavka 3. Zakona.
11. Jednokratna naknada veže se uz trenutačne materijalne poteškoće i socijalne prilike, a za priznanje naknade u većem iznosu prema članku 46. stavku 3 .Zakona, važno je navesti osobito opravdane razloge. Budući da je tužitelj zatražio priznanje traženog prava radi pribavljanja prijenosnog računala, android telefona i tableta, sud je utvrdio da da to ne predstavlja opravdani razlog za priznanje traženog prava u smislu citiranih propisa. Pritom je sud imao u vidu da je prema podacima spisa tužitelju (u mjesecu kolovozu 2022. godine, te svibnju 2023. godine) već priznata jednokratna naknada prema članku 45. stavku 1. Zakona.
12. Ovaj Sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda, jer je taj sud pravilno ocijenio da je rješenje tuženika doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, navodeći pri tome valjane razloge za svoju odluku.
13. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj korisnik prava zajamčene minimalne novčane naknade (92, 91 eura/700,00 kn mjesečno), te da je priznanjem tog prava ostvarena svrha koju zakonodavac omogućuje korisnicima koji se nalaze u dugotrajnim materijalnim teškoćama. Imajući u vidu jasni izričaj citirane odredbe članka 45. Zakona o socijalnoj skrbi, u kojoj zakonodavac nabraja trenutačne materijalne poteškoće radi kojih se može ostvariti pravo na jednokratnu naknadu (npr. smrt ili bolest člana obitelji itd.), kao i da članak 46. stavak 3. Zakona zahtijeva osobito opravdane razloge za jednokratnu naknadu u većem iznosu, i ovaj Sud smatra da pribavljanje prijenosnog računala, android telefona i tableta, ne ulaze u doseg osobito opravdanog razloga za priznanje traženog prava.
14. Pritom ovaj Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ne postoje povrede Konvencije, na koje se tužitelj poziva i u žalbi. Tužitelj posebno ne obrazlaže postojanje povreda ljudskih odnosno konvencijskih prava, te ne navodi po kojoj osnovi je diskriminiran, već su njegovi razlozi subjektivnog uvjerenja o primjeni zakonskih odredbi. Time nije doveo u sumnju zakonitost odluke kojom je negativno odlučeno o njegovom zahtjevu. Nadalje, tužitelj pred nadležnim javnopravnim tijelom nije zatražio priznavanje prava na besplatnu pravnu pomoć sukladno odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“, broj: 143/13, 98/19).
15. U skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a, koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška spora.
16. Slijedom iznijetog, kako žalitelj navodima iznesenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporene presude, valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 27. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
Snježana Horvat-Paliska