- 1 -              III Kr 154/2023-5

Broj: III Kr 154/2023-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđene M. L. zbog kaznenog djela iz članka 233. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 22. rujna 2022. broj K-977/19-35 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 17. ožujka 2023. broj Kž-55/2023-6, u sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđene M. L. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 22. rujna 2022. broj K-977/19-35 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 17. ožujka 2023. broj Kž-55/2023-6 osuđena je M. L. zbog počinjenog kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavka 2. u vezi stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. i kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11. Za kazneno djelo pronevjere temeljem članka 233. stavka 2. KZ/11. utvrđena joj je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju temeljem članka 246. stavka 1. KZ/11. utvrđena joj je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, nakon čega je, uz primjenu članka 51. KZ/11., osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci. Potom joj je, temeljem članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11., izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi šest mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od jedanaest mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Protiv te presude osuđenica je po branitelju, odvjetniku I. F. podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenice i povrede prava okrivljenika na obranu u žalbenom postupku koja je utjecala na presudu, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine presudu Županijskog suda u Osijeku od 17. ožujka 2023. broj Kž-55/2023-6 i presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 22. rujna 2022. K-977/2019-35 i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80711., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor 20. listopada 2023. pod brojem Ksm-DO-143/2023-3 s mišljenjem da zahtjev treba odbiti kao neosnovan.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđenici i njezinom branitelju koji se na njega nisu očitovali.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Kada u zahtjevu ističe povredu kaznenog zakona na štetu osuđenice predviđenu u članku 469. točki 2. ZKP/08., osuđenica navodi da u odnosu na kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11. postoje okolnosti koje isključuju njezinu krivnju jer da je oštećenik osobno potpisao otkaz ugovora o stambenoj štednji, u koju svrhu je osuđenici dao na raspolaganje i svoje osobne dokumente, pa kako je ona kao bankarska službenica radila isključivo po zahtjevu oštećenika, to se njezino postupanje ne uklapa u zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. KZ/11. Navodi da provedeni dokazni postupak i izvedeni dokazi ne potvrđuju zaključak da je počinila ovo kazneno djelo pa smatra kako sve prethodno iznesene činjenice u svojoj ukupnosti ukazuju na to da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje isključuju njezinu krivnju za predmetno kazneno djelo.

6.1. Međutim, u navedenom, podnositeljica zahtjeva nije u pravu. Naime, kada osuđenica u svome zahtjevu tvrdi da postoje okolnosti koje isključuju njenu krivnju za kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. KZ/11., ne navodi niti jedan od ispričavajućih razloga propisanih Općim dijelom KZ/11. (prekoračenje nužne obrane uslijed ispričive jake prepasti - članak 21. stavak 4. KZ/11. i krajnja nužda kao razlog za isključenje krivnje - članak 22. stavak 2. KZ/11.), koji bi doveo do isključenja njezine krivnje za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, već i nadalje ustrajava i polemizira s utvrđenim činjeničnim stanjem tako da, u suštini, nudi svoju interpretaciju događaja iz činjeničnog opisa za koju smatra da opovrgava postojanje bitnih obilježja inkriminiranog kaznenog djela i nadalje smatrajući, kao i u iznesenoj žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude, kako izvedeni dokazi ne potvrđuje zaključak sudova da je počinila predmetno kazneno djelo. Međutim, suprotno tvrdnjama osuđenice, navedene okolnosti upravo zbog svoje isključivo činjenične naravi ne mogu biti predmet razmatranja kod ovog izvanrednog pravnog lijeka jer bi se, u protivnom, na taj način uveo treći stupanj ispitivanja pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a mimo uvjeta predviđenih u zakonu. Pritom isto tako treba napomenuti kako se postojanje povreda kaznenog zakona iz članka 469. točaka 1. do 4. ZKP/08. prosuđuje isključivo prema onom činjeničnom stanju koje je utvrđeno izrekom pravomoćne presude, a ne prema onom činjeničnom stanju koje je, prema osuđeničinom shvaćanju, trebalo utvrditi. U tom pogledu treba napomenuti kako su u ovom konkretnom slučaju i prvostupanjski i drugostupanjski sud, na ono činjenično stanje koje je utvrđeno pravomoćnom presudom, u konačnici pravilno primijenili odgovarajuće odredbe kaznenog zakona. Stoga, kako se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnositi samo zbog točno propisanih povreda zakona (članak 515. stavak 1. i članak 517. stavak 1. ZKP/08.), ali se ne može podnositi i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno zbog okolnosti koje se odnose na činjenična utvrđenja, a što je ovdje slučaj, to uslijed navedenog nije ostvarena istaknuta povreda iz članka 469. točke 2. ZKP/08., a na koju u ovom dijelu zahtjeva podnositeljica neosnovano ukazuje. Slijedom svega prethodno iznesenog, po ocjeni ovog suda, nije ostvaren razlog za pobijanje pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08. 

6.2. U zahtjevu se nadalje ističe da je u žalbenom postupku povrijeđeno pravo okrivljenika na obranu, a koje je utjecalo na presudu, pa, iako to izričito ne navodi, osuđenica smatra da je time ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Argumentirajući ovaj razlog za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka podnositeljica zahtjeva navodi kako je u žalbi izjavljenoj protiv presude suda prvog stupnja detaljno obrazložila činjenice kojima je osporila postojanje kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11., međutim da se drugostupanjski sud u svojoj odluci, po njezinom mišljenju, nije očitovao na tako iznesene žalbene navode i na taj način joj je povrijedio pravo na obranu u žalbenom postupku, koja povreda je bila od utjecaja na pravomoćnu presudu.

6.3. Međutim, niti u ovom dijelu podnesenog zahtjeva osuđenica nije u pravu.

6.4. Naime, drugostupanjski se sud u svojoj odluci očitovao na sve istaknute žalbene osnove te je na jasan, argumentiran i dostatan način odgovorio na sve bitne navode žalbe koju je osuđenica podnijela protiv prvostupanjske presude, čime je u potpunosti postupio u skladu s odredbom članka 487. stavka 1. ZKP/08. Pritom osobito treba naglasiti kako se sud drugog stupnja očitovao i na žalbene prigovore koji se odnose na postojanje bitnih obilježja kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. KZ/11., a u odnosu na koje je i podnesen ovaj izvanredni pravni lijek. U tom pogledu valja napomenuti kako je drugostupanjski sud, na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, argumentirano i dostatno obrazložio zbog čega smatra da je u odnosu na predmetno kazneno djelo činjenično stanje pravilno i na potpuni način utvrđeno (točke 10.1. i 10.2. obrazloženja presude), smatrajući istovremeno kako je u odnosu na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen i kazneni zakon (točka 7. obrazloženja presude). To što osuđenik takvo obrazloženje i zaključke drugostupanjskog suda u odnosu na ove okolnosti i nadalje ne prihvaća i s njima polemizira u podnesenom zahtjevu nije relevantno kod odlučivanja o ovom izvanrednom pravnom lijeku. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije počinio prethodno citiranu postupovnu povredu s obzirom da drugostupanjska presuda sadrži sve zakonom propisane sastavnice iz članka 487. stavka 1. ZKP/08. i u njoj je odgovoreno na sve istaknute žalbene osnove i bitne žalbene razloge, tako da nema govora o tome da bi u ovoj fazi kaznenog postupka bila ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a na koju se u ovom dijelu zahtjeva poziva podnositeljica.

7. Stoga nije ostvarena niti jedna od povreda na koju ukazuje osuđena M. L. u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

8. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 27. ožujka 2024.

                                          Predsjednik vijeća:

                                          Dražen Tripalo, v.r.