Poslovni broj: UsI-444/2026-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice RH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Mirku Graniću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ulica Republike Austrije 14, Zagreb, OIB: 95093210687, radi šutnje uprave, 8. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Obustavlja se ovaj upravni spor.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovoga upravnog spora.
Obrazloženje
1. Predmetna tužba, podnesena je 24. veljače 2026., radni šutnje uprave, odn. tuženikovog nerješavanja o žalbi tužiteljice, koja žalba je, najzad, odbijena rješenjem tuženika od 29. travnja 2026. (list 14-16 spisa).
1.1. Potom je tužiteljica, samoinicijativno, u podnesku od 7. svibnja 2026., navela: da ne proširuje tužbeni zahtjev na navedeno rješenje tuženika ali da zahtijeva naknadu troška ovoga upravnog spora (za odvjetničko sastavljanje tužbe 1.250,00 EUR i toga podneska 1.250,00 EUR, tj. ukupno 2.500,00 EUR).
2. Zbog navedenog je riješeno kao pod točkom I. izreke, na temelju odredbe iz članka 100. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 , dalje: ZUS).
3. No iz stanja spisa proizlazi da u konkretnom slučaju tužitelj ica nije imala stvarni interes za osporavanje odluke u meritumu, već joj je cilj bio isključivo podnošenje tužbe zbog šutnje uprave radi stvaranja procesne situacije u kojoj bi mogla ostvariti naknadu troškova upravnog spora. Tužiteljica nije pokazala interes za osporavanje samog rješenja u meritumu (unatoč tomu što je ono meritorno negativno tj. odbijajuće, u pogledu, i njene žalbe, i njenoga zahtjeva), nego je odmah prihvatila to negativno rješenje tuženika kao zadovoljavajuće.
4. Time je jasno pokazala da joj cilj nije bio ispravljanje nezakonitosti u upravnoj stvari, već stjecanje troškova zastupanja. Ovaj sud zaključuje da takvo ponašanje ukazuje na zlouporabu prava jer tužiteljica pravo na tužbu u upravnom sporu ne koristi radi zaštite svojih prava, nego radi pokušaja ostvarivanja financijske koristi.
5. Takvo procesno ponašanje tužiteljice nije u skladu sa svrhom instituta tužbe zbog šutnje uprave koji institut služi osiguranju učinkovite sudske zaštite u slučaju nepravodobnog postupanja javnopravnog tijela, a ne stvaranju okolnosti u kojima bi se moglo ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja bez postojanja stvarnog interesa za rješavanje upravne stvari.
6. Stoga su u konkretnom predmetu ostvareni elementi zlouporabe prava u objektivnom smislu jer način na koji je tužiteljica koristila pravo na tužbu odstupa od legitimne svrhe tog procesnog instituta i usmjeren je prema stjecanju financijske koristi, a ne prema zaštiti subjektivnih prava. Prihvaćanje takvog postupanja dovelo bi do poticanja prakse podnošenja tužbi isključivo radi naknade troškova, što je protivno temeljnim načelima upravnog spora (tako i u rješenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-4481/2025-2 od 5. ožujka 2026.).
7. Ovaj sud stoga zaključuje da tužiteljici, na temelju članka 147. stavaka 6. i 8. ZUS-a, u konkretnome slučaju ne pripada pravo na naknadu troškova ovog upravnog spora; pa je riješeno kao pod točkom II. izreke.
U Splitu 8. rujna 2026.
SUDAC
Milan Franić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
1. opun. tužiteljice
2. tuženiku uz podnesak tužiteljice od 7.5.2026.
3. u spis pa spis u kal 50 dana (nakon što se zalijepi sve dostavnice u spis!)
