Poslovni broj: Ovr-786/2026-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sesvetama po sucu tog suda Marini Andrić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja HEP – PLIN d.o.o. za distribuciju i opskrbu plinom, Osijek, Cara Hadrijana 7, zastupano po odvjetniku Juraju Mariniću iz Osijeka, protiv ovršenika JJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, 8. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška podnesen 19. veljače 2025. kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj je 19. veljače 2025. podnio sudu zahtjev za naknadu troškova nastalih u postupku izravne naplate kod Financijske agencije na temelju rješenja o trošku ovog suda posl. broj Ovr-705/2024 od 18. prosinca 2024., kojim je ovrhovoditelju pravomoćno priznat trošak dostave Financijskoj agenciji rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u iznosu od 28,13 eura.

2. Rješenjem posl. br. Ovr-138/25 od 19. rujna 2025. zahtjev ovrhovoditelja odbijen je kao neosnovan, koje rješenje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž Ovr-97/26 od 1. lipnja 2026. i vraćeno ovom sudu na ponovan postupak s uputom da se ovrhovoditelja zaključkom pozove dostaviti sudu dokaz da je po punomoćniku predao Financijskoj agenciji predmetni zahtjev uz upozorenje iz čl. 190. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/02., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14, 70/19; dalje: ZPP), u vezi s čl. 21. st.1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., u nastavku: OZ).

3. Ovrhovoditelj je postupio sukladno zaključku suda od 22. srpnja 2026. i dostavio zahtjev za izravnu naplatu iz kojeg je vidljivo da je osnova zaprimljena u Financijskoj agenciji 11. veljače 2025.

4. Iako je ovrhovoditelj dostavio dokaz da je predao Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu, ovaj sud je i dalje uvjerenja da je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova neosnovan iz razloga kako slijedi.

5. Ponavlja se da ovrhovoditelj podneskom od 19. veljače 2025. potražuje naknadu troška radnje iste naravi (dostave Financijskoj agenciji osnove za plaćanje - rješenja o trošku od 18. prosinca 2024.) kao što je radnja za koju mu je rješenjem o trošku od 18. prosinca 2024. već priznat trošak (dostave Financijskoj agenciji osnove za plaćanje - rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave).

6 . Ako bi se zahtjev ovrhovoditelja prihvatio i u ovom postupku, donijelo bi se novo rješenje o troškovima izravne naplate, koje ovrhovoditelj opet (nakon pravomoćnosti i ovršnosti) može uputiti Financijskoj agenciji radi izravne naplate, a potom i opet potraživati troškove izravne naplate u novom postupku, i tako unedogled. Prihvaćanje takve prakse moglo bi dovesti do situacije koja prouzrokuje nekontrolirano umnažanje troškova ovršnog postupka, točnije troškova izravne naplate pred Financijskom agencijom, pogotovo u situacijama gdje ovršenici nemaju dovoljno financijskih sredstava da pravodobno podmire svoja dugovanja. Ako bi se u ovom postupku opet prihvatio zahtjev i donijelo još jedno posebno rješenje, koje bi ovrhovoditelj opet mogao uputiti Financijskoj agenciji, a potom i podnijeti novi zahtjev za naknadu troškova, time bi se troškovi postupka neprestano generirali.

7. Troškovi ovršnog postupka ne mogu postati sami sebi svrha i postati predmet uzastopnog ostvarivanja bez stvarne veze sa naplatom glavne tražbine. U suprotnom, omogućilo bi se neograničeno umnažanje troškova, pri čemu bi ovršni postupak izgubio svoju osnovnu funkciju naplate glavne tražbine i pretvorio bi se u mehanizam generiranja novih obveza na teret ovršenika.

8. Ovrhovoditelj, kao pravna osoba koja obavlja uslugu opskrbe plinom, ima pravo pokretati ovršne postupke radi naplate glavnih tražbina, a to su tražbine koje proizlaze iz isporuke plina. Naravno da u ovršnim postupcima u kojima se naplaćuju glavne tražbine nužno nastaju i određeni troškovi te da ovrhovoditelj ima pravo na njihovu naknadu. Međutim, u konkretnom slučaju troškovi su, umjesto da budu sporedni i funkcionalno vezani uz naplatu glavne tražbine, preuzeli primat, a što je u suprotnosti sa gore iznesenim shvaćanjem da troškovi ovršnog postupka ne mogu postati sami sebi svrha.

9. Dakle, troškovi ovršnog postupka predstavljaju akcesorno potraživanje koje služi ispunjenju glavne tražbine, tj. troškovi nastaju radi prisilnog ispunjenja glavne tražbine. Troškovi ovršnog postupka ne mogu biti samostalna osnova za daljnje uzastopno ostvarivanje novih troškova. Premda je ovršenik, sukladno čl. 14. st. 4. OZ-a, dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, potrebnost i nužnost takvih troškova se ocjenjuje kada oni služe ispunjenju glavne tražbine, a ne kada oni služe ispunjenju prethodno nastalih troškova koji nemaju stvarne veze sa glavnom tražbinom.

10. Navedeno je u potpunosti protivno i načelu zaštite dostojanstva ovršenika izraženom u čl. 6. OZ-a, prema kojem će se pri provedbi ovrhe i osiguranja paziti na dostojanstvo ovršenika te na to da ovrha za njega bude što manje nepovoljna. Načelo zaštite dostojanstva ovršenika usko je povezano s čl. 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (dalje u tekstu: Povelja EU) koji propisuje da je ljudsko dostojanstvo nepovredivo te se mora poštovati i štititi. Zatvoreni krug naplate može dovesti do ekonomskog uništavanja ovršenika, stvara psihološki pritisak nerazmjeran osnovnom dugu i onemogućava ekonomsku rehabilitaciju ovršenika, što sve skupa predstavlja grubu povredu ljudskog dostojanstva. Provedba ovrhe bi u ovom slučaju za ovršenika, upravo suprotno, postala sve nepovoljnija. Ovakvo postupanje ovrhovoditelja predstavlja i zlouporabu prava u postupku koja je zabranjena također čl. 17.1. Konvencije, koju je sud dužan onemogućiti.

11. Sukladno čl. 10. ZPP-a, a koji se podredno i primjenjuje na ovršni postupak (čl. 21. st. 1. OZ-a), sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti i svaku zlouporabu prava u postupku.

12. Provedba cikličke ovrhe za istovjetne radnje (dostave osnove za plaćanje Financijskoj agenciji) i to radi naknade troška ovrhe koji bi u svom ukupnom iznosu u konačnici postao veći od glavnice koja se podmirivala tom ovrhom te postao nerazumno visok u usporedbi s vrijednošću predmeta spora, predstavljala bi grubu povredu dostojanstva ovršenika i bila bi iznimno nepovoljna za njega. Takav postupak također krši čl. 20. Povelje EU o načelu jednakog tretmana jer zatvoreni krug naplate neproporcionalno pogađa ekonomski slabije.

13. Troškovi postupka moraju zadržati svoju akcesornu narav te ne smiju postati samostalna svrha postupka, neovisna o naplati glavne tražbine. Suprotno postupanje omogućilo bi neopravdano multipliciranje troškova, čime bi ovršni postupak prestao biti sredstvo prisilnog ostvarenja duga i pretvorio bi se u alat za stvaranje novih, suvišnih obveza na teret ovršenika. U konkretnom slučaju evidentno je da su troškovi, umjesto da ostanu sporedno potraživanje, preuzeli primat nad glavnicom, čime je narušena sama svrha ovršnog postupka.

14. Nadalje, progresivno gomilanje troškova ne predstavlja savjesno i etično korištenje procesnih prava. Svrha ovrhe je isključivo namirenje vjerovnikove tražbine, a ne stjecanje dodatne koristi kroz generiranje proceduralnih izdataka. Kada troškovi postanu dominantan element i sami sebe generiraju, takvo postupanje prelazi granice dopuštenog i predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja sukladno čl. 3. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a

15. Napominje se da su pravni sustavi EU obvezni uspostaviti mehanizme koji osiguravaju da ovršni postupci ostanu instrumenti pravde, a ne postanu sredstva ekonomskog uništavanja. Kako je to protivno načelu zaštite dostojanstva ovršenika te protivno načelu zabrane zlouporabe prava u postupku kao i temeljnim načelima EU prava i Konvenciji, osobito načelu razmjernosti i zaštiti ljudskog dostojanstva, to je sud odlučio kao u izreci.

U Sesvetama 8. rujna 2026.

Sutkinja

Marina Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.