Poslovni broj: Usž-1233/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Gradonačelnika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi poništavanja rješenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1685/2023-9 od 2. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1685/2023-9 od 2. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke I. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/423, URBROJ: 251-02- 01/001-23-2 od 15. ožujka 2023. i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška.

1.1. Osporenom točkom I. izreke rješenja tuženika poništeno je rješenje Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom KLASA: UP/I - 551-06/22-013/1363, URBROJ: 251-09-22-1/002-22-02 od 30. studenog 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.

2. Protiv presude prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, podnosi zahtjev za izuzeće sutkinja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poimenice navedenih u žalbi, koje su sudjelovale u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja . U bitnome, smatra da nakon što je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje, nije bilo zakonske osnove za vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, već je tuženik mogao i morao meritorno riješiti upravnu stvar i to obustavom postupka. Drži da je tuženik bio dužan ispitati sve navode prigovara tužiteljice i na temelju istih obustaviti postupak, a ne iste u potpunosti ignorirati, zadržavajući se na proceduralnim formalnostima i zbog isti, pogrešno i na zakonu neutemeljeno, vratiti predmet na ponovno postupanje. Ne osporava da je već i uslijed tog proceduralnog propusta upravni akt trebalo poništiti, ali to tek kao jedan o razloga, odnosno nastavno ispitivanju i ocjeni svih navoda iz prigovora tužiteljice. Smatra da je rješenje tuženika nezakonito upravo iz razloga što nisu ocjenjivati prigovori koji se odnose na meritum spora, a što je suprotno načelu učinkovitosti i ekonomičnosti postupka i pravu stranke na pr istup sudu. Prvostupanjski sud je propustio uočiti da je u prigovoru protiv prvostupanjskog rješenja tužiteljica osporavala zakonitost Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22., dalje Odluka/22). Kako je prvostupanjski upravni sud propustio valjano ocijeniti razloge i navode koje je tužiteljica iznijela protiv pobijanog rješenja, to tužiteljica u nastavku žalbe iznosi daljnje navode na okolnost nezakonitosti i nepravilnosti pobijanog upravnog akta, ali ujedno i nezakonitosti i nepravilnosti postupanja tuženika povodom Odluke/22 i nezakonitosti i nepravilnosti Odluke/22. u bitnome, navodi da Odluka/22 nije „zakon“ kako to propisuje članak 13. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) niti ZUP propisuje mogućnost poništaja, ukidanja ili izmjene pravomoćnog upravnog akta isključivo putem izvanredni pravnih lijekova, tuženik je sukladno Odluci/22 bio dužan donijeti novi pojedinačni akt kojim će status tužiteljice nanovo urediti toj Odluci, a ne „zamijeniti“ dijelove pravomoćnog upravnog akta sa nekim novim dijelovima i to do 31. prosinca 2022., a što nije učinio. Osim toga, drži da je Odluka/22 nezakonita te je uslijed naveden činjenice nezakonito i pobijano rješenje koje se na istoj temelji i obrazlaže. Slijedom navedenog, predlaže poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U odnosu na zahtjev tužiteljice za izuzeće u žalbi poimenice navedenih sutkinja treba reći da je rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 29 Su-230/2026-45 od 10. lipnja 2026. taj zahtjev odbijen, a rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su IV-182/2026-2 od 30. lipnja 2026. odbijen zahtjev za izuzeće predsjednice ovog Suda.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., 39/26., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Osporenom točkom I. izreke rješenja tuženika poništeno je rješenje prvostupanjskog tijela od 30. studenoga 2022. i predmet je vraćen tom tijelu na ponovni postupak zbog nepravilne primjene odredbe članka 23. ZUP-a, jer je, u konkretnom slučaju, kao službena osoba koja je donijela prvostupanjsko rješenje naznačena pročelnica, a potpisala ga je druga osoba, bez navođenja svojstva i ovlasti na temelju koje ta osoba potpisuje prvostupanjsko rješenje.

8. Pravilan je zaključak tuženika i prvostupanjskog suda da je takvim postupanjem prvostupanjskog tijela povrijeđen zakon na štetu tužiteljice zbog čega je prvostupanjsko rješenje osnovano poništeno i predmet vraćen tom tijelu na ponovni postupak, uz pravilnu uputu o daljnjem postupanju.

9. Kako je utvrđeni nedostatak moguće otkloniti samo u novom postupku, to se prvostupanjski sud osnovano pozvao na odredbu članka 117. stavka 2. ZUP -a, kojom je propisano da kada je za donošenje novog rješenja s obzirom na prirodu upravne stvari nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu. Pri tom je prvostupanjski sud valjano obrazložio da, u konkretnom slučaju, na temelju Odluke/22 kao općeg akta, postoji obveza prvostupanjskog tijela da nakon poništavanja ranije odluke donese novu odluku o osnovanosti usklađivanja iznosa novčane pomoći i vremena prestanka novčane pomoći, slijedom čega nema osnove za obustavom predmetnog postupka. Naime, tužiteljica pogrešno smatra da je tuženik trebao obustaviti postupak jer je njegovo rješenje i rješenje prvostupanjskog upravnog tijela utemeljenoj na Odluci/22, čiju zakonitost osporava.

10. S tim u vezi, pravilno je prvostupanjski sud obrazložio da je ta Odluka bila predmetnom ocjene zakonitosti te su presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz- 143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu njezine zakonitosti, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom.

11. U novom postupku tužiteljica će moći isticati prigovore koje je do sad isticala u postupku i sporu, a koje je prvostupanjsko upravno tijelo dužno ocijeniti prilikom donošenja nove odluke u ovoj upravnoj stvari.

12. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud ne nalazi da je pobijanom presudom povrijeđen zakon na štetu tužiteljice zbog čega je valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu.

13. Odluka o trošku žalbenog postupka utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

14. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić