Poslovni broj: Usž-992/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Krstine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ALLEGHENY FINANCIAL d.o.o., Zagreb, Trakošćanska 4, OIB: 56388790507, kojeg zastupa opunomoćenica Maria Mandić, odvjetnica u Zaprešiću, Ulica hrvatske mladeži 6, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-699/2025-11 od 30. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba zainteresirane osobe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-699/2025-11 od 30. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, poništena su rješenje tuženika, KLASA: UP/II-363-03/23-03/188, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 12. veljače 2025. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I -363- 03/2022-02/2504, URBROJ: 251-10-01/01-2022-01 od 29. prosinca 2022. godine. Točkom II. izreke predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz uputu o postupanju u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženima u obrazloženju presude prvostupanjskog upravnog suda te točkom III. izreke odlučeno o troškovima spora.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 29. prosinca 2022., kojim je tužitelju određen iznos komunalne naknade za poslovni prostor površine 714,90 m2 i građevinsko zemljište površine 236,06 m2 koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti na adresi u [adresa] (poslovni prostor u Vjesnikovom neboderu) za razdoblje od 17. listopada 2022. pa nadalje, na temelju koeficijenta namjene iz članka 15. Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 4/19., 11/20., 29/22., dalje: Odluka) koji se koristi za poslovne prostore u kojima se obavlja poslovna djelatnost koja nije proizvodnja 7,00 i za građevinsko zemljište koje služi u svrhu obavljanja te poslovne djelatnosti 10% koeficijenta namjene za predmetni poslovni prostor.

3. Protiv prvostupanjske presude zainteresirana osoba, Grad Zagreb, podnio je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je koeficijent namjene utvrđen prema posljednjoj djelatnosti koja se prema podacima iz registra matičnih podataka bitnih za obračun komunalne naknade obavljala u predmetnom prostoru. Pojašnjava da izdavačko-novinska djelatnost (ranije označena kao novinsko nakladnička) djelatnost nije posebno navedena u članku 14. Odluke kojim se utvrđuju koeficijenti namjene za konkretne neproizvodne djelatnosti, slijedom čega je koeficijent namjene utvrđen sukladno članku 15. Odluke, kojim je propisan koeficijent namjene za ostale neproizvodne djelatnosti te isti iznosi 7,00. Drži neosnovanim zaključak prvostupanjskog suda da se o umanjenju plaćanja komunalne naknade odlučuje u istom postupku kojim se odlučuje o utvrđivanju obveze komunalne naknade. Ovo stoga jer se postupak utvrđivanja komunalne naknade pokreće po službenoj dužnosti, dok se postupak umanjenja komunalne naknade zbog neobavljanja poslovne djelatnosti više od šest mjeseci u kalendarskoj godini pokreće na zahtjev obveznika komunalne naknade. Dakle, o zahtjevu za umanjenje odlučuje se u posebnom postupku iniciranom isključivo zahtjevom obveznika koji isti temelji na priloženoj dokumentaciji. Predmet postupka umanjenja nije utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade već isključivo utvrđivanje da li su u konkretnom slučaju ispunjeni propisani uvjeti za umanjenje komunalne naknade prethodno utvrđene posebnim rješenjem. Osim toga, odlučivanje o obvezi plaćanja komunalne naknade predstavlja prethodno pitanje bez čijeg rješavanja nije moguće provesti postupak umanjenja komunalne naknade. Pri tom se u svakoj kalendarskoj godini mora posebno utvrđivati je li ispunjen navedeni uvjet nekorištenja prostora, odnosno neobavljanja djelatnosti dulje od šest mjeseci. Odlučivanje o umanjenju komunalne naknade u postupku njezina utvrđivanja rezultiralo bi čestim izmjenama rješenja o komunalnoj naknadi i to samo zbog činjenice (ne)korištenja poslovnog prostora. Tužitelj je tijekom 2023. i 2024. podnio zahtjev za umanjenje plaćanja komunalne naknade, koji postupci su prekinuti sukladno odredbi članka 55. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21.). Slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu i poništiti pobijanu presudu prvostupanjskog upravnog suda.

4. Tužitelj i tuženik, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovore na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., 39/26., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je usvojio tužbeni zahtjev.

7. Prvostupanjskom presudom ocijenjena su nezakonitim rješenja upravnih tijela, kojima je tužitelju, temeljem odredbe članka 15. Odluke, za poslovni prostor u kojem se obavlja djelatnost utvrđen koeficijent namjene koji iznosi 7,00. Navedenom odredbom (koja je u prvostupanjskom rješenju pogrešno citirana) propisano je da koeficijent namjene za poslovne prostore koji nisu navedeni u članku 14. ove Odluke iznosi 7,00. Odredbom članka 14. Odluke propisan je koeficijent namjene za poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne i koje su taksativno propisane u tablici u tom članku. Dakle, prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđen koeficijent namjene koji iznosi 7,00 za poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne i u kojima se obavlja djelatnost.

8. Međutim, imajući u vidu da iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je u postupku utvrđeno da se radi o poslovnom prostoru u [adresa], koji služi za obavljanje izdavačko-novinske djelatnosti, a što proizlazi i iz rješenja o izvedenom stanju od 22. travnja 2014., kojim je ozakonjen nezakonito rekonstruirani gospodarsko-proizvodni kompleks namijenjen tiskarskoj i izdavačkoj djelatnosti na istoj adresi, to ovaj Sud nalazi osnovanim zaključak prvostupanjskog upravnog suda da te djelatnosti ulaze u proizvodnu djelatnost, konkretno grafičku djelatnost za koju je člankom 12. tablicom 5. Odluke propisan manji koeficijent namjene (3,00). Takav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim prigovorima.

9. Žalbenim prigovorima se ne spori da predmetni poslovni prostor, u periodu zaduženja od 17. listopada 2022., nije korišten, odnosno da u istom nije obavljana poslovna djelatnost, a što je uvjet za umanjenje koeficijenta namjene sukladno odredbi članka 10. stavka 1. Odluke, koja propisuje da za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kad se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje se za 50%, ali ne može biti manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor odnosno za neizgrađeno građevinsko zemljište. Da se radi o poslovnom prostoru u kojem se ne obavlja poslova djelatnost proizlazi i iz dopisa Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva, Službe naplate naknada, Odjela matičnih podataka, KLASA: 363 -03/23- 54/459, URBROJ: 251-319-04/01-2023-4 od 20. rujna 2023., koji prileži spisu predmeta.

10. S tim u vezi, valjano žalitelj ukazuje da su postupak utvrđivanja komunalne naknade (koji se vodi po službenoj dužnosti) i postupak odlučivanja o umanjenju koeficijenta namjene zbog neobavljanja poslovne djelatnosti više od šest mjeseci u kalendarskoj godini (koji se vodi na zahtjev stranke), dva odvojena postupka. Zahtjev za umanjenje komunalne naknade, u smislu odredbe članka 94. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18., 1110/18., 32/20., 145/24. - dalje: ZKG), moguće je uvažiti samo za kalendarsku godinu za koju je podnesen, odnosno za prethodnu kalendarsku godinu ako je zahtjev podnesen u roku od 15 dana sljedeće kalendarske godine (isto tako u presudi ovog Suda, posl.br.: Usž 1129/2024- 2 od 26. studenog 2024. u postupku umanjenja komunalne naknade između istih stranaka). Slijedom naprijed navedenog, pogrešna je uputa prvostupanjskog suda da se, u ponovnom postupku utvrđivanja komunalne naknade za razdoblje od 17. listopada 2022. pa nadalje, koeficijent namjene (Kn) za predmetni poslovni prostor ima utvrditi u iznosu od 1,5 jer za takvo postupanje upravnog tijela nema osnove u materijalnim propisima.

11. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja, uvažavajući činjenicu da je već u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja tužitelj, osim što je osporavao utvrđeni iznos koeficijenta namjene, ujedno isticao i da se radi o poslovnom prostoru u kojem se uopće ne obavlja poslovna djelatnost, što žalitelj ne osporava, u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo prvotno treba utvrditi visinu komunalne naknade pravilnom primjenom koeficijenta namjene od 3,00 i nakon toga odlučiti o tvrdnji tužitelja o umanjenju tako utvrđenog koeficijenta namjene za 50% u skladu s odredbom članka 97. stavka 2. ZKG-a i članka 10. stavka 1. Odluke (isto tako presuda ovog Suda, posl.br.: Usž -209/2024-3 od 1. srpnja 2025. u činjenično istovjetnoj situaciji).

12. Zaključno, valja ukazati da žalitelj u žalbi citira članak 10. Odluke o komunalnoj naknadi na način kako on glasi nakon što je izmijenjen odredbom članka 4. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnog naknadi („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 3/23.). Međutim, člankom 11. navedene Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi propisano je da će se postupci započeti do stupanja na snagu ove odluke nastavit i dovršiti prema odredbama Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 4/19, 11/20 i 29/22 - Presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske). U konkretnom slučaju, poništeno prvostupanjsko rješenje od 29. prosinca 2022. doneseno je za vrijeme važenja navedene Odluke pa odredbe te Odluke valja primijeniti i prilikom ponovnog odlučivanja u ovoj upravnoj stvari.

13. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14. Iz navedenih razloga, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić