Poslovni broj: Usž-864/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Vitapur d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 39,OIB: 44546541376, kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Radić, odvjetnik u Zagrebu, Dalmatinska 10, protiv tuženika: Državni inspektorat, Sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi zabrane nepoštene i zavaravajuće prakse, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3404/2025-5 od 23. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3404/2025-5 od 23. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog inspektorata, KLASA: UP/II-336-02/21-01/8, URBROJ: 443-01-17-01-21-2 od 22. ožujka 2021. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška. Rješenjem tuženika je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, KLASA: UP/I-336-02/20-01/73, URBROJ:443-02-05-01/2-20-1 od 23. prosinca 2020. Ova presuda je donesena u izvršenju presude ovog Suda, poslovni broj Usž-1877/2025-2 od 6. kolovoza 2025., kojem je poništena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1369/21-6 od 10. ožujka 2025. i predmet vraćen na ponovno suđenje.

1.1. Prvostupanjskim upravnim rješenjem tužitelju je utvrđena povreda Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19 - ZZP) te je tužitelju u točki 1. izreke tog rješenja zabranjena nepoštena odnosno zavaravajuća poslovna praksa koju koristi prije, u vrijeme i nakon sklapanja ugovora na daljinu s potrošačima, putem a) navodi zavaravajuće informacije o pogodnosti u odnosu na cijenu pojedinih proizvoda, tako da za pojedine proizvode oglašava posebni oblik prodaje te pri tom navodi netočne informacije o cijenama tih proizvoda u redovnoj prodaji i b) navodi zavaravajuće informacije o osnovnim obilježjima proizvoda u odnosu na njegovu korist te rezultat njegove upotrebe, tako da za madrace „XITEX“ oglašava tvrdnje da 54% ispitanika ima manje otkucaje srca prilikom korištenja navedenih madraca.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ponavlja žalbene prigovore iz prethodnog žalbenog postupka. U bitnom navodi da je obrazloženje pobijane presude nerazumljivo jer je tužitelj, da bi poštovao tada važeći Zakon o zaštiti potrošača , bio obvezan istaknuti redovnu cijenu, što je i učinio. Dakle prvostupanjski sud stavlja na teret tužitelju što je poštovao izričitu odredbu zakona o isticanju cijene, a isto tumači kao zavaravajuću poslovnu praksu. Ističe da, za odluku o kupnji proizvoda, sa stajališta cijene proizvoda, bitni su podaci: redovna cijena, eventualni popust i nova cijena u koju je popust uključen pa ne postoji osnova za zaključak da je bitna i informacija o tome koliko je dana proizvod prodavan po redovnoj cijeni, a na čemu se tuženikovo rješenje temelji. Ako je redovna cijena zakonski određena, odnosno u skladu s propisima koji uređuju određivanje cijena i nije fiktivna, ovo je bitna informacija za potrošača, a ne kako smatra tuženik, razdoblje u kojem se proizvod prodavao po redovnoj cijeni. Vezano za objavu na internetu o utjecaju na zdravlje u vidu smanjivanja otkucaja srca, smatra da ni u ponovnom postupku nisu izvedeni nikakvi dokazi te da se pogrešno u pobijanoj presudi zaključuje da nema podatka o metodologiji mjerenja s obzirom da je tužitelj dostavio podatke o tome da je mjerenje provedeno objektivnim mjernim sredstvima, i to uporabom Polar satova, uređaja koji imaju mogućnost kontinuiranog praćenja otkucaja srca te se u praksi koriste u zdravstvene i sportsko-medicinske svrhe, čime je osigurano automatizirano, kontinuirano i neinvazivno bilježenje fiziološkog parametra, čime je isključena subjektivna procjena ispitanika, da je mjerenje provedeno komparativno, i to tijekom jednog tjedna spavanja na vlastitim madracima ispitanika, a potom tijekom dva tjedna spavanja na madracu Hintex , što omogućuje izravnu usporedbu istog ispitanika u različitim uvjetima, čime se smanjuje utjecaj individualnih razlika među ispitanicima. U pogledu uvjeta istraživanja, iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je ispitivanje provedeno u realnim uvjetima korištenja, odnosno u kućnom okruženju ispitanika, što je osobito relevantno za proizvode namijenjene svakodnevnoj uporabi, poput madraca, a takav pristup povećava valjanost rezultata, jer se mjerenja odnose na stvarne uvjete spavanja, a ne na umjetno stvorene laboratorijske okolnosti, što je sve tranparentno prikazano na internetskoj stranici tužitelja.

3. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske usvoji ovu žalbu, poništi pobijanu presudu i riješi stvar na način da rješenje tuženika poništi te tužitelju nadoknadi troškove spora sukladno troškovniku tužitelja, uvećan za trošak sastava ove žalbe.

4. U odgovoru na žalbu, tuženik u cijelosti smatra ispravnim obrazloženje pobijane presude, ponavlja navode svojeg odgovora na tužbu i obrazloženja rješenja kojim su utvrđene povrede odredbi o zaštiti potrošača i naložene mjere. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da je, u konkretnom slučaju, došlo do povrede propisa o zaštiti potrošača, na koje se prvostupanjski sud pravilno pozvao u obrazloženju svoje presude, a koje obrazloženje ovaj Sud prihvaća valjanim i na njega upućuje tužitelja.

8. Naime, s aspekta zaštite prosječnog potrošača zabranjena je svaka praksa oglašavanja posebnih oblika prodaje uz isticanje netočnih informacija o redovnim cijenama proizvoda te oglašavanje nedokazanih tvrdnji o učincima proizvoda na zdravlje potrošača.

9. U konkretnom predmetu tužitelj je za potrebe akcijske prodaje istaknuo, kao redovnu, cijenu proizvoda koja u posljednjih 30 dana nije bila realna (redovna) cijena proizvoda, što je prema članku 33. ZZP-a, zavaravajuća poslovna praksa, a validnost tvrdnji o smanjenju otkucaja srca kod Vitapur Helux madraca temelji se na internom istraživanju provedenom u suradnji sa slovenskim fizioterapeutom pa, iako je metodologija dobivenih rezultata bila objavljena transparentno, radi se o marketinškoj anketi, a ne kliničkoj studiji, koja bi jedino bila mjerodavna za objavu o zdravstvenim efektima proizvoda kad se takva informacija koristi u svrhu poticanja prosječnog potrošača na kupnju odnosnog proizvoda. U europskom pravu, u preambuli Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi, što je potvrđeno u brojnim presudama Suda EU-a (npr. KG i K) postavljen je standard prema kojem je „Prosječni potrošač osoba koja je uobičajeno obaviještena te postupa s dužnom pažnjom i razboritošću (oprezom), uzimajući u obzir društvene, kulturne i jezične čimbenike.”, pri čemu se od potrošača nipošto ne očekuje provjeravanje ili istraživanje tvrdnji iz oglasa trgovaca, već je za ocjenu postoji li nepoštena, zavaravajuća poslovna praksa, dostatna impresija koju je zbog oglasa prosječni potrošač mogao steći. Stoga je , u konkretnom slučaju, spajanje medicinskog učinka s anketom stvorio dojam stručnosti, što nije dozvoljeno. Trgovac koji posjeduje profesionalno znanje o proizvodu ne smije prebacivati teret znanstvene provjere na kupca. Ako proizvod nema klinički dokazan kardiološki učinak, pojam „otkucaji srca” se ne bi smjelo nalaziti u oglasu, bez obzira na to koliko transparentno trgovac objašnjavao svoju anketu. Prema tome, ako oglas spaja medicinski pojam („otkucaji srca“) s preporukom za kupnju, stvara se impresija da proizvod ima stvaran utjecaj na kardiološko zdravlje, koja prosječnog potrošača navodi na poslovnu odluku (kupnju) koju inače ne bi donio. Proizvodima koji nisu lijekovi zabranjeno je u oglašavanju pripisivati svojstva sprječavanja, liječenja ili ublažavanja ljudskih bolesti, kao i reguliranja fizioloških funkcija.

10. Slijedom navedenog, pravilno je u ponašanju tužitelja utvrđena povreda članka 35. ZZP-a (Zavaravajuća praksa u pogledu glavnih obilježja i rezultata ispitivanja proizvoda) i Uredbe EZ br. 1924/2006 (Korištenje nedopuštenih i neznanstvenih zdravstvenih tvrdnji), kako je u pobijanoj presudi i obrazloženo.

11. Tužitelj nema pravo na naknadu troška spora i troška za sastav žalbe, jer nije uspio u sporu pa mu je traženi trošak upravnog spora pravilno odbijen, jednako kao i trošak za sastav žalbe u ovoj fazi spora.

12. Valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić