Poslovni broj: Usž-1330/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Judo kluba „Profectus Samobor“, Ivana Gundulića 40, Samobor, OIB: 3714050220, kojeg zastupa opunomoćenica, odvjetnica Ana-Marija Vegar, Lobmayerove stube 2, Zagreb, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 53969486500, radi provedbe ugovora o dojeli bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 UsI-1619/2023- 9 od 12. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 UsI-1619/2023-9 od 12. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbačena je tužba kojom tužitelj traži poništavanje dopisa (pogrešno u tužbi nazvan odlukom) tuženika, KLASA: 910-04/18-09/126, URBROJ: 524-06-03-02-01/4-23-113 od 13. lipnja 2023., poništavanje dopisa (u tužbi pogrešno nazvanog odlukom) Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, KLASA: UP.02.1.1.08.0004, URBROJ: 07578-22- 04 od 23. studenoga 2022., poništavanje tuženikove odluke o povratu broj 124 od 15. siječnja 2021. te poništavanje zahtjeva za povrat sredstava broj 26 za Ugovor broj UP.02.1.1.08.0004 Nacionalne zaklade za razvo j civilnog društva. Ujedno je točkom II. izreke rješenja tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova spora.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome, drži da je upravni sud nadležan za odlučivanje u konkretnom slučaju. Pojašnjava da je tužbom tražio poništavanje čak četiri odluke javnopravnih tijela kojima se negativno utječe na njegova prava, obveze i pravni interes, a koje odluke jesu predmet upravnog spora. Pri ocjeni svoje nadležnosti prvostupanjski sud nije uzeo u obzir okolnosti konkretnog slučaja, odnosno da se radi o pravnom poslu kod kojeg, u najmanju ruku, prevladavaju upravnopravni elementi imajući u vidu postupanje stranaka u fazi sklapanja samog ugovora, da su čak dvije od tri stranke ugovora tijela s javnim ovlastima, a cilj sklopljenog ugovora (uključivanje djece i mladih u riziku od socijalne isključenosti te osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju u zajednicu kroz šport) nesumnjivo predstavlja javni interes. Predmet ugovora je javni novac, a tuženik i Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva unutar ugovornog odnosa nastupaju kao javnopravna tijela u nesporno autoritativnom položaju u odnosu na tužitelja. Navodi da je radi postupanja Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva od tuženika zatražio zaštitu prava korisnika javnih usluga (članak 157. i 158. Zakona o općem upravnom postupku - „Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Tuženik nije odgovorio na ranije iznesen prigovor tužitelja na postupanje Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Međutim, odlukom od 13. lipnja 2023. (pogrešno se u žalbi navodi 27. lipnja 2023. jer je to datum kada je tužitelj zaprimio predmetnu odluku/podnesak) odgovorio je na podnesak tužitelja od 15. ožujka 2023., protiv koje je tužitelj pokrenuo upravni spor. Pogrešno je obrazloženje prvostupanjskog suda da se radi o dopisu, a ne o odluci tuženika. Kako god da je tuženik naslovio svoj podnesak, nesporno je da je tužitelj podnio prigovor protiv postupanja Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, a tuženik je predmetnim podneskom odgovorio na taj prigovor na način da je utvrdio da nije bilo propusta u postupanju pa tužitelj drži da se radi o odluci protiv koje je osnovano pokrenuo upravni spor. Ustraje u navodima da tuženik nije postupio na način i u rokovima propisanima člancima 157. i 158. ZUP-a. Navodi da je tužitelj u više navrata tijekom 2019. godine tražio da se otvorena pitanja riješe dogovorom i mirnim putem. Osporava obrazloženje prvostupanjskog suda da se radi o ugovornom odnosu u vezi kojeg je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora. Drži da i presuda ovog Suda, poslovni broj: Usž-303/2019-2 od 10. srpnja 2019., na koju se poziva prvostupanjski sud, ali ju pogrešno tumači, ide u prilog tužitelju jer je je tom presudom usvojen tužbeni zahtjev i poništeno osporeno rješenje. Ustraje u navodima da je Nacionalna zaklada za civilni razvoj u odnosu na tužitelja postupala suprotno preuzetim ugovornim obvezama i suprotno praksi i konkretnoj uputi tuženika za postupanje u istovjetnim odnosima, a na ukazane propuste i prigovore na takvo postupanje tuženik nije reagirao niti sankcionirao. Smatra da sudska odluka nije mogla biti donesena bez održavanja rasprave. Slijedom svega navedenog, predlaže usvojiti žalbu, staviti van snage osporeno rješenje i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno, predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova spora, uključujući i trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, u smislu odredbe članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., 39/26., dalje: ZUS), ovaj Sud ne nalazi da je odbacivanjem tužbe tužitelja povrijeđen zakon na njegovu štetu.

6. Tužitelj je 27. rujna 2018. sklopio ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava u svrhu provedbe projekta pod nazivom „Judo za djecu i mlade“, koji se financira iz sredstava Europskog socijalnog fonda u financijskom razdoblju 2014. -2020. godine. Ugovor je sklopio s tuženikom kao posredničkim tijelom razine 1 (PT1) i Nacionalnom zakladom za razvoj civilnog društva (PT2).

6.1. Tužitelj je podnio tužbu protiv odluke tuženika, koji je kao PT1, naložilo tužitelju vratiti iznos s osnove isplaćenih sredstava po predmetnom ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava. Sama odluka je donesena po zahtjevu PT2, nakon što je to tijelo, u postupku kontrole po zahtjevu za povratom sredstava broj 26 za predmetni ugovor, utvrdilo da iznos preplaćenog predujma iznosi 100.381,63 kn te je tužitelju naloženo izvršiti povrat istoga.

7. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da ne postoje pretpostavke za vođenje ovog spora te je tužbu odbacio kao nedopuštenu. Pravilno smatra prvostupanjski sud da se ovdje radi o stvari koja ne može biti predmetom upravnog spora. Ovo stoga što tuženikova odluka o povratu, pa time ni zahtjev za povrat sredstava, nisu upravni akti čija bi se zakonitost ispitivala povodom tužbe u upravnom sporu. Takvo pravno shvaćanje ovaj Sud je već izrazio u rješenjima, poslovni broj: Usž-2080/2019-2 od 3.svibnja 2018., Usž-2799/2020-3 od 15. srpnja 2020., Usž-1476/2023-3 od 3. srpnja 2025. i Usž-3509/2024-4 od 4. rujna 2025. godine.

8. Tužitelj je dana 7. travnja 2021. podnio Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva, kao PT1, zahtjev za poništenje i ukidanje zahtjeva za povrat broj 26. Povodom tog zahtjeva, PT1 je tužitelja podneskom od 23. studenog 2022., KLASA: UP.02.1.1.08.0004, URBROJ: 07578-22-04 (čije poništavanje se taži u ovom sporu), obavijestilo da je izvršilo ponovnu provjeru cjelokupne dokumentacije te su tužitelju pojašnjeni rezultati izvršene provjere prema kojima predmetne potraživane troškove nije moguće proglasiti prihvatljivima za financiranje.

9. Ovdje valja ukazati da su u Poglavlju II. Općih pravila o postupanju po prigovorima u okviru Operativnog programa „Učinkovitosti ljudski potencijali“ 2014. - 2020. Europskog socijalnog fonda (dalje: Opća pravila), propisana pravila o postupanju po prigovorima u provedbi ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava pa je tako člankom 7. Općih pravila propisano da će korisnik i nadležno posredničko tijelo nastojati riješiti sporove mirnim putem, sukladno odredbama potpisano Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Temeljem zahtjeva ili obavijesti nadležnog korisničkog tijela, korisnik ima pravo zatražiti pojašnjenje svih navoda sadržanih u istom pri čemu se zahtjev za pojašnjenje šalje nadležnom predstavničkom tijelu druge razine, koje je dužno u svom obrazloženju zahtjeva za pojašnjenjem osvrnuti se na relevantne odredbe dokumenta na koje se poziva, a koje predstavljaju osnovu za njegovo postupanje te ih detaljno obrazložiti.

9.1. Člankom 8. Općih pravila propisano je pravo korisnika na podnošenje prigovora Komisiji za odlučivanje o prigovorima, a člankom 11. stavka 3. Općih pravila propisano da korisnik koji nije suglasan s Odlukom o prigovoru ima pravo pokrenuti spor pred nadležnim sudom, sukladno odredbama potpisanog Ugovora o dodjelu bespovratnih sredstava.

10. Dakle, u konkretnom slučaj proizlazi da je, i nakon donošenja tuženikove odluke o povratu, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva kao PT2, postupajući po zahtjevu tužitelja izvršila dodatnu provjeru troškova isplaćenih po predmetnom ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava o čemu je tužitelja obavijestila 23. studenog 2022., a tužitelj je propustio zatražiti daljnju pravnu zaštitu sukladno odredbama Općih pravila.

11. Osim toga, niti dopis tuženika, KLASA: 910-04/18-19/126, URBROJ: 524-06-03- 02-01/4-23-113 od 13. lipnja 2023., nije upravni akt, kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud, jer se radi o dopisu kojim se tužitelj, između ostalog, upućuje na mogućnosti pravne zaštite u predmetom postupku povrata bespovratnih sredstava, konkretno na mogućnost podnošenja prigovora po članku 8. Općih pravila.

12. Slijedom svega navedenog, i po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora po podnesenoj tužbi, a time ni za provođenjem rasprave pred prvostupanjskim sudom.

13. Tužitelj se neosnovano poziva na pravna stajališta izražena u presudi posl.br.:

Usž-303/2019-2, pogrešno smatrajući da su stajališta izražena u toj presudi primjenjiva i na ovaj slučaj, obzirom da je u tom predmetu ovaj Sud poništio prvostupanjsku presudu i usvojio tuženi zahtjev tako što je poništio rješenje tuženika. Međutim, u toj presudi ovaj Sud je također izrazio pravno shvaćanje da, s obzirom na činjeničnu i pravnu situaciju u tom predmetu, sudska zaštita nije osigurana u upravnom sporu jer se u tom slučaju radilo o postupku kojim jedna ugovorna strana obavještava drugu ugovornu stranu da ne ispunjava uvjete iz ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava radi čega bi se ugovor mogao jednostrano raskinuti, a što nije predmet upravnih postupaka niti upravnog spora, već se rješava u postupku pred redovnim sudom.

14. Zaključno, tužiteljevo pozivanje na odredbe članka 157. i članka 158. ZUP -a utemeljeno je na pogrešnom tumačenju i shvaćanju navedenih odredbi koje su primjenjive kod pružanja javnih usluga (distribucija električne energije, prirodnog plina, toplinske energije i dr.), o čemu se ovdje ne radi.

15. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

16. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS -a, odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

17. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić