REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3698/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, Trg HBZ 8/II, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Leko i partneri, iz Zagreba, Domagojeva 18, radi utvrđenja i isplate odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-281/2018-3 od 1. travnja 2025. kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-9161/2015 od 20. studenoga 2017., u sjednici održanoj 8. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv drugostupanjske odluke podnio prijedlog za dopuštenje revizije pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) te postavio sljedeća pravna pitanja:
„1) Je li prema Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, a protumačeno u skladu s pravom Europske unije, ugovor o kreditu ništetan u situaciji kada je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci banke na način da je takva odredba ništetna zbog nemoralnosti kao samostalnog osnova sadržanog u čl. 322. ZOO-a, i to konkretno kao ugovaranje nesrazmjerne koristi za vjerovnika, a protivno načelu savjesnosti i poštenja, jednake vrijednosti uzajamnih davanja i ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, kao konstitutivnih elementi ništavnosti iz čl. 322. ZOO-a, čl. 296. ZOO-a te čl. 81., st.1, ZZP-a?
2) Je li prema Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, a protumačeno u skladu s pravom Europske unije, odredba kojom se glavnica i otplata kredita, dakle cjelokupna kreditna obveza, obračunavaju uz valutu švicarskifranak, bitan sastojak ugovora o kreditu/glavni predmet ugovora i kakav učinak na opstojnost cijelog ugovora o kreditu ima njeno utvrđenje nepoštenom i ništetnom?
3) Je li prema Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, a protumačeno u skladu s pravom Europske unije, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci banke bitan sastojak ugovora o kreditu/glavni predmet ugovora i kakav učinak na opstojnost cijelog ugovora o kreditu ima njeno utvrđenje nepoštenom i ništetnom ?
4) Je li prema Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, a protumačeno u skladu s pravom Europske unije, odredba kojom se tečaj strane valute švicarski franak u odnosu na nacionalnu valutu kuna, obračunavaju po tečajnoj listi banke, bitan sastojak ugovora o kreditu/glavni predmet ugovora i kakav učinak na opstojnost cijelog ugovora o kreditu ima njeno utvrđenje nepoštenom i ništetnom?
5) Je li je pri ocjeni nepoštenosti ugovora o kreditu, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, a protumačeno u skladu s pravom Europske unije, potrebno ocijeniti kumulativni učinak svih odredbi ugovora sklopljenog između prodavatelja robe ili pružatelja usluge i potrošača u smislu da se odredbe ugovora primjenjuju u njihovoj ukupnosti, i koji je kriterij za ocjenu o tome može li opstati na snazi ugovor o kreditu u kojem su gornje tri, ili samo neka od gore navedenih, odredbi u Ugovoru o kreditu nepoštene i ništetne?
6) Je li sukladno Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, a protumačeno u skladu s pravom Europske unije, sud pri ocijeni nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe ovlašten ulaziti u sadržaj i preispitivanje ugovora, odnosno ugovorne odredbe, te vlastitim tumačenjem i interpretacijom modificirati sadržaj, pa i na način da utvrđuje ništetnim samo dijelove pojedinih nepoštenih ugovornih odredbi koje čine ugovornu cjelinu ili je obveza suda, po utvrđenju nepoštenosti i ništetnosti, isključiti iz primjene cijelu nepoštenu ugovornu odredbu o kojoj je riječ, a ako ugovor bez nje, a bez ikakvog dodatnog tumačenja ne može opstati, onda i cijeli ugovor o kreditu utvrditi bez pravnog učinka, i kakav značaj u tome ima interes potrošača, a kakav značaj specifične činjenične okolnosti kao što je okolnost da je tužitelj imao mogućnost podignuti samo kredit u švicarskim francima, a banka tužitelju nije ništa objasnila o valutnom riziku?
7) Ima li korisnik kredita koji je sklopio Dodatak ugovora o kreditu na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, u daljnjem tekstu ZID ZPK 2015) pravo na potpuno obeštećenje zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu na način da sudskim putem, a nakon provedene konverzije, ostvari povrat u pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih i ništetnih odredbi nije bilo i to povratom sve koristi koju je banka kao nepošteni trgovac stekla temeljem tih odredbi, uključujući i više plaćeno s osnova kamata u odnosu na početnu kamatnu stopu u ugovoru o kreditu?
odnosno potrebno je u okviru ovih pitanja odgovoriti na to jesu li ugovori o kreditima u švicarskim francima nepošteni i ništetni kao cjelina te imaju li potrošači pravo na povrat mjesečnih iznosa više plaćenih temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi odnosno pravo na povrat svih koristi temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi.“.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. U prijedlogu tužitelj navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, - dalje: Ustav) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj:18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: Konvencija) sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP.
4. Prijedlog tužitelja djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi s obzirom je pobijana odluka donesena u skladu sa shvaćanjem ovog suda izraženim u odlukama Rev-820/23 od 23. travnja 2024. i Rev-274/24 od 22. siječnja 2025. kao i u odluci Proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.
6. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
8. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
9. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
10. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u točki I. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 8. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
