REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3166/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Visina DIR d.o.o., OIB: 69154724516, Savska cesta 1a, Bestovje, kojega zastupa punomoćnik Maro Ogresta, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkog uredu Mostarčić & Ogresta u Zagrebu, Amruševa 13, protiv tuženika Aeroteh d.o.o., OIB: 06219431693, Zagrebačka cesta 145 A, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Silvije Čipčić-Bragadin, odvjetnik u Zagrebu, Masarykova 15, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-549/2025-2 od 11. studenoga 2025. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2126/2022 od 9. siječnja 2025., u sjednici održanoj 8. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-549/2025-2 od 11. studenoga 2025. te postavio sljedeće pravno pitanje:
„Da li je drugostupanjski sud prilikom donošenja odluke povodom žalbe vezan utvrđenjima o činjenicama o kojim je već ranije u istom postupku drugostupanjski sud zauzeo određeni stav povodom prethodne žalbe stranke u istom postupku a te činjenice nisu bile predmetom ponovljenog postupka pred prvostupanjskim sudom u kojem je donesena odluke protiv koje je podnesena žalba i o kojoj drugostupanjski sud sada treba donijeti novu odluku?“.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da od odgovora na navedeno pitanje ne ovisi ishod ovog spora.
4.1. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev za naknadu štete nastale na viličaru za vrijeme dok je stroj bio u podnajmu kod tuženika. Šteta je nastala kada se stroj prevrnuo nakon što je kotačem upao u rupu. Šteta iznosi 87.248,08 kn i odnosi se na zamijenjene dijelove i popravak stroja. Tužitelj smatra da je tuženik odgovoran za nastalu štetu sukladno članku 561. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; - dalje: ZOO) i članku 7. i 11. Općih uvjeta najma- prilog ugovoru br. 0248/2016.
4.2. Nižestupanjski sudovi su utvrdili
- da su tužitelj i tuženik sklopili usmeni ugovor o najmu viličara u smislu odredbe iz članka 550. ZOO na koji se ne primjenjuju odredbe Općih uvjeti najma,
- da je prometni vještak Neven Ereš utvrdio da se viličar prevrnuo kada je lijevim stražnjim kotačem upao u rupu, koju je djelatnik tuženika mogao vidjeti okretanjem glave unatrag, a što je prema iskazu djelatnika tuženika KF i učinio, međutim, da rupu nije uočio.
4.3. U ovom postupku već je donesena prvostupanjska presuda kojom je sud odbio tužbeni zahtjev jer je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da se radi o događaju koji nije nastao krivnjom djelatnika tuženika, odnosno da se radi o slučajnoj šteti za koju tuženik ne odgovora. Prema obrazloženju prilikom odlučivanja prvostupanjski sud je imao na umu i odredbu članka 6. Općih uvjeta najma-prilog ugovoru broj 0035-NK- 2016, koji je sklopio tužitelj s Mlakar viličari d.o.o., a kojim je određeno da svaka šteta koja se dogodi na stroju, pa i ona uzrokovana neopreznim rukovanjem, isključivo pada na teret najmoprimca, a to je prema navedenom ugovoru tužitelj. Drugostupanjski sud je tu presudu ukinuo s obrazloženjem da kada sudski vještak u nalazu i mišljenju kao i usmenom iskazu navodi da je djelatnik tuženika koji je upravljao viličarom trebao okrenuti i pogledati unatrag da bi vidio rupu i provjeriti je li teren ravan, a svjedok djelatnik tuženika KF navodi da je upravo to i učinio proizlazi da je djelatnik tuženika poduzeo sve potrebno da bi upravljao strojem na siguran način, te stoga prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da djelatnik tuženika nije skrivio nezgodu. Međutim drugostupanjski sud navodi da je ostalo neutvrđeno je li sklapanjem Ugovora o najmu tuženik prihvatio i Opće uvjete sukladno kojima svaka šteta koja se dogodi na stroju pa i ona uzrokovana nesavjesnim nestručnim, neovlaštenim i sl. rukovanjem pada isključivo na teret najmoprimca, što bi u konkretnom slučaju bio tuženik.
5. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud ponovo odbija tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je djelatnik tuženika koji je upravljao strojem poduzeo sve radnje sigurnog upravljanja i da stoga nije skrivio nezgodu i sukladno članku 1045. stavku 1. ZOO oslobodio tuženika odgovornosti za nastalu štetu na stroju jer se šteta po ocjeni prvostupanjskog suda ne može pripisati krivnji tuženikovog vozača koji je upravljao strojem radi čega se nastala šteta ima smatrati slučajnom štetom.
5.1. Drugostupanjski sud preinačava navedenu odluku prvostupanjskog suda s obrazloženjem da iz obrazaca Općih uvjeta najma koji čine prilog ugovoru broj 0248/2016 proizlazi da je potpisan po direktoru tužitelja, a da direktor tuženika obrazac nije potpisao pa se može zaključiti da se odredbe tužiteljevih Općih uvjeta najma ne mogu primijeniti na konkretni pravni odnos.
5.2. Međutim navodi da su stranke bile u ugovornom odnosu po osnovi ugovora o podnajmu iz članka 567. ZOO-a, a prema odredbi članka 561. stavka 1. ZOO-a temeljna obveza najmoprimca je rabiti stvar u skladu s ugovorom i namjenom stvari kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin. Obveza tuženika je vratiti stroj nakon isteka ugovora u ispravnom stanju. Premda se tuženikov djelatnik kod vožnje unatrag okrenuo i pogledao, tužiteljev stroj je oštećen, pa sud nalazi da tuženik nije rabio stvar u skladu s odredbom članka 561. stavka 1. ZOO-a u svezi s člankom 10. stavkom 2. ZOO-a. Time što se vozač prilikom voženje unatrag okrenuo i pogledao unatrag, ne znači da je poduzeo sve mjere opreza kod upravljanja tim strojem.
5.3. Pravilno stoga drugostupanjski sud smatra da je tuženik odgovoran za nastalu štetu na stroju koju štetu je tuženik, sukladno članku 1085. stavku 3. ZOO -a, dužan naknaditi u visini izvršenih popravaka.
6. Razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedeno pitanje nisu uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
7. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljeno pravno pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
Zagreb, 8. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
