Poslovni broj: Usž-577/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠLJUNČARA-TRANSPORTI SMONTARA d.o.o., Veliki Bukovec, Franje Sovića 90, OIB: 13463308122, kojeg zastupa opunomoćenica Sanja Smontara, odvjetnica u Varaždinu, Hrvatskih branitelja 1, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, uz sudjelovanje zainteresirane osobe HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi plaćanja naknade za izvanredni prijevoz i troškova kontrole izvanrednog prijevoza, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1479/2023-30 od 14. studenog 2025. i o žalbi tužitelja protiv točke IV. izreke iste presude Upravnog suda u Osijeku, na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka IV. izreke presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1479/2023-30 od 14. studenog 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
III. Odbacuje se žalba zainteresirane osobe HRVATSKE CESTE d.o.o. izjavljena protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I- 1479/2023-30 od 14. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-340-01/23-01/1, URBROJ: 530-08-1-2-23-2 od 7. ožujka 2023. (točka I. izreke), oglašeno ništavim rješenje Hrvatskih cesta d.o.o., KLASA: UP/I -340-03/22- 14/800, URBROJ: 345-900-559/352-22-01 od 9. studenoga 2022. (točka II. izreke), nalaženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove spora u iznosu od 3.750,00 eura (točka III. izreke) i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora u iznosu od 2.500,00 eura (točka IV. izreke).
2. Rješenjem Hrvatskih cesta d.o.o. od 9. studenog 2022., koje je oglašeno ništavim prvostupanjskom presudom tužitelju je naloženo da na račun Hrvatskih cesta d.o.o. plati iznos od 1.500,00 Kn (199,08 eur) na ime naknade za izvanredni prijevoz i iznos od 273,00 kn (36,23 eur) na ime troškova kontrole.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke IV. izreke prvostupanjske presude, kojom je odbijen za trošak sastava podnesaka od 27. lipnja 2024. i 11. rujna 2025. godine. Navodi da je prvi podnesak dostavljen nakon što je tužitelj bio izričito pozvan na očitovanje od strane prvostupanjskog suda, a drugi podnesak je bio nužan za pravilno vođenje postupka. Stoga drži da je neosnovano uskraćen za trošak sastava tih podnesaka s obrazloženjem da se ne radi o opravdanim troškovima jer tužitelj u tim podnescima ponavlja već iznesene navode. Predmetni podnesci su procesno relevantna očitovanja na navode tuženika i zainteresirane osobe, sadrže dodatno razrađivanje pitanja nepostojanja javne ovlasti HRVATSKIH CESTA d.o.o., pozivanje na rješenje tuženika od 12. lipnja 2023. i sudsku praksu. Drži da se trošak podneska sastavljenog po pozivu suda treba smatrati opravdanim, kao i trošak odgovora na navode protivne strane. Slijedom navedenog, traži da se preinači točka IV. izreke presude i tuženika obveže na naknadu daljnjeg troška u iznosu od 2.500,00 eura, uz naknadu troška sastava žalbe.
4. Zainteresirana osoba je podnijela žalbu kojom traži preinačavanje pobijane presude i odbijanje tužbenog zahtjeva. U razlozima žalbe, u bitnome, problematizira motive tuženika za izmjenom Pravilnika o izvanrednom prijevozu („Narodne novine“, broj: 92/18. 47/23., dalje: Pravilnik), izražene u postupku savjetovanja izmjene navedenog Pravilnika. Drži da je tuženik izmjenama Pravilnika prvenstveno želio sa sebe otkloniti dodatni posao rješavanja u žalbenom postupku. Međutim, žalitelj smatra da je kontrola ukupne mase i osovinskog opterećenja vozila upravno postupanje. Točno je da Zakon o cestama (čl.74.) ne propisuje ovlast žalitelja za donošenje pobijanog rješenja (u predmetu kontrole mase i osovinskog opterećenja vozila) ali propisuje da je izdavanje dozvole za izvanredni prijevoz javna ovlast žalitelja. Poziva se na odredbu članka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), kojom je propisano što se smatra upravnom stvari. U konkretnom slučaju pobijano rješenje je izdano u postupku kontrole ukupne mase i osovinskog opterećenja vozila u prometu i njime se prijevozniku određuje plaćanje naknade za izvanredni prijevoz i troškova kontrole. Drži da su izdavanje dozvole za izvanredni prijevoz i naplata naknade za izvanredni prijevoz u postupku kontrole, dio istog upravnog područja, odnosno da se jednako odlučuje o pravima i pravnim interesima prijevoznika. Također, iako postupak kontrole nije izrijekom naveden u članku 74. Zakona o cestama, ista nesumnjivo predstavl ja javnu ovlast jer Zakon o cestama ovlašćuje žalitelja da naplati naknadu koja ima karakteristiku javnog davanja. Plaćanje navedene naknade se ne temelji na institutu obveznog (građanskog) prava već na ovlasti koju daje država i koja se izvodi iz izvornih ovlasti države (kao npr. ovlast države da naplaćuje porez). Navodi da bi eventualne nejasnosti u odredbama Pravilnika bilo smislenije riješiti kroz dopunu članka 74. Zakona o cestama navođenjem kontrole kao javne ovlasti, a ne ukidanjem stavka 4. članka 32. Pravilnika. Žalitelj je u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja postupao u skladu s propisima koji su na snazi pa nema sumnje da se radi o upravnoj stvari. Slijedom navedenog, predlaže kao u uvodu žalbe.
5. Tužitelj, u odgovoru na žalbu zainteresirane osobe, navodi da je prvostupanjski upravni sud pravilno utvrdio da ne postoji javna ovlast zainteresirane osobe za donošenje rješenja o naknadi za izvanredni prijevoz i troškovima kontrole jer predmetna obveza nije nastala u upravnom postupku niti se radi o upravnoj stvari. Sud je utvrdio da, iako su vrijeme pobijanog rješenja odredbe Pravilnika propisivale donošenje posebnog rješenja, te odredbe nisu mogle predstavljati valjanu pravnu osnovu za postupanje izvan zakonom propisanih javnih ovlasti. Osim toga, pravilan je zaključak suda o oglašavanju rješenja ništavim, temeljem članka 128. stavka 1. točke 2. ZUP-a. Predlaže odbiti žalbu zainteresirane osobe i potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.
6. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovore na žalbe.
7. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba zainteresirane osobe nedopuštena.
8. Sud nalazi neosnovanim prigovore tužitelja usmjerene na naknadu za sastav dvaju podnesaka, a koji, i po ocjeni ovoga Suda, ne predstavljaju opravdani izdatak u smislu članka 144. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26.-dalje u tekstu: ZUS).
9. Naime, očitovanje tužitelja na odgovor na tužbu tuženika (podnesak od 27. lipnja 2024.), kao procesna radnja, nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovoj stvari, slijedom čega se, i po ocjeni ovoga Suda, taj trošak ne smatra opravdanim izdatkom u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a. Ovo osobito imajući u vidu članak 48. ZUS-a, koji propisuje obvezu dostave tužbe na odgovor tuženiku i zainteresiranim osobama, a iz kojeg proizlazi da odgovor na tužbu tuženika ne iziskuje od tužitelja daljnje procesne radnje o kojima može ovisiti daljnji tijek upravnog spora ili odlučivanje u meritumu stvari, a niti uopće tužitelj ima pravo odgovora na odgovor na tužbu u smislu citirane procesne odredbe što pak posljedično ukazuje na neopravdanost troška sastava takvog podneska. Okolnost što je tužitelj na izričit poziv suda bio pozvan da se očituje ne ukazuje na opravdanost troška sastava tog podneska jer se radi o podnesku koji sadržajno nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari , obzirom da rješenje tuženika nije poništeno, a prvostupanjsko rješenje oglašeno ništavim iz razloga navedenih u tom podnesku, a što se odnosi i na podnesak od 11. rujna 2025. godine.
10. Kraj takvog stanja stvari, tužitelj neosnovano smatra da ima pravo na naknadu troškova sastava predmetnih podnesaka, jer se ne radi o opravdanim izdacima u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Na kraju, ovaj Sud nije našao osnove niti za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
12. Nadalje, iz podataka spisa predmeta proizlazi da zainteresirana osoba nije stranka u upravnom postupku, već donositelj prvostupanjskog rješenja, protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu tuženiku.
13. Stranke u upravnom sporu su, u smislu članka 17. ZUS-a, tužitelj, tuženik i zainteresirana osoba.
14. Odredbom članka 20. stavka 1. ZUS-a propisano je da je zainteresirana osoba svaka osoba kojoj bi poništavanje, izmjena ili donošenje pojedinačne odluke, postupanje ili propuštanje postupanja javnopravnog tijela odnosno sklapanje, raskid ili izvršenje upravnog ugovora povrijedilo njezine pravo ili pravni interes. U smislu stavka 2. citirane zakonske odredbe, zainteresirana osoba je i javnopravno tijelo koje smatra da sudska odluka može imati učinak na prava i pravne interese koje to javnopravno tijelo štiti na temelju zakona.
15. Slijedom izloženog, u konkretnom slučaju proizlazi da Hrvatske ceste d.o.o. nisu osoba kakvu ima u vidu odredba članka 20. stavka 1. i 2. ZUS-a, već javnopravno tijelo koje je, kao donositelj prvostupanjskog rješenja, odlučilo o obvezi stranke na plaćanje (naknade i troškova), a protiv kojeg rješenja stranka (ovdje tužitelj kao obveznik plaćanja), može izjaviti žalbu drugostupanjskom tijelu.
16. Stoga, imajući u vidu da su Hrvatske ceste d.o.o. donositelj prvostupanjskog rješenja, a koje rješenje predstavlja pojedinačnu odluku kakvu ima u vidu odredba članka 3. stavka 1. podstavka 1. ZUS-a, to ovaj Sud nalazi da prvostupanjsko tijelo, kao donositelj upravnog akta koje nije zadovoljno odlukom prvostupanjskog upravnog suda, nije ovlašteno na podnošenje žalbe protiv takve sudske odluke niti je u upravnom sporu trebao sudjelovati u svojstvu zainteresirane osobe, zbog čega je žalbu valjalo odbaciti.
17. Iz navedenih razloga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1., članka 133. stavka 1., članka 128. stavka 4. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 8. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
