Poslovni broj: Usž-1458/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: 1) Grada Omiša, Omiš, Trg kralja Tomislava 5/I, OIB: 49299622160, kojeg zastupa gradonačelnik CZ dipl. oec. i 2) NIGRA SCORPIONIS d.o.o. za ugostiteljstvo i usluge, Omiš, Renka Šperca 7, OIB: 59074998367, kojeg zastupa opunomoćenica Iris Franić Tomić, odvjetnica u Omišu, Punta 3, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, radi koncesijskog odobrenja, odlučujući o žalbi prvotužitelja protiv točke I. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2567/2023-15 od 23. prosinca 2024. i žalbe drugotužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2567/2023-15 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2567/2023-15 od 23. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev NIGRA SCORPIONIS d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev drugo tužitelja, društva NIGRA SCORPIONIS d.o.o. za ugostiteljstvo i usluge, Omiš, za poništenje rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva, Zagreb, KLASA: UP/II-342-22/23-01/54, URBROJ: 530-03-2-1-2-23-2 od 15. rujna 2023., dok je točkom I izreke svojeg rješenja sud odbacio tužbu Grada Omiša. Točkom II izreke rješenja odbijen je zahtjev drugo tužitelja za naknadu troška.

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika u točci I. izreke poništeno je Dopunsko rješenje Vijeća za dodjelu koncesijskih odobrenja Grada Omiša KLASA: UP/I -363- 01/23-01/54, URBROJ: 2181-7-05-03/3-23-2 od 20. lipnja 2023. Točkom II. izreke odbijena je žalba trgovačkog društva za ugostiteljstvo i usluge NIGRA SCORPIONIS d.o.o. Omiš. Točkom III. izreke riješeno je da ostaje na snazi koncesijsko odobrenje KLASA: UP/I-363-01/23-02/54, URBROJ: 2181-7-05-03/3-23-2 od 19. lipnja 2023. kojim je koncesijsko odobrenje izdano na vremenski rok od 19. lipnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine.

2. Prvo tužitelj Grad Omiš pobija točku I. izreke sudskog rješenja kojim mu je tužba odbačena iz svih zakonskih razloga. Osporava stav da nema aktivnu legitimaciju u ovom sporu i poziva se na odredbu članka 18. Zakona o upravnim sporovima, predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu točku izreke.

3. Drugo tužitelj osporava cijelu presudu iz svih zakonskih razloga i predlaže drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu kao osnovanu, te poništi predmetnu presudu i rješenje na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev oba tužitelja. Smatra da oba tužitelja imaju neupitni pravni i gospodarski interes u traženju i izdavanju koncesijskog odobrenja na predmetnoj lokaciji na vrijeme od 5 godina i osporavaju stav da je nedavanje potvrde za koncesijsko odobrenje na vrijeme od pet godina zakonski razlog za odbijanje izdavanja odobrenja. Pojašnjava da Uredba o postupku davanja koncesijskih odobrenja na pomorskom dobru („Narodne novine", broj 36/04, 63/08, 133/13 i 63/14, dalje: Uredba), u članku 2. stavku 4. propisuje da je koncesijsko odobrenje za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru upravni akt na čije se donošenje primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ako odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i odredbama ove Uredbe nije drugačije propisano. U skladu s Uredbom, Poglavarstvo grada donosi godišnji plan upravljanja pomorskim dobrom za svaku godinu i dostavlja ga nadležnom tijelu samouprave u županiji najkasnije do 1. prosinca tekuće godine, a stavkom 2. je propisano da Godišnji plan iz stavka 1., ovog članka, mora biti usklađen sa županijskim godišnjim planom upravljanja pomorskim dobrom u pogledu plana koncesioniranja i davanja koncesijskih odobrenja, o čemu nadležno tijelo u županiji daje potvrdu. Odredbom čl. 8. Uredbe propisano je da je iznimno, kada se Odobrenje daje na vremenski rok dulji od 1 (jedne) kalendarske godine, Vijeće dužno prethodno ishoditi posebnu potvrdu nadležnog tijela u županiji, kojom se potvrđuje da za vrijeme na koje se daje odobrenje neće biti pokrenut postupak koncesioniranja. U Službenom glasniku Grada Omiša, broj 3 od 9. ožujka 2023., objavljen je Plan upravljanja pomorskim dobrom na području Grada Omiša za 2023. godinu (u daljnjem tekstu: Plan), u kojem je točkom 5.2. određeno da se djelatnosti ugostiteljstva i trgovine ovoga Plana mogu obavljati na mikrolokacijama kako slijedi: pod l. sredstva kiosk, prikolice i montažni objekti do 12 m2, mikrolokacija Gradska plaža, 8 AM — k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], količina 1 kom, rok 1.siječnja 2023. Do 31. prosinca 2023. te pripadajuća terasa objekta u m2, 8 AM — k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 170 m2. U točki 9. Plana pod nazivom Zaključne odredbe određeno je da se koncesijsko odobrenje daje na vremenski rok od 1 (jedne) kalendarske godine. lznimno, koncesijsko odobrenje može se dati na vremenski rok dulji od 1 (jedne) godine, a najviše do 5 (pet) godina. Rok se određuje na kalendarske (nedjeljive) godine. Vijeće za dodjelu koncesijskih odobrenja Grada Omiša je dvaput zatražilo od nadležnog tijela posebnu potvrdu iz odredbe članka 8. Uredbe. Nadležno tijelo županije u svom dopisu kojim daje odgovor na zatraženu posebnu potvrdu od strane jedinice lokalne samouprave je posebno navelo kako suglasnost nije dana iz zakonom navedenih razloga, već nekih posve drugih koji zakonom nisu ni predviđeni. Uredbom nije nigdje predviđena nemogućnost izjašnjavanja nadležnog tijela u Županiji o namjeri koncesioniranja u naredne 4 godine, ali prvostupanjski sud to ne vidi kao razlog poništenja rješenja i smatra kako je isto pravno utemeljeno iako je upitna jasnoća pravne norme. Prvostupanjski sud, isto tako, nije pridao nikakvu važnost ni podrobnije ispitao okolnost da žalitelj tvrtka Nigra Scorpionis d.o.o. u vrijeme donošenja pobijane prvostupanjske presude na temelju izdanog odobrenja uredno obavlja svoju djelatnost i izvršava sva prava i obveze. Posebno se trebalo imati u vidu velika ulaganja koja je tvrtka imala u svrhu zadovoljenja traženih uvjeta za ishođenje petogodišnjeg koncesijskog odobrenja (ishođenje tipskog projekta itd), kao i vremensku ograničenost obavljanja djelatnosti s obzirom da je sezonskog karaktera jer se obavlja isključivo u ljetnoj sezoni na plaži koju prate nužna pravodobna ulaganja u pravilu visokih iznosa financijskih sredstava u pripreme za obavljanje tih djelatnosti. Pobijana presuda u svom obrazloženju osim pukog citiranja navoda iz tužbe i odgovora na tužbu, te citiranja odredaba Uredbe i Zakona, uopće nije razmotrila čitav niz žalbenih navoda tužitelja. Zbog svega navedenog, predlaže kao u uvodu žalbe i potražuje trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, prvo tužitelja smatra ispravnim i zakonitim stav prvostupanjskog suda o pomanjkanju aktivne legitimacije Grada Omiša i predlaže odbaciti žalbu tog tužitelja. U odnosu na žalbu drugo tužitelja, koju predlaže odbiti, poziva se na svoj odgovor na tužbu i podržava obrazloženje osporene presude.

5. Žalba drugo tužitelja protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda nije osnovana.

6. Žalba prvo tužitelja protiv točke I. izreke pobijanog sudskog rješenja nije osnovana.

7. Ispitujući osporenu odluku u granicama razloga navedenih u žalbama oba tužitelja, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je tužbu odbacio, a tužbeni zahtjev odbio, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Naime, osporena odluka prvostupanjskog upravnog suda ne može se ocijeniti nezakonitom iz razloga na koje tužitelji upiru u žalbama, jer je, prema podacima sveza spisa, prvostupanjski upravni sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da za dulje trajanje koncesijskog odobrenja drugo tužitelju nisu bili ispunjeni propisani uvjeti.

8. U odnosu na aktivnu legitimaciju Grada Omiša - prvo tužitelja, valja pojasniti da se svi postupci za koncesijska odobrenja koji su započeti prije 29. srpnja 2023. dovršavaju prema odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19, dalje: ZPDML). Novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama objavljen je u Narodnim novinama br. 83/23 i stupio je na snagu 29. srpnja 2023. godine.

9. Prema odredbama ZPDML-a i Uredbe, u postupku donošenja koncesijskog odobrenja sudjeluje Vijeće za davanje koncesijskih odobrenja kao posebno zakonsko tijelo koje obavlja konkretne prenesene/povjerene poslove državne uprave , a ne jedinica lokalne samouprave. Vijeće nema stranačku sposobnost pa budući da Grad Omiš formalno nije sudjelovao niti je prema zakonu trebao sudjelovati u postupku, jer se ne radi o izvornom samoupravnom djelokrugu jedinice lokalne samouprave, ne može se pozivati na aktivnu legitimaciju iz članka 18. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje: ZUS). Navedeno proizlazi i iz ustaljene sudske prakse, prema kojoj se u situaciji poput ove radi o odnosu unutar hijerarhije javnopravnih tijela. U konkretnom slučaju prvo tužitelju nedostaje i pravni interes jer rješenjem tuženika nisu povrijeđena subjektivna prava niti neposredni pravni interesi Grada, već eventualno ekonomski interes. Koncesijsko odobrenje utječe na prava podnositelja zahtjeva, a ne na samoupravna prava Grada. Stupanjem na snagu novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, pitanje dodjele koncesijskih odobrenja biti će u izvornoj nadležnosti jedinica lokalne samouprave, što će se odraziti i na njihov položaj aktivne stranke u upravnom sporu, što međutim, u ovom predmetu nije slučaj pa ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud ispravno i na zakonu utemeljeno te valjano obrazloženo odbacio tužbu Grada Omiša.

10. Nije osnovana ni žalba drugo tužitelja, koji je, shodno rješenju tuženika, imatelj jednogodišnjeg koncesijskog odobrenja, a koji osporava zakonitost takve odluke smatrajući da je ostvario propisane uvjete za iznimno odobravanje višegodišnjeg koncesijskog odobrenja, jer smatra da sadržaj dopisa Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo, KLASA: 342-04/23-0001/0015, URBROJ: 2181/1-06-02-02/01-23-0006 od 10. svibnja 2023., ne odgovara sadržaju potrebne potvrde iz članka 8. stavak 4. Uredbe.

11. Spomenuti članak Uredbe glasi: „Prilikom rješavanja temeljem zahtjeva, Vijeće je dužno utvrditi je li zahtjev usklađen s godišnjim planom upravljanja pomorskim dobrom iz članka 5. stavka 1. ove Uredbe.

11.1. Vijeće je po službenoj dužnosti dužno zatražiti suglasnost nadležne lučke kapetanije s naslova sigurnosti plovidbe, za obavljanje djelatnosti sa sredstvima koje su u Jedinstvenom popisu djelatnosti na pomorskom dobru posebno označene.

11.2. Ukoliko Vijeće utvrdi da zahtjev nije u skladu s godišnjim planom upravljanja pomorskim dobrom iz članka 5. stavka 1. ove Uredbe ili lučka kapetanija nije izdala suglasnost iz stavka 2. ovog članka, Vijeće će rješenjem odbiti zahtjev za davanje Odobrenja.

11.3. Iznimno, kada se Odobrenje daje na vremenski rok dulji od 1 (jedne) kalendarske godine Vijeće je dužno prethodno ishoditi posebnu potvrdu nadležnog tijela u županiji, kojom se potvrđuje da za vrijeme na koje se daje odobrenje neće biti pokrenut postupak koncesioniranja…..“.

12. U dopisu, koje je nadležno tijelo županije izdalo, stoji tvrdnja da se zbog predstojeće izmjene zakona ne mogu izjasniti o tome hoće li biti postupka koncesioniranja za odnosnu mikrolokaciju pa se, po ocjeni ovog Suda, sadržaj ovog dopisa ne može smatrati potvrdom da koncesioniranja neće biti, koji sadržaj bi jedino omogućio koncesioniranje na vrijeme duže od jedne godine. Uz navedeno, II izmjena Plana upravljanja pomorskim dobrom za 2023. godinu od 21. srpnja 2023., nema suglasnost nadležne županijske uprave, zbog čega nije stupio na snagu pa ne predstavlja pravovaljani dokument na osnovi kojeg se može dodijeliti koncesijsko odobrenje na vrijeme duže od jedne godine.

13. Način dodjele koncesije stubokom je izmijenjen stupanjem na snagu novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama jer je, sada, cijeli natječajni postupak, odabir najpovoljnijeg ponuditelja i sklapanje pratećih ugovora postala zakonska obveza i pravo jedinice lokalne samouprave.

14. S obzirom na pravilnu primjenu ranije važećeg materijalnog prava od strane suda i tuženika, žalbeni prigovori oba tužitelja ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari pa ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbi oba tužitelja.

15. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je drugo tužitelj osnovano odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer drugo tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

16. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić