Poslovni broj: Usž-2356/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Hermina Baraković, odvjetnica iz Rijeke, Trg 128. brigade Hrvatske vojske 1, protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, Rijeka, Adamićeva 10, OIB 32420472134, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-132/2025-8 od 2. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-132/2025-8 od 2. travnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-320-01/24-01/4, URBROJ: 2170-08-01/2- 24-2 od 13. prosinca 2024. (točka I. izreke), odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke), a ujedno je rješenjem odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Općine Čavle, Upravnog odjela za lokalnu samoupravu i upravu, Komunalnog redara, KLASA: UP/I-363-04/23-01/3, URBROJ: 2170-17-01/15-24-6 od 15. siječnja 2024., kojim je naređeno tužitelju, kao vlasniku k. č. br. [katastarska čestica], sve k.o. [katastarska općina], da u roku od 90 dana s navedenog poljoprivrednog zemljišta ukloni kameni materijal kojim je nasipao isto, te kamione i građevinske strojeve i da izvrši povrat poljoprivrednih rudina u prvobitno stanje koje je prethodilo nasipavanju, radi omogućavanja minimalne razine obrade i održavanja poljoprivrednog zemljišta, sprječavanja nastanka štete i omogućavanja poljoprivredne proizvodnje na istima (točka 1. izreke), uz upozorenje da će se navedeno, ukoliko tužitelj ne postupi u zadanom roku, izvršiti na trošak i odgovornost tužitelja putem treće osobe (točka 2. izreke) te utvrđenje da žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa izvršenje istoga (točka 3. izreke).
3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu i rješenje u cijelosti zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom, ističe da je predmetne nekretnine koristio radi njihova privođenja poljoprivrednoj namjeni, zbog čega su se na njima privremeno nalazili građevinski strojevi i kameni materijal te smatra da nisu bile ispunjene pretpostavke za izricanje naloženih mjera. Navodi i da se prema njemu postupalo nejednako u odnosu na druge vlasnike zapuštenih poljoprivrednih zemljišta na području Općine Čavle. Nadalje smatra da prvostupanjski sud nije otklonio njegove prigovore o neodređenosti izreke upravnog rješenja jer nije jasno koje je konkretne radnje dužan poduzeti radi vraćanja zemljišta poljoprivrednoj namjeni, niti je cijenio da Odluka o agrotehničkim mjerama ne propisuje koje bi poljoprivredne kulture vlasnici zemljišta trebali uzgajati. Ističe i da upravna tijela nisu obrazložila nastanak štete koja prijeti, niti na koji će način naložene mjere omogućiti poljoprivrednu proizvodnju. Također prigovara da je drugostupanjsko tijelo u žalbenom postupku pribavilo ortofoto snimke iz 2022. bez omogućavanja tužitelju da se o tom dokazu očituje, čime je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno načelo saslušanja stranke i načelo kontradiktornosti postupka. Smatra da je prvostupanjski sud propustio otkloniti navedenu povredu. Konačno, smatra da prvostupanjsko upravno tijelo nije u obrazloženju rješenja navelo zakonsku osnovu zbog koje žalba ne odgađa izvršenje rješenja, suprotno članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21.), zbog čega drži da je i u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno ocijenio zakonitost osporenog rješenja. Ujedno pobija i rješenje kao i odluku o troškovima postupka. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i otkloniti nedostatke te presudom riješiti stvar, a podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka na ime zastupanja po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. 39/26., dalje: ZUS), Sud nalazi da prvostupanjskom presudom i rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, budući da je sud za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, pri čemu nisu ostvarene ni bitne povrede odredaba upravnog spora na koje tužitelj upire.
7. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je na predmetnim katastarskim česticama utvrđeno nasipavanje kamenim materijalom te njihovo korištenje za smještaj građevinskih strojeva i opreme, čime je zemljište prestalo biti održavano na način propisan odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 20/18., 115/18., 98/19., 57/22., dalje: Zakon) i Odlukom o agrotehničkim mjerama i mjerama za uređivanje i održavanje poljoprivrednih rudina na području Općine Čavle („Službene novine Općine Čavle“, broj 11/22., dalje: Odluka). Tvrdnja tužitelja da je cilj takvog postupanja bio privođenje zemljišta poljoprivrednoj namjeni ne dovodi u pitanje zakonitost izrečenih mjera, niti predstavlja okolnost koja bi isključivala obvezu održavanja poljoprivrednog zemljišta u skladu sa Zakonom. Ujedno je ovaj Sud takvu tvrdnju ocijenio nevjerodostojnom jer iz očitovanja tužitelja danog tijekom inspekcijskog postupka proizlazi da predmetne čestice koristi kao parking (za kamione i građevinske strojeve) za potrebe obavljanja poslovne djelatnosti.
8. Također, okolnost da na području iste jedinice lokalne samouprave postoje i druga neobrađena zemljišta ne može utjecati na zakonitost osporenog rješenja, budući da eventualno (ne)postupanje upravnih tijela prema drugim osobama nije odlučna činjenica u ovom upravnom sporu.
9. Neosnovano tužitelj smatra da izreka prvostupanjskog rješenja nije određena, budući da iz izreke jasno proizlazi koje je radnje tužitelj dužan poduzeti, odnosno ukloniti nasuti kameni materijal i građevinske strojeve te predmetne čestice vratiti u prvobitno stanje koje je prethodilo nasipavanju zemljišta. Okolnost da provedba navedenih mjera može zahtijevati više pojedinačnih tehničkih radnji ne znači da je izreka neodređena, niti je upravno tijelo bilo dužno detaljno propisivati način izvršenja radnji potrebnih radi otklanjanja utvrđenog nezakonitog stanja.
10. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da okolnost da Odluka ne propisuje koje kulture treba uzgajati, nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja. Naime, predmet postupka nije obveza uzgoja određene poljoprivredne kulture, nego održavanje poljoprivrednog zemljišta na način propisan Zakonom i Odlukom te zabrana njegove uporabe protivne poljoprivrednoj namjeni.
11. Neosnovan je i žalbeni navod da upravna tijela nisu obrazložila nastanak štete koja prijeti. To stoga jer mjera nije izrečena radi sanacije već nastale štete, nego radi osiguranja poštovanja obveza koje proizlaze iz Zakona.
12. Neosnovano tužitelj smatra da mu je povrijeđeno pravo na sudjelovanje u postupku time što je tuženik pribavio ortofoto snimke iz službenih evidencija. Naime, tuženik je ovlašten, radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, pribaviti podatke kojima raspolažu javnopravna tijela, pri čemu se, u konkretnom slučaju, radi o javno dostupnim službenim podacima kojima je potvrđeno činjenično stanje utvrđeno već tijekom prvostupanjskog postupka. Pritom valja imati u vidu da predmetne ortofoto snimke nisu predstavljale jedini niti odlučujući dokaz na kojem se temelji osporeno rješenje, već su služile potvrdi već utvrđenog stanja na terenu. Tužitelj u žalbi i ne navodi koje bi konkretne činjenice iz javno objavljene i dostupne ortofoto snimke osporio da mu je omogućeno posebno očitovanje na navedeni dokaz , niti na koji bi način to moglo utjecati na drukčije rješenje upravne stvari, zbog čega ovaj Sud ne nalazi da je riječ o povredi postupka koja bi mogla utjecati na zakonitost osporene odluke.
13. Okolnost da je prvostupanjsko tijelo odredbu članka 90. stavka 5. Zakona citiralo u uvodu rješenja, no ne i u obrazloženju, uz činjenicu da se radi o posljedici koja proizlazi neposredno iz zakona, ne predstavlja nedostatak koji bi mogao utjecati na zakonitost osporenog rješenja.
14. Iako tužitelj uvodno navodi da pobija i rješenje kojim se odbija prijedlog za odgodnim učinkom tužbe, valja reći da u žalbi ne iznosi razloge nezakonitosti tog rješenja.
15. Slijedom izloženog, budući da žalba ne sadrži pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, već samo paušalno upućuje na nedostatke obrazloženja prvostupanjske presude, koje prigovore ovaj Sud ne nalazi osnovanim, to Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv presude i rješenja iz žalbenih razloga na koje upire tužitelj, kao niti iz razloga na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
16. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je tužitelj osnovano odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
17. Slijedom svega navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1., članka 128. stavka 4. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 8. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
