Poslovni broj: Usž-2698/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Dražen Plavec, odvjetnik iz Zagreba, Čazmanska 6, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, Rijeka, E. Barčića 5, OIB: 03377753055 i Grada Rijeke, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-172/2023-13 od 3. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-172/2023-13 od 3. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja točke II. i III. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/375, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 8. prosinca 2022. godine.

1.1. Osporavanom točkom II. izreke osporavanog rješenja tuženika od 8. prosinca 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv točaka 1. do 6. izreke i točaka 8. i 9. izreke djelomičnog rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-942-05/00-01/93, URBROJ: 2170/1-03-09/2-21-86 od 13. listopada 2021. godine.

1.2. Osporavanom točkom III. izreke rješenja tuženika od 8. prosinca 2022. odbačena je dopuna žalbe tužiteljice (izjavljena protiv rješenja tuženika od 28. lipnja 2019., u izvršenju kojeg je doneseno predmetno prvostupanjsko rješenje od 13. listopada 2021. godine).

2. Citiranim djelomičnim rješenjem prvostupanjskog tijela od 13. listopada 2021., donesenim u ponovnom postupku, točkom 1. izreke, tužiteljici je utvrđeno pravo na naknadu za izgrađeno zemljište u k. o. [katastarska općina] i to za 72/432 dijelova k. č. br. [katastarska čestica] od 480 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] od 137 m , ranije upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], prijašnje vlasništvo IU u 72/432 dijela. Točkom 2. izreke utvrđena je naknada za predmetno izgrađeno građevinsko zemljište u iznosu od 3.417,22 kn, a točkom 3. izreke Ministarstvo financija je utvrđeno obveznikom naknade, uz daljnja utvrđenja pod točkama 4. i 5. izreke rješenja. Nadalje je, točkom 6. izreke, odbijen zahtjev ovdje tužiteljice za povrat, odnosno naknadu za 360/432 dijela k. č. br. [katastarska čestica] od 480 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] od 137 m[2] , k. o. [katastarska općina], dok je točkom 7. izreke odbačen zahtjev ovdje tužiteljice za povrat, odnosno naknadu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Točkom 8. izreke utvrđeno je da je predmetnim djelomičnim rješenjem i pravomoćnim djelomičnim rješenjem KLASA: UP/I-942-05/00-01/93, URBROJ: 2170- 04-02/1-13-34 od 24. travnja 2013. u potpunosti odlučeno o zahtjevu ovdje tužiteljice za utvrđivanje prava na naknadu/povrat u vlasništvo nekretnina ranije upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a točkom 9. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Tužiteljica pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da je pogrešno utvrđeno da su predmetne čestice privedene namjeni prije stupanja na snagu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje: Zakon o naknadi) te smatra da je izostalo obrazloženje u pogledu odbijanja dokaznih prijedloga tužiteljice. Navodi da nije saslušana niti u postupku koji je prethodio upravnom sporu, niti u upravnom sporu. Smatra da prvostupanjsko rješenje ne navodi kada je izgrađena nekretnina na k. č. [katastarska čestica] te kada je izgrađeno parkiralište na k. č. br. [katastarska čestica]. Prigovara da nije bila u prilici očitovati se o dokazima koje tijelo prvog stupnja navodi da je prikupilo i činjenicama koje je utvrdilo. Navodi da je prijedlog za njenim saslušanjem odbijen s obrazloženjem da je činjenično stanje već utvrđeno na usmenim raspravama, 17. rujna 2020. i 5. listopada 2021., jer je na istima saslušana i podnositeljica zahtjeva. Smatra da navedeno ne odgovara sadržaju zapisnika jer je tužiteljica bila prisutna kao stranka, no ista nije ispitana kao svjedok. Navodi da je priložila povijesni izvadak z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iz kojeg je vidljivo da je IU upisana kao vlasnik k. č. [katastarska čestica], pa tako i suvlasničkog dijela od 360/420 dijela nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, smatra da upravno tijelo pogrešno zaključuje da je ovim djelomičnim rješenjem, kao i rješenjem, KLASA: UP/I-942-05/00-01/93, URBROJ: 2170-04-02/1-13-34 od 24. travnja 2013., u potpunosti odlučeno o zahtjevu tužiteljice za utvrđivanje svih nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U odnosu na točku III. izreke pobijanog rješenja tuženika, kojim se odbacuje dopuna žalbe koju je tužiteljica osobno podnijela, smatra da isto nije pravilno, jer se radi o podnesku kojim se žalba dopunjuje, podnesenom u roku. Tužiteljica smatra da je potrebno provesti novi postupak u kojem bi se utvrdile sve navedene sporne činjenice. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti pobijanu prvostupanjsku presudu te usvojiti tužbeni zahtjev.

4. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., 39/26., - odluka USRH - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

7. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer bitna povreda odredaba upravnog spora postoji ako upravni sud tijekom spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ovoga Zakona, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 126. stavak 2.), čemu ovdje nije udovoljeno, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 119. toga Zakona, pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe, koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno.

9. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim. Naime, tužiteljica je tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora, imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti upravnom sporu. Naime, imajući na umu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost utvrđenja upravnih tijela, koje tužiteljica žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporila, to je prvostupanjski sud zakonito odbio dokazne prijedlog tužiteljice.

10. Prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom odredbi Zakona o naknadi potvrdio utvrđenje upravnih tijela da tužiteljici pripada pravo na naknadu za predmetno izgrađeno građevinsko zemljište, i to za 72/432 dijelova k. č. br. [katastarska čestica] od 480 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] od 137 m2, ranije upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], prijašnje vlasništvo IU u 72/432 dijela.

11. To stoga jer je u ponovljenom postupku, provedenom sukladno rješenju tuženika od 28. lipnja 2018., pravilno i u potpunosti utvrđeno da je zemljište na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], privedeno namjeni do stupanja na snagu Zakona o naknadi, zbog čega nisu ostvareni uvjeti za povrat u vlasništvo propisani člankom 17. stavkom 1. Zakona o naknadi.

12. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, iz podataka sveza spisa proizlazi da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem rješenja Narodnog odbora Općine Rijeka, broj: 04-7618/1-1961 od 11. prosinca 1961., deposedirana prednici tužiteljice (njezinoj baki IU), radi izgradnje obiteljske stambene zgrade, samo u 72/432 dijela. Budući da je na predmetnoj nekretnini izgrađena obiteljska stambena zgrada, to proizlazi da je predmetno zemljište privedeno namjeni radi svrhe zbog koje je deposedirano baki tužiteljice. Iz očitovanja Komunalnog društva Vodovod i kanalizacija d.o.o. Rijeka od 9. lipnja 2020., pribavljenog u ponovljenom postupku, proizlazi da je javna komunalna infrastruktura položena unutar asfaltirane površine prema situaciji i fotodokumentaciji iz koje je vidljivo da je vodovodni ogranak položen uz sjeverni rub kolnika / južni rub sjevernog nogostupa, kao i sanitarni koridor koji je položen sredinom kolnika, a da su oba izgrađena ili položena prije 11. listopada 1996., kao i kućni priključak koji je izveden prije 11. listopada 1996. godine. Pravovremena privedenost namjeni (prije donošenja Zakona o naknadi) nesporno je utvrđena i za česticu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je baki tužiteljice deposedirana na temelju rješenja Skupštine Općine Rijeka, Komisije za uzimanje iz posjeda i za davanje na korištenje građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, broj UP/I-03/a- 13826/1-1980 od 18. prosinca 1980., radi izgradnje parkirališta koje je i izgrađeno, a što proizlazi iz uvjerenja Grada Rijeke o podacima iz dokumenata prostornog uređenja, KLASA: 350-05/20-05/32, URBROJ: 2170/01-13-01-20-4 od 30. ožujka 2020., očitovanja Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem, Direkcije za gospodarenje zemljištem, KLASA: 350-06/13- 05/9, URBROJ: 2170/01-01-20-20-10 od 11. svibnja 2020. i iz Odluke o donošenju Detaljnog plana uređenja Krimeja-Vojak ("Službene novine" broj 22/96.), donesene na sjednici Gradskog vijeća Grada Rijeke održanoj 23. rujna 1996., prema kojem planu predmetno zemljište predstavlja sastavni dio parcele Ulica Tihovac.

13. Dakle obje predmetne čestice privedene su namjeni, one su izgrađeno građevinsko zemljište, zbog čega nema nikakvih uvjeta za naturalni povrat te je za oduzeti suvlasnički udio od 72/432 dijela pravilno utvrđena naknada u obveznicama RH.

14. U odnosu na zatraženi povrat/naknadu za 360/432 dijela obje naprijed naznačene čestice, Sud nalazi da je zahtjev tužiteljice valjano odbijen. Naime, Sud nalazi da iz akata o oduzimanju proizlazi da su prednici tužiteljice oduzete nekretnine oznaka k. č. br. [katastarska čestica] od 480 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] od 38 čhv, obje k. o. [katastarska općina], samo u 72/432 dijela, zbog čega tužiteljici pripada pravo na naknadu isključivo u odnosu na onaj suvlasnički dio koji je bio oduzet njezinoj prednici i to za površinu navedenu u aktima o oduzimanju, koje činjenice su već utvrđene u ranijem tijeku postupka i što je jasno navedeno u rješenju tuženika od 28. lipnja 2019. u izvršenju kojeg je doneseno predmetno prvostupanjsko rješenje.

15. Nije osnovan žalbeni prigovor tužiteljice da nije bilo uvjeta za odbacivanje, kao nedopuštenog, njezinog podneska od 16. studenog 2021. (koji naziva dopunom žalbe protiv rješenja tuženika od 28. lipnja 2019.), jer se to rješenje može pobijati samo u upravnom sporu, a ne žalbom, kako je to ispravno obrazložio i prvostupanjski sud. Osim toga, valja reći da iz sadržaja tog podneska proizlazi da se ne odnosi na katastarske čestice koje su predmet ovog postupka, već na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

16. O ostalim prigovorima, koji su istovjetni prigovorima iz tužbe, prvostupanjski sud se potpuno i razložno izjasnio u obrazloženju svoje presude, koje obrazloženje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

17. Slijedom svega navedenog, ocijenjeno je da žalbeni navodi tužiteljice nisu osnovani zbog čega je odlučeno kao u izreci.

18. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu kao neosnovanu.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić