Poslovni broj: Usž-1489/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Građevinske inspekcije, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2085/2025-10 od 26. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2085/2025-10 od 26. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/25-02/635, URBROJ: 443-02- 04-14-25-1 od 16. rujna 2025., kojim se naređuje tužiteljici, kao vlasnici nekretnine, da u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni: dograđeni dio građevine u razini prizemlja tlocrtnih dimenzija 2,5 m x 4,5 m, te nadograđenu potkrovnu etažu iznad cijelog prizemlja tlocrtnih dimenzija 5,2 m x 11,1 + 2,5 m x 4,5 m visine nadozida potkrovlja 1 m sa dvostrešnim krovom, ukupne visine sljemena 5,5 m, sve izgrađeno bez izvršne građevinske dozvole u svrhu rekonstrukcije postojeće građevine, na zemljištu oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (točka 1. izreke), uz popratna utvrđenja pod točkama 2. do 7. izreke pobijanog rješenja.

2. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu u dijelu u kojem je potvrđeno rješenje tuženika glede uklanjanja nadograđenog krovišta s nadozidom. Navodi da ne osporava dio presude koji se odnosi na dograđeni dio prizemlja te u tom dijelu ne pobija zakonitost inspekcijskog naloga. Smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je svako izvođenje nadozida nedopušteno u okviru dovršetka zgrade ozakonjenje rješenjem o izvedenom stanju. Mišljenja je da je odlučna činjenica upravo visina nadozida i pitanje predstavlja li isti stvarnu nadogradnju etaže ili konstruktivni element krovišta. S tim, u vezi, navodi da u konkretnom slučaju nadozid iznosi 0,6 m, ne formira novu nadzemnu etažu, ne povećava broj stambenih jedinica, ne mijenja namjenu građevine, ne predstavlja zasebnu uporabnu cjelinu. Smatra da Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17., 14/19., dalje: ZPNIZ), dopušta završetak u okviru gabarita, a da nadozid ne povećava broj etaža, niti uporabnu površinu te ne mijenja namjenu građevine, već tehnički element krovišta koji osigurava pravilnu konstrukciju kosog krova i zaštitu objekta od vlage i kondenzacije te stoga ne predstavlja izlazak iz okvira ozakonjenih gabarita. Navodi da sud nije razmotrio primjenu članka 113. stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu, koji omogućuje usklađenje umjesto uklanjanja. Smatra da uklanjanje cijelog krovišta zbog konstruktivnog elementa visine 0,6 m predstavlja nerazmjernu mjeru u odnosu na eventualno minimalno odstupanje. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., 39/26., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

6. Naime, Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi.

7. Prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela i tijekom upravnog spora, nakon čega je, ispravnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava u sporu, pravilno ocijenio da je predmetnom gradnjom bez odgovarajućeg akta kojim se odobrava gradnja, povrijeđen članak 106. stavak 1. i stavka 2. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., dalje: ZG), koju povredu je građevinski inspektor dužan spriječiti i sankcionirati, sukladno članku 103. stavku 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18.,117/21., 67/23.,155/23., dalje ZDI).

8. Naime, iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je 26. lipnja 2025. izvršen očevid na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u predmetu bespravne gradnje, o čemu je sačinjen zapisnik, KLASA: UP/I-362-02/22-04/3567, URBROJ: 443-02-04- 17-25-3.

8.1. Za predmetnu nekretninu je izdano i rješenje o izvedenom stanju, KLASA: 36 - 14/13-03/1454, URBROJ: 2168-04-04-16-9 od 29. siječnja 2016., kojim je ozakonjena nezakonito izgrađena poluugrađena stambena zgrada maksimalnih tlocrtnih dimenzija 5,00 x 11,00 m, koja ima jednu nadzemnu etažu (P) sa maksimalnom visinom od 2,7 m do vrha ploče prizemlja, građevinske bruto površine 55 m2, s jednom stambenom cjelinom. Predmetnim rješenjem ujedno je utvrđeno da nezakonito izgrađena stambena zgrada nije završena, nije izveden krov i završni fasaderski radovi te da se nezavršena stambena zgrada može, sukladno članku 34. stavak 1. ZPNIZ-a, bez lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja, završiti u okviru ozakonjenih gabarita, te da se na istoj može izvesti fasada te ravni, kosi ili zaobljeni krov bez nadozida i to sve nakon što se izradi glavni projekt.

9. Iz dokumentacije spisa proizlazi da je, nakon donošenja rješenja o izvedenom stanju, izvedena dogradnja prizemlja, čime su povećani gabariti ozakonjene građevine. Već zbog te okolnosti, po ocjeni ovog Suda, nije riječ o dovršetku građevine u smislu članka 34. ZPNIZ-a, nego o rekonstrukciji građevine izvedenoj izvan okvira ozakonjenog stanja. Osim toga, iznad cijelog tlocrta prizemlja, uključujući i dograđeni dio, izvedeno je krovište s nadozidom, premda je pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju izričito određeno da se građevina može završiti izvedbom ravnog, kosog ili zaobljenog krova bez nadozida.

10. Stoga se, i po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju ne radi o dovršetku zgrade prema članku 34. ZPNIZ-a, jer proširenje tlocrta i izvedba nadozida predstavljaju zahvate koji nisu obuhvaćeni rješenjem o izvedenom stanju. Naime, mogućnost dovršetka nezavršene ozakonjene zgrade prema članku 34. ZPNIZ-a predstavlja iznimku koja se može ostvariti isključivo u granicama određenima rješenjem o izvedenom stanju. U konkretnom slučaju tim je rješenjem izričito određeno da se može izvesti ravni, kosi ili zaobljeni krov bez nadozida, pa svako izvođenje nadozida izlazi iz okvira dopuštenog dovršetka gradnje, neovisno o visini nadozida, njegovoj namjeni ili svrsi.

11. Ujedno je ocijenjen neosnovanim prigovor tužiteljice da je nerazmjerno u konkretnom slučaju naložiti uklanjanje cijelog krovišta samo zbog nadozida, niti u predmetnom slučaju ima osnove za primjenu članka 113. stavka 4. ZDI-a, na kojeg se poziva tužiteljica, a kojim je propisano da, iznimno od stavka 1. ovoga članka, građevinski inspektor neće narediti uklanjanje građevine ili njezina dijela (potporni zidovi, nosivi dijelovi konstrukcije, podzemne građevine u neposrednoj blizini drugih građevina i sl.) ako bi tim uklanjanjem nastala opasnost za život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, nego će narediti usklađenje s propisima kojima se uređuje gradnja u roku najduže 90 dana te će građevinu označiti opasnom.

12. To stoga jer navedena odredba predstavlja iznimku koja se primjenjuje isključivo kada bi uklanjanjem građevine ili njezina dijela nastala opasnost za život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla, a tužiteljica tijekom upravnog postupka ni upravnog spora nije tvrdila niti dokazala postojanje takvih okolnosti, već se pozivala isključivo na razmjernost mjere, što samo po sebi ne predstavlja pretpostavku za primjenu navedene zakonske odredbe.

13. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog Suda, ispravno je prvostupanjski sud, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, pregledom dokumentacije priložene sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene spisu tuženika te relevantnih odredaba ZG-a i ZDI-a, ocijenio da se osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.

14. Kako tužiteljica ni u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi dovela u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika i koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv presude iz žalbenih razloga na koje upire tužiteljica. Žalbeni navodi u bitnome predstavljaju ponavljanje prigovora isticanih tijekom upravnog spora, na koje je prvostupanjski sud dao potpune i pravilne odgovore, a žalbom nisu iznesene nove činjenične ni pravne okolnosti koje bi dovele u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

15. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić