Poslovni broj: Usž-2173/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-897/2024-7 od 17. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-897/2024-7 od 17. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2811, URBROJ: 251- 02-01/001-23-3 od 20. prosinca 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I- 551-06/23-014/1185, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-3 od 31. listopada 2023 (točka I. izreke), a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 31. listopada 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova (točka II. izreke).

2.1. Potonjim prvostupanjskim rješenjem riješeno je da tužiteljici, roditelju AI, rođene **.**.2011., prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023. na temelju članka 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18., 20/21. i 25/22., dalje: Odluka/18-22).

3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da je korisnica socijalnih prava koje je stekla na zahtjev temeljem pojedinačnog pravomoćnog upravnog akta gradskog ureda Grada Zagreba, primjenom Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba'“, broj: 16/16. i 19/16.; dalje: Odluka/16). Navodi da je ostvarivala čak četiri različita prava temeljem pravomoćnog upravnog akta te smatra da predmetna mjera spada u pravo obitelji na socijalnu i ekonomsku zaštitu. Nadalje, u ovoj upravnoj stvari je sporno je li tužiteljici povrijeđeno pravo vlasništva i narušeno legitimno očekivanje te pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, a sve to uslijed povrede načela razmjernosti i zabrane retroaktivnosti i diskriminacije po osnovi dobi mlt. djeteta tužiteljice te, nadalje, jesu li počinjenje višestruke povrede upravnog postupka uzimajući u obzir odredbe Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP), primjerice jesu li tuženik i prvostupanjski upravni ured bili nadležni donositi tužbom pobijane upravne akte primijenjenom članka 6. Odluke/22 općenito, a naročito nakon 31. prosinca 2022., uzimajući pri tomu u obzir i odredbe Statuta Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 11/2021. - pročišćeni tekst; dalje: Statut), ali i one iz Pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog upravnog ureda. Prigovara da je u postupku došlo do bitne povrede odredbi upravnog spora te povrede prava na pravično suđenje i pristup sudu obijanjem suda da sasluša tužitelj icu, kao i povrede prava vlasništva. Smatra da je prvostupanjski sud sadržajno propustio suditi o bitnim prigovorima koji su odlučni za pravilnu primjenu odredbi materijalnog prava, odnosno da je izostalo obrazloženje koje bi sadržavalo dovoljne i/ili relevantne, razloge odbijanja prigovora. Osporava nadležnost tuženika i upire da je sud nezakonito i krivo ocijenio da je rok propisan u čl. 6. Odluke/22 procesni rok koji je instruktivan. Smatra da sud iznosi apsolutno irelevantnu argumentaciju i sudi nezakonito u odnosu na prigovor da je osoba koja je u prvostupanjskom tijelu postupala bila nenadležna . Naime, Sistematizacija na koju se Sud poziva, a primjenu koje je tužitelj također osporio, sadrži propisivanje ovlasti ovisno o rangu i kategoriji odnosno podkategoriji službenika, a Sud ničime nije utvrdio, dapače odbio je izvesti dokaz, na okolnost koji je rang imala konkretna službena osoba i samim time je li ista bila ovlaštena. Ovlasti ne određuje samo naziv radnog mjesta, već i kategoriju po tom Pravilniku, a koji podatak sud niti ne utvrđuje niti mu je znan. Smatra da joj je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje jer ju je sud onemogućio upoznati se s dokazima koje je izveo, konkretno s upravnim spisom tuženika. Navodi da proizvoljno sud sudi i kada navodi da je tuženik bio ovlašten riješiti upravnu stvar neposredno u skladu sa člankom 49. točkom 1. ZUP-a, jer se pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela. Navodi da je svoja prava stekla rješenjem, donesenim na temelju Odluke/16, a koji je pak propis stavljen izvan snage Odlukom/18 koja je prijelaznim i završnim odredbama propisala ujedno i da će svi postupci započeti po Odluci/16 biti i dovršeni i dalje po Odluci/16. Odlukom/22 je izmijenjena pak isključivo Odluka/18 i kasnije izmjene i dopune. Odlukom/22 se nije zadiralo u prava ili obveze korisnika prava ostvarenih po Odluci/16. Poziva se na mnogobrojne presude Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava. Smatra da obrazloženje ne sadrži propisane dijelove u skladu s odredbama ZUS-a odnosno u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a, a koja je bitna povreda odredbi upravnog spora od utjecaja i na meritornu odluku i osiguranje prava na pristup sudu. Smatra neosnovanom i odluku o trošku upravnog spora. Predlaže usvojiti žalbu te poništiti prvostupanjsku presudu u cijelosti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno predlaže presudom riješiti stvar na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev. Potražuje trošak sastava žalbe po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., 39/26., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.

7. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS -a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge.

9. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj ica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajuć i u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-3496/2025-2 od 22. listopada 2025., Usž-3551/2025-2 od 19. studenoga 2025., Usž-4083/2025-2 od 11. studenoga 2025., Usž-448/2026-2 od 9. travnja 2026., Usž-346/2026-2 od 9. travnja 2026., Usž-58/2026-2 od 24. veljače 2026., Usž-269/2026-2 od 9. travnja 2026., Usž- 209/2026-4 od 28. travnja 2026., Usž-744/2026-2 od 7. svibnja 2026. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužitelj ica s tim u vezi upućuje i na sadržaj navedenih javno dostupnih presuda.

10. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 31. listopada 2023., tužiteljici utvrđen prestanak novčane pomoći za roditelja odgojitelja s danom 30. rujnom 2023., na temelju odredbe članka 7. Odluke/18-22, budući da je dijete AI za koje je ostvarena novčana pomoć, 1. srpnja 2018. navršilo 7 godina, koju činjenicu tužiteljica ne osporava. Osporavanim rješenjem tuženika od 20. prosinca 2023., odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv tog prvostupanjskog rješenja kao i zahtjev za naknadu troškova.

11. Stoga, u ovom upravnom sporu nisu odlučni navodi tužiteljice kojima osporava zakonitost rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/3017, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-2 od 13. ožujka 2023., koje nije predmet ovog upravne stvari, a kojim je zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: UP/I-551-06/18-013/52, URBROJ: 251-21-01-18-2 od 18. siječnja 2018., na način da se ranije određena novčana pomoć usklađuje s Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 25/22., dalje Odluka/22), u pogledu iznosa i trajanja novčane pomoći . Naime, zakonitost tog rješenja mogla se pobijati u posebnom upravnom sporu protiv tog akta. Predmet ocjene u ovom sporu može biti samo zakonitost osporenog rješenja kojim je utvrđen prestanak novčane pomoći, koja je prethodno bila pravomoćno usklađena sa navedenom Odlukom.

12. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a). Po ocjeni Suda, izvođenje predloženih dokaza, imajući u vidu činjenice spisa predmeta, ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari. Spis tuženika dostavljen je uz odgovor na tužbu te ga je tužiteljica mogla razgledati sukladno odredbama članka 113. ZUS-a.

13. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja na koje ona upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužitelj ica i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora, imala mogućnost, koju je i iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti upravnom sporu.

14. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je u okolnostima ovog predmeta postojala valjana normativna osnova da nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti, sukladno članku 7. stavku 2. Odluke/18-22 odluči o prestanku novčane pomoći, budući da su za to nastupile Odlukom/18-22 propisane pretpostavke. To stoga jer je dijete tužiteljice, za koje je ostvarila novčanu pomoć, navršilo 7 godina još 1. srpnja 2018., zbog čega joj sukladno članku 7. stavku 1. Odluke, novčana pomoć prestala 30. rujna 2023. godine. S obzirom na to, prvostupanjsko tijelo je pravilno, nakon prethodno donesenog rješenja od 13. ožujka 2023. (koje nije predmet ovog postupka, a kojim je zamijenjeno ranije rješenje od 18. siječnja 2018., na način da se ranije određena novčana pomoć usklađuje s odredbama Odluke/22), po službenoj dužnosti tužiteljici utvrdilo prestanak prava na novčanu pomoć.

15. Kako tužiteljica ni u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi dovela u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika i koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv presude iz žalbenih razloga na koje upire tužiteljica.

16. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je tužitelj ica osnovano odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

17. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić