REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3433/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nada Milić, odvjetnica u Zagrebu, Praška 6/II, protiv prvotuženika PA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici i drugotuženika VG Komunalac d.o.o., OIB 09228704508, Velika Gorica, Kneza Ljudevita Posavskog 45, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Stajčić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Marić Stajčić & Perkov j.t.d. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-23/2026-2 od 27. siječnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn - 9/2024-30 od 30. listopada 2025., u sjednici održanoj 8. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pravna pitanja, se odbija.
II. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na 3. do 6. postavljeno pravno pitanje i povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž - 23/2026-2 od 27. siječnja 2026. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn-9/2024-30 od 30. listopada 2025., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).
2. Tužitelj je postavio šest pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. Doseže li načelo pomoći neukoj stranci iz članka 11. ZPP-a obvezu suda da, kada iz tijeka postupka proizlaze objektivne indicije moguće kognitivne ili emocionalne ranjivosti stranke koja se zastupa sama, po službenoj dužnosti ispita njezinu procesnu sposobnost, neovisno o postojanju formalne odluke o lišenju poslovne sposobnosti?
2. Obuhvaća li načelo pomoći neukoj stranci iz članka 11. ZPP-a i obvezu suda da, kada se stranka zastupa sama i kada je očito da je visina postavljenog tužbenog zahtjeva nerazmjerna ustaljenoj sudskoj praksi te može dovesti do nesrazmjernog tereta troškova, jasno i nedvosmisleno upozori stranku na takve procesne posljedice?
3. Predstavlja li propust suda da, u situaciji kada se stranka zastupa sama i kada je iz spisa razvidno da postoji neposredna procesna opasnost gubitka prava zbog zastare, stranku jasno i nedvosmisleno upozori na takvu opasnost, povredu prava na pristup sudu i načela pravičnog suđenja iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Konvencije?
4. Ima li sud, kada je vrijednost predmeta spora naznačena u očitom nesrazmjeru s prirodom zahtjeva i kada izravno utječe na visinu parničnih troškova, ovlast i dužnost po službenoj dužnosti intervenirati radi sprječavanja nerazmjernog financijskog tereta koji može ograničiti pravo na pristup sudu?
5. Može li sud dopustiti preinaku tužbe kojom se višestruko povećava tužbeni zahtjev bez obrazloženja o svrsishodnosti i bez ocjene njezina utjecaja na procesnu ravnotežu stranaka, a da time ne povrijedi pravo na pošteno suđenje iz članka 29. Ustava i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?
6. Predstavlja li striktno odbijanje novog dokaza u žalbenom postupku, kada se tim dokazom potkrepljuje tvrdnja o mogućoj procesnoj nesposobnosti stranke, povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo iz članka 13. Konvencije i prava na pravično suđenje?".
3. Tužitelj smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje i pravo na pristup sudu.
4. Drugotuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije poriče navode iz prijedloga te ističe da postavljena pravna pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava ističe da je pobijana odluka obrazložena. Predlaže prijedlog za dopuštenje revizije odbiti. Traž i trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Predmet spora je naknada štete zbog povrede prava osobnosti radi ekshumacije posmrtnih ostataka i prijenos posmrtnih ostataka na drugo grobno mjesto kao i naknada imovinske štete.
6. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
7. Tužitelj je kao razlog važnosti postavljenih pravnih pitanja naznačio odluku Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-9/2016-2 i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 46/2017-2. Prva dva postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu, jer je suprotno tvrdnji tužitelja u prijedlogu za dopuštenje revizije, prema utvrđenju u pobijanoj odluci sud prvog stupnja upravo i pomagao tužitelju kao neukoj stranci te ga upozorio na mogućnost angažiranja ovlaštenog punomoćnika – odvjetnika.
8. U odnosu na 3. do 5. postavljeno pravno pitanje naznačeni razlozi važnosti ne mogu se dovesti u nikakvu svezu, jer uopće nemaju nikakve veze s postavljenim pravnim pitanjima.
9. Šesto postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer je ocijenjeno u nižestupanjskom postupku da nije bilo indicija koje bi upućivale na tužiteljevu nesposobnost za rasuđivanje u smislu procesne sposobnosti.
10. Budući da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
11. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje i pravo na pristup sudu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) kao i na povredu prava iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17- dalje: Konvencija).
12. Neosnovano se tužitelj poziva na povredu prava na pravično suđenje i njemu sadržajnog prava na obrazloženu odluku, jer je pobijana odluka jasna i dostatno obrazložena.
13. Neosnovano se tužitelj poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava i to prava na pristup sudu, jer je sud prvog stupnja svojim postupanjem pružio tužitelju kao neukoj stranci dostatnu pomoć u postupku te ga uputio na mogućnost angažiranja ovlaštenog punomoćnika – odvjetnika.
14. Budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
15. Drugotuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer je isti bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP), pa je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 8. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
