Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-465/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje d.d., OIB: 84397956623, iz Zagreba, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3232/2024-7 od 29. studenog 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3232/2024-7 od 29. studenog 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
«I. Nalaže se tuženiku Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, iznos od 20.191,07 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.5.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.»
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev, a tuženiku dosudi parnični trošak ili podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, a tuženiku dosudi trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a jer je pogrešno utvrdio predmet ovog spora suprotno podacima u spisu. Naime, tuženik ukazuje da je u točki 4. obrazloženja sud naveo da je predmet ovog spora regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 40.690,32 kune sa zateznom kamatom na ime štete koju je tužitelj pretrpio isplatom obiteljske mirovine LOZ, djetetu umrlog osiguranika tužitelja, čiju je smrt prouzročio LO u prometnoj nesreći koja se dogodila 24. prosinca 2012. na autocesti A1, a iz sadržaja tužbe proizlazi da je predmet ovog spora regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplaćenu invalidsku mirovinu i naknadu za tjelesno oštećenje uzrokovanu štetnim događajem od 19. ožujka 1987. kada je osiguranica tužitelja TO doživjela nesreću kao pješak u [adresa] u [adresa], jer joj je sa stambene zgrade br. 28 pao na glavu komad fasade s balkona kuće te je zadobila teške tjelesne povrede.
5.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da su žalbene tvrdnje osnovane jer je doista u točki 4. obrazloženja sud utvrdio sadržaj predmeta spora suprotno sadržaju tužbe pa je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
6. Sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev tužitelja primjenom odredbe članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.; dalje: ZOMO) time da u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, koja je tijekom postupka bila sporna među strankama, utvrđuje da je visinu utvrdio sukladno obračunu tužitelja priloženom u spisu, a koji obračun je javna isprava i kao takav potvrđuje istinitost onoga što je u njemu sadržano. Naime, sud ocjenjuje da je obračun sačinjen od nadležne stručne službe tužitelja, kao ovlaštenog tijela za izradu navedenih obračuna, te da obračun ne bi mogao biti sačinjen da isplata invalidske mirovine nije izvršena. Zbog toga sud smatra da tužiteljevi obračuni imaju značaj javne isprave u smislu odredbe članka 230. ZPP-a. Kako je na temelju obračuna tužitelja sud utvrdio da je tužitelj svom osiguraniku za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 30. travnja 2024. isplatio invalidsku mirovinu u iznosu od 19.499,00 eura, a za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 30. travnja 2024. naknadu za tjelesno oštećenje u iznosu od 692,07 eura, sud zaključuje da je tuženik u obvezi platiti tužitelju ukupan iznos od 20.191,07 eura.
7. Tuženik u žalbi prije svega osporava pravno shvaćanje suda prvog stupnja da je obračun tužitelja javna isprava tvrdeći da se ne radi o javnoj ispravi, pri čemu se poziva na pravna shvaćanja izražena u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske te Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz kojih jasno proizlazi da obračuni tužitelja nisu javne isprave. U žalbi tvrdi da je tijekom postupka osporavao visinu tužbenog zahtjeva smatrajući da se iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis ne može utvrditi visina mjesečnih iznosa isplaćene naknade za tjelesno oštećenje invalidske mirovine kako bi se ti iznosi mogli usporediti s rješenjima o ostvarivanju tih prava, a također tvrdio je da iz te dokumentacije nije moguće utvrditi je li tužitelj doista i isplatio iznose navedene u obračunu svojoj osiguranici.
7.1. Žalbene tvrdnje tuženika osnovane su. I po ocjeni ovog suda pogrešno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da je obračun tužitelja o isplaćenoj invalidskoj mirovini, odnosno naknadi za tjelesno oštećenje, javna isprava u smislu odredbe članka 230. stavak 1. ZPP-a. Tom odredbom propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. U odnosu na sporno pitanje: „Je li u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku teret dokaza (čl. 219. st. 1. ZPP-a) glede plaćanja i visine isplaćenog na HZMO-u, ako je osiguravatelj štetnika osporio i osporava priloženu ispravu HZMO-a koju je HZMO priložio i na kojoj je naznačio da je izvršio plaćanje, iako ta isprava nema u odnosu na svoj sadržaj značaj isprave koju u propisanom obliku izdaje tužitelj kao državno tijelo, odnosno, potvrde izdane za područje njegove nadležnosti zbog poslova za obavljanje kojih je osnovan?“, Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-1437/2021 odgovorio je na to sporno pitanje na slijedeći način: „U ovom sporu, a odgovarajući na postavljeno pitanje, vodeći računa o ispravi u spisu kojom se dostavlja obračun za isplatu tužiteljici neovisno o tome što se na toj ispravi naznačuje po samom tužitelju da ona ima značaj javne isprave iz čl. 161. -170. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13 - dalje: ZOMO) to stoga što rečene odredbe ne uređuju niti propisuju karakter potvrde o izvršenim isplatama po osnovi prava iz mirovinskog osiguranja već reguliraju pitanje naknade štete po ocjeni ovog suda takva potvrda nema značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a pa je time i teret dokaza o izvršenim isplatama na strani tužitelja, gdje i ovakva potvrda može biti dokaz.“
7.2. U konkretnom slučaju radi se o identičnoj ispravi o kojoj je pravno shvaćanje iznio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, koji po zakonu ujednačava sudsku praksu, zbog čega to pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud iz kojih razloga je sud pogrešno utvrdio da bi se radilo o javnoj ispravi koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Zbog toga sud nije mogao samo na temelju te isprave utvrđivati visinu novčane tražbine i činjenicu je li ona isplaćena osiguranici obzirom da je tuženik tijekom postupka, a što ponavlja i u žalbi, osporavao da su iznosi navedeni u obračunu tužitelja sukladni rješenjima kojima je priznato pravo na isplatu invalidske mirovine te naknade za tjelesno oštećenje, kao što je osporavao da takvim obračunom tužitelj nije dokazao da su navedeni iznosi stvarno isplaćeni osiguranici tužitelja. Kako tužitelj prema odredbi članaka 161. ZOMO ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja, i po ocjeni ovog suda tužitelj je trebao dokazati da je doista navedene iznose isplatio svojoj osiguranici.
8. Iz obrazloženih razloga činjenično stanje pogrešno je i nepotpuno utvrđeno zbog čega je žalbu tuženika trebalo uvažiti, a presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 369. stavak 1. i 370. ZPP-a te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
9. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitnu povredu odredaba parničnog postupka tako što će pravilno utvrditi predmet spora sukladno podnesenoj tužbi. Osim toga, sud će ponovno ocijeniti provedene dokaze te utvrditi je li tužbeni zahtjev tužitelja osnovan vodeći računa o pravnom shvaćanju ovoga suda iz točak 7.1. i 7.2. ovog obrazloženja.
10. Na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je da će prvostupanjski sud o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
Koprivnica, 8. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
