Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-384/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Goranu Vujaniću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., OIB: 94472454976, iz Zagreba, Listopadska 2, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2172/2022-44 od 24. siječnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika protiv točke II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2172/2022-44 od 24. siječnja 2025. odbacuje se kao nedopuštena.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice djelomično se prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2172/2022-44 od 24. siječnja 2025.:

- potvrđuje u točki I. izreke kojom je tuženiku naloženo da tužiteljici plati iznos od 919,25 EUR (slovima: devetstodevetnaest eura i dvadesetpet centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 12. veljače 2019. do isplate te u točki II. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 2.398,82 EUR (slovima: dvijetisućetristodevedesetosam eura i osamdesetdva centa),

- preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je sud tuženiku naložio da tužiteljici plati troškove parničnog postupka tako da se sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.207,32 EUR (slovima: tisućudvjestosedam eura i tridesetdva centa).

- preinačuje u točki III. izreke presude tako da se odbija zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi troškove postupka u iznosu od 1.172,47 EUR (slovima: tisućustosedamdesetdva eura i četrdesetsedam centi) kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 392,13 EUR (slovima: tristodevedesetdva eura i trinaest centi) kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 274,20 EUR (slovima: dvjestosedamdesetčetiri eura i dvadeset centi) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 919,25 eur, sa zateznom kamatom tekućom od 12. veljače 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 179,18 eur, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.398,82 eur.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.172,47 eur.»

2. Protiv odluke o parničnim troškovima sadržane u točki I. izreke te točaka II. i III. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu u pobijanom dijelu, a podredno da ju ukine te provede postupak pred drugostupanjskim sudom, sve uz naknadu troška postupka tužitel jici uključujući i troškove žalbenog postupka.

3. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev u skladu sa žalbenim navodima i obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, dok je žalba tuženika djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana.

6. Tuženik je žalbu podnio protiv cijele presude, dakle i protiv točke II. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 2.398,82 eura. Tuženik nema pravni interes podnositi žalbu protiv odbijajućeg dijela presude iz kojih razloga je primjenom odredbe članka 367. stavak 1. ZPP-a u tom dijelu žalbu tuženika trebalo odbaciti.

7. Tužiteljica u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je pogrešno primijenio odredbu članka 193. stavak 2. ZPP-a obzirom da je pogrešno utvrdio da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, odnosno smanjenju tužbenog zahtjeva, zbog čega je pogrešno odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi , iako se tuženik nije u roku od 15 dana od obavijesti o povlačenju tužbe izjasnio o povlačenju. Naime, tužiteljica tvrdi da je za povlačenje tužbe tuženik saznao na ročištu održanom 26. svibnja 2021., na kojem je sud utvrdio da tužiteljica ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva uređenom podneskom od 8. ožujka 2021., a tuženik se protivio smanjenju tužbenog zahtjeva tek na ročištu 21. listopada 2021., pa takvo njegovo protivljenje ne proizvodi procesni učinak. Osim toga, tvrdi da je sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a jer je točki 42. obrazloženja naveo da je tužiteljici priznao troškove vještačenja u iznosima od 358,35 eura i 179,18 eura, a u izreci je naložio tuženiku da tužiteljici plati trošak parničnog postupka u iznosu od 178,18 eura, zbog čega je obrazloženje suprotno izreci presude.

7.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenih žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da su neosnovani žalbeni navodi koji se odnose na pravno shvaćanje suda da tužba nije djelomično povučena zbog protivljenja tuženika. Naime, točna je tvrdnja tužiteljice da je sud na zapisniku o održanoj glavnoj raspravi 26. svibnja 2021. utvrdio da je tužiteljica ostala kod tužbenog zahtjeva uređenog podneskom od 8. ožujka 2021., kojim je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev s iznosa od 25.000,00 kuna na iznos od 18.800,00 kuna, time da ta činjenica o sadržaju podneska nije navedena u zapisniku pa se ne može smatrati da je toga dana tuženik saznao za djelomično povlačenje tužbe. Podnesak od 8. ožujka 2021. tuženiku nije dostavljen sve do 21. listopada 2021., kada mu je na ročištu glavne rasprave sud uručio podnesak tužiteljice iz kojeg je vidljivo da smanjuje tužbeni zahtjev, zbog čega treba smatrati da je tuženik obaviješten o djelomičnom povlačenju tužbe tek 21. listopada 2021. pa kako se je odmah po primitku podneska protivio povlačenju, pravilno je sud zaključio da tužba nije djelomično povučena, zbog čega je pravilno odlučivao o cijelom tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi. Naime, prema odredbi članak 193. stavak 2. ZPP-a tužba se može povući i nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Kako tuženik iz naprijed obrazloženih razloga nije pristao na povlačenje tužbe, tužba nije djelomično povučena.

7.2. Međutim, osnovana je žalba tužiteljice da je u dijelu odluke o parničnim troškovima koja je sadržana u točki I. izreke presude sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka presude suprotna obrazloženju. U točki I. izreke presude sud je naložio tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 179,18 eura, a u točki 42. obrazloženja sud je naveo da je tužiteljici priznao trošak kombiniranog prometnog i sudsko -medicinskog vještačenja u iznosu od 358,35 eura i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 179,18 eura u cijelosti, dakle ukupno 537,53 eura, koji troškovi su po ocjeni suda bili potrebni za vođenje ovog postupka. Međutim, kako je o naknadi parničnih troškova bilo moguće odlučiti na temelju stanja spisa, ovaj sud je u tom dijelu o žalbi odlučivao primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a.

7.3. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud paušalno dosudio tužiteljici naknadu neimovinske štete u iznosu od 800,00 eura, a da nije iznio razloge o prigovorima tuženika te da se u tom dijelu presuda ne može ispitati, kao niti u dijelu u kojem je na ime tuđe pomoći i njege tužiteljici dosuđen iznos od 119,25 eura, za tuđu pomoć u trajanju od 45 sati, iako je taj broj sati utvrđen obzirom na sve ozljede koje je tužiteljica zadobila prema medicinskoj dokumentaciji, jer je sud u postupku utvrdio da sve povrede navedene u medicinskoj dokumentaciji nije zadobila u štetnom događaju, na koji način je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7.4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenog žalbenog razloga bitne povrede utvrđeno je da žalbene tvrdnje nisu osnovane jer je sud u točki 17. obrazloženja jasno naveo da je medicinski vještak u dopunskom nalazu i mišljenju naveo da je pitanje razgraničenja fizičkih bolova i straha koje je tužiteljica trpjela uslijed natučenja zdjelice i bolova koje je trpjela uslijed povrede kralježnice, hipotetsko pitanje, ali da bi se moglo razgraničiti da dio bolova i straha koji se odnose na natučenje zdjelice iznosi polovina dijela ocijenjenih bolova i straha za ukupne povrede koji proizlaze iz liječničke dokumentacije, a isto tako da se polovina potrebne tuđe pomoći i njege odnosi na povredu u vidu natučenja zdjelice te je u točki 30. obrazloženja jasno naveo da je odlučujući o visini vodio računa o polovici utvrđenih bolova i straha navedenih u prvom nalazu i mišljenju liječničkog vještaka kao i druge okolnosti koje je cijenio prilikom dosuđivanja naknade neimovinske štete u iznosu od 800,00 eura. Kako je u prvom nalazu i mišljenju liječnički vještak naveo da je tužiteljici zbog svih povreda koje su proizlazile iz medicinske dokumentacije bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 90 sati, s obzirom na nalaz vještaka kojeg je sud prihvatio, neosnovano tuženik tvrdi da sud nije obrazložio zbog čega je dosudio tužiteljici naknadu imovinske štetu za 45 sati tuđe pomoći i njege. Na opisani način sud prvog stupnja obrazložio je razloge o odlučnim činjenicama tako da su neosnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, a sud prvog stupnja nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljica traži naknadu štete koju je pretrpjela 8. studenog 2018., a za koju je odgovoran osiguranik tuženika. Među strankama nije bio sporan nastanak štetnog događaja (nalet osobnog vozila osiguranika tuženika na osobno vozilo tužiteljice u kojem je ona bila vozač), pasivna legitimacija, niti odgovornost tuženika.

8.1. Među strankama je bilo sporno tijekom postupka je li tužiteljica zadobila povrede radi kojih traži naknadu štete u štetnom događaju.

8.2. Na temelju provedenog kombiniranog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja te medicinskog vještačenja sud je utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje zdjelice, dok po ocjeni suda tužiteljica nije mogla zadobiti prijelom donje grane lijeve preponske kosti i istegnuće mišićja vratne, prsne i slabinske kralježnice jer se radilo o naletu na vozilo tužiteljice, koje je bilo zaustavljeno, te je uslijed naleta prednjeg dijela vozila osiguranika tuženika na stražnji dio vozila tužitel jice vozilo tužiteljice ostvarilo promjenu brzine od oko 5,8 do 8,7 km/h.

8.3. Radi utvrđivanja visine štete sud je proveo vještačenje po liječničkom vještaku dr. Miljenku Franiću, koji je prvi nalaz dao prema medicinskoj dokumentaciji iz koje je proizlazilo da je tužiteljica dobila kontuziju zdjelice te trzajnu ozljedu kralježnice, te je vještak utvrdio da je radi tih povreda tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana te slabog intenziteta 20 dana. Tužiteljica je pretrpjela vrlo intenzivan i kratkotrajan primarni strah u trenutku ozljeđivanja te sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica i to u jačem intenzitetu 1 dan, srednjem intenzitetu 5 dana te slabom intenzitetu 15 dana. U dopunskom nalazu i mišljenju na traženje suda da se izjasni o intenzitetu i duljini trajanja fizičkih bolova i straha te potrebnoj tuđoj pomoći i njezi, koju je tužiteljica trpjela samo zbog natučenja zdjelice, vještak je naveo da se to ne može točno razgraničiti, ali da bi se moglo ocijeniti da je vezano uz natučenje zdjelice tužiteljica trpjela fizičke bolove i strah u polovini dijela ocijenjenih bolova i straha obzirom na obje povrede.

8.4. Kako je sud provedenim kombiniranim prometnim i sudsko-medicinskim vještačenjem utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju mogla zadobiti samo natučenje zdjelice, ali ne i povrede kralježnice te prijelom donje grane lijeve preponske kosti, radi kojih se je također liječila nakon prometne nezgode, sud prilikom dosuđenja visine naknade štete vodi računa o duljini i intenzitetu pretrpljenih bolova i straha iz nalaza i mišljenja umanjenom za pola. Iz tih razloga sud tužiteljici na ime neimovinske štete dosuđuje iznos od 800,00 eura, a za tuđu pomoć i njegu iznos od 119,25 eura za 45 sati tuđe pomoći i njege, pri čemu je primjenom odredbe članka 223. ZPP-a po slobodnoj ocjeni utvrdio iznos sata tuđe pomoći i njege od 2,65 eura, koliko je tužiteljica i zatražila, smatrajući da se radi o primjerenoj cijeni sata tuđe pomoći i njege u mjestu prebivališta tužiteljice, a prema prilikama, običajima i troškovima života. Primjenom odredbe članka 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) sud je tužiteljici dosudio zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva jer je uz odštetni zahtjev tuženiku bila dostavljena sva dokumentacija na temelju koje je mogao utvrditi osnovanost i visinu štete.

9. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

10. Tužiteljica u žalbi tvrdi da je sud pogrešno odbio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice utvrđujući da je zbog natučenja zdjelice trpjela samo polovinu utvrđenih bolova i straha koje je vještak inicijalno utvrdio smatrajući da je tužiteljica zadobila osim natučenja zdjelice i povredu kralježnice. Kako je u odnosu na povrede koje je tužiteljica mogla zadobiti u štetnom događaju provedeno kombinirano prometno i sudsko -medicinsko vještačenje, te je upravo sud na temelju tog vještačenja utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila samo povredu natučenja zdjelice, pravilno je, sukladno dopunskom nalazu i mišljenju liječničkog vještaka dr. Miljenka Franića, prilikom dosuđenja visine štete vodio računa samo o polovini utvrđenih bolova i straha. Prilikom utvrđivanja visine štete obzirom na utvrđeni opseg pretrpljenih fizičkih bolova i straha, sud je, suprotno žalbenim navodima, vodio računa ne samo o Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, već je uzeo u obzir i inflaciju nakon što su ta mjerila povišena 2020. jer je dosuđeni iznos viši od onog koji bi bio dosuđen primjenom povišenih Orijentacijskih kriterija.

11. Tuženik u žalbi ustraje kod tvrdnje koju je iznosio i tijekom postupka pred sudom prvog stupnja da tužiteljica u štetnom događaju uopće nije bila ozlijeđena, jer joj je ozljeda natučenja zdjelice dijagnosticirana tek 13 dana nakon prometne nezgode, kada joj je dijagnosticiran i prijelom pubične kosti, koju povredu nije mogla zadobiti u štetnom događaju pa se po ocjeni tuženika radi samo o popratnoj dijagnozi puno teže dijagnoze prijeloma pubične kosti. Osim toga tvrdi da natučenje zdjelice nije objektivizirano ni jednom objektivnom medicinskom pretragom niti su opisani simptomi te povrede, osim anamneze uzete od tužiteljice.

11.1. Ove žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane jer je sud pravilno na temelju provedenog kombiniranog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja utvrdio da je tužiteljica zadobila povredu natučenja zdjelice, koja povreda je navedena u medicinskoj dokumentaciji, a da je tu povredu pretrpjela potvrdio je i liječnički vještak dr. Miljenko Franić, smatrajući da se radi o povredi koja je u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.

12. Iz obrazloženih razloga žalbe tužiteljice i tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari nisu osnovane.

13. Tužiteljica u žalbi osporava odluku o parničnom trošku na način da ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka, osnovanost koje je obrazložena u točki 7.2. ovog obrazloženja, ali također ističe da joj pogrešno sud nije dosudio troškove zastupanja jer je uspjeh stranaka u postupku pogrešno utvrdio u smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a. Tuženik u žalbi pobija odluku o naknadi parničnih troškova isključivo vezano uz odluku o glavnoj stvari.

13.1. Žalbeni navodi tužiteljice vezani uz pravilnost odluke o naknadi parničnog troška osnovani su.

13.2. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

13.3. Utvrđujući omjer uspjeha stranaka u postupku u smislu citirane odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva 100 %, a s visinom 28 %, iz čega slijedi uspjeh tužiteljice od 64 % (128:2). Kada se od tog uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika od 36 %, proizlazi da je tuženik u obvezi tužiteljici naknaditi potrebne troškove zastupanja u omjeru od 28 % jer je tužiteljica uspjela u parnici u većoj mjeri.

13.4. Kao potrebni tužiteljici su priznati troškovi zastupanja primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 54. Tarife), za sastav podnesaka od 7. studenog 2019. i 8. ožujka 2021. u iznosu od po 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1. i Tbr. 54. Tarife), zastupanje na ročištima 12. veljače 2020., 26. svibnja 2021., 21. listopada 2021., 26. travnja 2023., 27. rujna 2023. i 11. prosinca 2024. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 54. Tarife) te za sastav podneska od 9. ožujka 2020. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4. i Tbr. 54. Tarife) ili ukupno 1.850,00 eura. Na taj iznos tužiteljici je dosuđen PDV na temelju Tbr. 46. Tarife u iznosu od 462,50 eura. Tužiteljici je priznata sudska pristojba na presudu u iznosu od 79,63 eura što ukupno iznosi 2.392,13 eura. Od tog je iznosa tuženik u obvezi tužiteljici naknaditi 28 %, odnosno iznos od 669,79 eura.

13.5. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 8. travnja 2020. jer s tim datumom tužiteljica nije predala podnesak sudu, a također nije joj priznat ni zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu jer tu pristojbu tužiteljica nije platila, ni ti ju je sud pozvao da plati pristojbu, a prema odredbi članka 8. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP) pravo na naplatu pristojbe zastarijeva za 5 godina od isteka godine za koju je trebalo platiti pristojbu. S obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 21. kolovoza 2019. u kojem trenutku je tužiteljica bila u obvezi platiti pristojbu, to je potraživanje s osnove pristojbe na tužbu zastarjelo.

13.6. Tužiteljici su u cijelosti priznati zatraženi troškovi kombiniranog vještačenja u iznosu od 358,35 eura te medicinskog vještačenja u iznosu od 179,18 eura tako da je tuženik u obvezi tužiteljici platiti ukupne troškove zastupanja i vještačenja u iznosu od 1.207,32 eura.

13.7. Iz obrazloženih razloga žalbu tužiteljice u odnosu na odluku o parničnom trošku trebalo je uvažiti, te točku I. izreke presude u tom dijelu preinačiti primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a. Primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a trebalo je preinačiti po žalbi tužiteljice i točku III. izreke presude kojom je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka jer iz naprijed obrazloženih razloga, s obzirom na uspjeh tužiteljice u većoj mjeri u ovom pos tupku, tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška pa je njegov zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

13.8. U preostalom dijelu žalbe tužiteljice i tuženika odbijene su kao neosnovane, a presuda suda prvog stupnja potvrđena primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP - a.

14. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi žalbe budući se njezin djelomični uspjeh odnosi na sporedno potraživanje koje ne čini vrijednost predmeta spora, dok tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbe jer nije uspio sa žalbom ni djelomično.

Koprivnica, 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković