REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-339/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kornelije Kallay Blažeković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AS, zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog AS, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi od 18. lipnja 2024. broj K-70/2020-25, u sjednici održanoj 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog AS kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Požegi, optuženi SS je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, iz članka 247. stavka 1. KZ/11. Na temelju citiranih zakonskih odredbi, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci, a primjenom članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik za vrijeme tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11., optuženom AS je izrečena posebna obveza te mu je naloženo u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude oštećenom trgovačkom društvu Grbić d.o.o. iz Požege plati iznos 7.050,90 eura, uz upozorenje da sud može, na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11., opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik u navedenom roku ne izvrši izrečenu posebnu obvezu.

1.2. Primjenom članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), optuženik je dužan na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenom trgovačkom društvu Grbić d.o.o. iz Požege iznos 7.050,90 eura, u rokovima i pod uvjetima naloženim izrečenom uvjetnom osudom i određenom posebnom obvezom.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavcima 2. i 3. ZKP/08., optuženik je dužan naknaditi sve troškove kaznenog postupka, te na ime paušalne svote platiti iznos 100,00 eura u korist državnog proračuna.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi SS putem branitelja Josipa Mađarića, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui d.o.o. u Zagrebu, pisarnice u Koprivnici, zbog "povrede odredaba kaznenog postupka", "pogrešne primjene materijalnog prava" te zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijanu presudu preinačiti te optuženika osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu, s prijedlogom odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalba je neosnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada, navodom o "povredi odredaba kaznenog postupka", smatra da je došlo do povrede prava optuženika na presumpciju nevinosti, očito time upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP/08.

6.1. Premda je prvostupanjski sud na raspravi 3. lipnja 2024., protivno članku 418. stavku 5. ZKP/08., pročitao podatke o ranijoj osuđivanosti optuženika, to istodobno ne znači potvrdu žaliteljeve teze o povredi presumpcije nedužnosti optuženika. Nije razvidno da bi sud time unaprijed stvorio odluku o krivnji optuženika, kako to neosnovano sugerira žalitelj, smatrajući da je sudac zbog toga trebao biti izuzet od suđenja. Ističe se žalitelju kako treba razlikovati utvrđivanje krivnje od odmjeravanja kazne, jer je pitanje (ne)osuđivanosti jedno od odlučnih kriterija kod odlučivanja o vrsti i mjeri kazne, a ne i kod utvrđivanja kaznene odgovornosti. Da bi povreda tog načela značila i povredu optuženikovih prava, treba biti utvrđeno da je sudac kontaminiran tim podatkom i da je na temelju tog podatka u većoj mjeri temeljio svoju odluku. U konkretnom slučaju se radi o procesnoj nepravilnosti, ali žalitelj ničim nije argumentirao svoj stav o "potrebi izuzeća suca", pri čemu su u pobijanoj presudi jasno izloženi dokazi koje je sud imao u vidu prilikom utvrđivanja kaznene odgovornosti optuženika, pa slijedom istoga nije niti bilo razloga za izuzećem suca.

7. Žalitelj nije u pravu kada se, navodom o "pogrešnoj primjeni materijalnog prava", žali zbog povrede kaznenog zakona, ne označavajući koju povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. ima u vidu.

8. Premda uvodno ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ne argumentira tvrdnju o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, nego smatra kako je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak o krivnji optuženika.

8.1. Suprotno ovom žalbenom prigovoru, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

8.2. Nije u pravu žalitelj kada, iznoseći vlastitu vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, ponavlja navode optuženika te smatra nedokazanim da bi optuženik postupao s ciljem prijevare drugoga u gospodarskom poslovanju, tvrdeći kako je do neplaćanja dugovanja došlo zbog spleta nesretnih okolnosti na koje optuženik nije mogao utjecati.

8.3. Imajući u vidu da ni sam optuženik ne osporava da je sklopljen ugovor o kupnji stroja, u kojem su jasno navedeni uvjeti i rokovi plaćanja te posljedica nepoštivanja uvjeta, u vidu obveze povrata stroja, prvostupanjski sud je pravilno nevjerodostojnom ocijenio obranu optuženika i njegove ničim potvrđene tvrdnje da zbog objektivnih razloga nije mogao ispuniti ugovornu obvezu i da je svjedok IS odbio ponuđeni povrat stroja. Naime, pravilno je vjerodostojnim ocijenjen iskaz svjedoka IS, koji je potvrđen iskazom svjedokinje NS, a iz kojih proizlazi da povrat stroja nije nuđen. Pri tomu je vidljivo da je svjedok IS naveo kako je nakon podnošenja kaznene prijave zaprimio poziv optuženikove supruge koja niti tada nije ponudila povrat stroja, nego je rekla da će stroj biti plaćen samo ako se "tužba" povuče. Ovaj svjedok je također iskazao da je došao do kuće optuženika kojeg nije bilo, te da nije mogao ući u dvorište a stariji čovjek ga nije pozvao da vidi stroj. Jednako tako je nesporno da je optuženik bio u dva navrata, u lipnju i kolovozu 2019., putem opunomoćenika oštećenog trgovačkog društva, pozvan isplatiti preostali iznos za preuzeti stroj, kao i da je u kolovozu 2019. obaviješten o raskidu ugovora zbog neispunjenja obveza i da vrati stroj odmah, a najkasnije u roku od osam dana od primitka poziva. Stoga nije logično da bi oštećeno trgovačko društvo odbilo povrat stroja, i to neovisno o tomu što je bio ugovoren povrat stroja u slučaju neispunjenja obveze, te u situaciji kada iznos poreza nije bio uplaćen, kao niti dva zaostala obroka od po 20.000,00 kuna. Isto tako, neosnovano žalitelj prigovara navodnom optuženikovom neprimanju pošiljke opunomoćenika oštećenog trgovačkog društva, jer da ista nije bila preporučena pa da je ostala u sandučiću, s obzirom na to da je logično da se pošta redovito pregledava, a u vrijeme kad su opomene i posljednja obavijest o raskidu ugovora poslane optuženiku, optuženik još uvijek nije bio u Saveznoj Republici Njemačkoj jer je prema vlastitim navodima tamo otišao u listopadu 2019.

8.4. Ova pravilna utvrđenja je prvostupanjski sud pravilno povezao s podacima iz očevidnika o redoslijedu plaćanja, iz kojih proizlazi da je trgovačko društvo optuženika bilo u blokadi u prosincu 2019., kao i s podacima iz očevidnika o danima insolventosti, iz kojih je razvidno da je broj dana neprekidne blokade 174, od 24. prosinca 2019. do dana sastavljanja očevidnika 15. lipnja 2020. Stoga je evidentno kako je već u trenutku ugovaranja kupnje stroja, a tako i iz neposrednog ponašanja optuženika nakon toga, kod optuženika postojala prijevarna namjera, jer je optuženik znao da neće moći platiti stroj, a zatim ga nije niti vratio. U kontekstu svega navedenog, napominje se žalitelju kako je razvidno da nisu postojale nikakve zapreke za vraćanje stroja oštećenom trgovačkom društvu, ako se doista radi o tomu da je stroj garažiran, kako je to tvrdio svjedok ĆS. To tim više kada se ima u vidu protek vremena od počinjenja djela

8.5. Stoga je prvostupanjski sud, nasuprot žalbenim navodima optuženika, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

9. Sukladno članku 478. ZKP/08., žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, podnesena u korist optuženika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, pa je ovaj drugostupanjski sud razmatrao i kaznu na koju je optuženik osuđen.

9.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

9.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, olakotnim ocijenivši obiteljski status optuženika i njegovo očinstvo maloljetnog djeteta. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu optuženikovu kaznenu osuđivanost. Premda je ovu okolnost moguće razmatrati u okviru ocjene primjerenosti optuženikovog ponašanja nakon počinjenja kaznenog djela, u smislu prilagođenosti njegova načina življenja u skladu sa zakonima, treba akceptirati da je ranija presuda Općinskog suda u Zlataru broj K-276/2018, kojom je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11., postala pravomoćna 12. veljače 2020., dakle nakon počinjenja kaznenog djela zbog kojeg je optuženik osuđen u ovom postupku.

9.3. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci, uvjetovanjem iste na vrijeme tri godine. Ovakvom uvjetnom osudom, koja je primjerena svim navedenim okolnostima utvrđenim po prvostupanjskom sudu, izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

10. Povezano s navedenim, a na temelju iste odredbe članka 478. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud je razmatrao i posebnu obvezu izrečenu optuženiku.

10.1. S obzirom na prirodu počinjenog kaznenog djela, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako je optuženiku nužno izreći i posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. te je optuženika opravdano (sukladno članku 58. stavku 5. KZ/11.) upozorio na mogućnost opoziva uvjetne osude u slučaju neispunjenja naložene posebne obveze.

11. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

11.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni druge povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Kornelija Kallay Blažeković