REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4151/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OB (ranije O) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1612/2025-3 od 3. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-226/2024-7 od 25. veljače 2025., u sjednici održanoj 8. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1612/2025-3 od 3. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-226/2024-7 od 25. veljače 2025.
2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni koja glase:
„1. Može li sud, u slučaju utvrđenja ništetnosti valutne klauzule ugovora o kreditu u valuti CHF, odnosno u slučaju kad tužitelj traži isplatu razlike anuiteta kao da se radi o kunskom kreditu, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?
2. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?
3. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?“.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog nije osnovan.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Ovo stoga što ovaj sud ocjenjuje kako nije riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda poslovni broj Revt 249/14, Rev 2245/17 i Rev 3142/2018, niti je riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u Revd 4193/2021-3 od 10. studenoga 2021., Revd 50/2023-2 od 7. veljače 2023., Revd 3506/2022-2 od 19. listopada 2022. i sl.).
7. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 8. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
