Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Pp-3252/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Heleni Štuc, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Vinka Pavića, uz sudjelovanje Ivane Dropulić kao zapisničarke, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FS, zbog djela prekršaja zbog djela prekršaja iz članka 67. stavka 1./3. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/2018, 32/2019, 32/2020, 127/2024), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Split. Službe šumarske i lovne inspekcije, KLASA: 323-01/25-01/400, URBROJ: 443-02-03-06-25-6 od 4. lipnja 2025., nakon provedene glavne i javne rasprave 8. svibnja 2026., u odsutnosti pozvanog tužitelja i prisutnosti okrivljenika i branitelja, 11. svibnja 2026. u odsutnosti tužitelja, okrivljenika i okrivljenika objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 182. točka 1. i 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: Prekršajni zakon)

okrivljenik FS, sin F i M, rođen u [adresa], stanuje u [adresa], rođen 25.rujnja 1979., hrvatski državljanin, OIB: [osobni identifikacijski broj], pismen, prekršajno osuđivan, ostali podaci neutvrđeni,

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi dana 24. svibnja 2025 oko 23 sata od strane policijskih službenika zatečen na predjelu zvanom Bara kod Jankolovice, Biograd n/m na državnom otvorenom lovištu broj XII/33 " S" kako se nezakonito kreće kroz lovište s lovačkim oružjem na kojem je montirana noćna optika za lov i pri tome nezakonito s tim istim oružjem lovio divljač bez Dopuštenja za lov divljači bez kojeg je to zabranjeno,

čime da bi počinio prekršaj opisan u članku 67. stavku 1 i 3. Zakona o lovstvu, kažnjivo po članku 98. stavku 3 točki 6. i 8 istog propisa.

II Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. tog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Služba šumarske i lovne inspekcije, izdao je 4. lipnja 2025. optužni prijedlog protiv okrivljenice, gornje navedenog broja, zbog djela prekršaja pobliže opisanog u izreci presude.

2. Okrivljenik se u odnosu na optužbu očitovao da se ne smatra krivim za počinjeni prekršaj.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao službenu bilješku (list spisa 3), obavijest počinitelju prekršaja (list spisa 4 i 5), zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru (list spisa 6-7 i 8-9), obavijest Pu zadarske PP Biograd na Moru (list spisa 12) i potvrdu iz prekršajne evidencije za okrivljenika (list spisa 13-14) te su saslušani svjedoci MS i SS

3.1. Čitanjem Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru u Državnom otvorenom lovištu XIII/33-VRANA od 3. lipnja 2025. utvrđeno je da je obavljen razgovor s FS koji navodi da ga je te večeri povezao SS u svom automobilu marke Toyota Hilux u namjeri da se provezu lovištem oko 22 sata pri čemu je poore sebe u automobilu imao svoju lovačku pušku i 3 naboja streljiva te uređaj za noćno promatranje divljači. Da je točno da su se provezli lovištem predjelom Bare i da ih je policija zaustavila na izlazu na državnu cestu D-503. Stranka da je odbila potpisati zapisnik

3.2. Čitanjem medicinskog nalaza hitnog prijma (lis spisa 13) utvrđeno je da je vrijeme dolaska okrivljenice na hitni prijem Opće bolnice Zadar 7. srpnja 2023. u 3:25 sati.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka, Sud nije našao dokazanim da bi okrivljenik počino prekršaj kako mu se to obaveznim prekršajnim nalogom stavlja na teret.

I

5. Materijalnom odredbom članka 67. stavka 1. Zakona o lovstvu propisano je da divljač smije loviti lovac koji ima uza se važeću lovačku iskaznicu i prethodno izdano pisano dopuštenje lovoovlaštenika.

5.1. Kaznenom odredbom člankom 98. stavka 3. točke. 6. Zakona o lovstvu propisano je da će se kaznom od novčanom kaznom od 5000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba koja nije lovoovlaštenik ako lovi divljač bez uza se važeće lovačke iskaznice i prethodno izdanog pisanog dopuštenja lovoovlaštenika (članak 67. stavak 1.).

6. U svojoj obrani okrivljenik poriče krivnju za počinjeni prekršaj, te navodi da je optužni prijedlog u cijelosti neosnovan iz razloga što okrivljenik nije počinio djelo koje mu se stavlja na teret. Da se 24. svibnja 2025. kretao u osobnom vozilu u društvu drugih osoba. U vozilu se nalazilo lovno oružje za koje podnositelj ima valjanu dozvolu. U trenutku kontrole službenika nije se nalazio izvan vozila niti je sudjelovao u ikakvom obliku lova. Oružje se nalazilo u vozilu i nije bilo u uporabi te nije korišteno u lovu. Okrivljenik nije bio zatečen kako se kreće kroz ovoreno lovište već je isti zatečen na prometnici u [adresa].

7. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, Sud je saslušao svjedoka MS, policijskog službenika. Iskazuje da je s kolegom bio u redovnoj ophodnji kad su na makadamskoj cesti nedaleko DC 503, oko 300 m od navedene ceste uočili automobil te su ga zaustavili na prvoj prigodnoj lokaciji, a to je na državnoj cesti D 503. U automobilu su zatekli FS i SS. Pri tom su i uočili pušku koja se nalazila između nogu FS koji je sjedio na suvozačkom mjestu. Potom su oduzeli predmetnu pušku a također su tražili od okrivljenika da im predoči oružni list ili dozvolu, ali isti kod sebe navedeno nije posjedovao pa su uputili da pođu u postaju. Tamo su okrivljenika saslušali te su podnijeli prekršajnu prijavu zbog djela prekršaja iz Zakona o oružju. Naknadno je dopis o počinjenom prekršaju poslan i lovnom inspektoru. Navodi da nisu utvrđivali ništa o krivolovu niti je li okrivljenik lovio ili upotrebljavao pušku.

8. Svjedok SS u svom iskazu navodi da ga je okrivljenik zamolio da ga odveze kod OS u [adresa] kako bi popravio pušku, na što je pristao te ga odvezao kod navedenog. Po povratku iz [adresa], na cesti nedaleko od Biograda ih je zaustavila policija te pitala ukoliko imaju nešto nezakonito za prijaviti. FS je samo napomenuo da kod sebe ima pušku. Potom su FS rekli da izađe iz automobila te je pristupio policijskom automobilu, ali ne znao čemu su pričali. On i okrivljenik nisu lovili već smo samo prevozili pušku na popravak.

9. Svjedok OS u svom iskazu navodi da mu je okrivljenik poznat budući su dugi niz godina skupa radili. Sjeća se da je okrivljenik navedenog dana okrivljenik došao kod njega po pušku s kojom je imao tehničkih problema, a koju mu je ostavio tjedan dana ranije. Svjedok da je imao sličan problem sa svojom puškom, a to je da se zakočio mehanizam oko optike. Riječ je o večernjim satima te je on došao u društvu još jednog mladića. Oni su popili jedno piće te su se zadržali oko pola sata te su otišli oko 22, 23 sata.

10. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, Sud nije sa izvjesnom sigurnošću utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se optužnim aktom stavlja na teret. Naime, kada postoje proturječni dokazi, dakle i oni čiji sadržaj upućuje kao i oni čiji sadržaj ne upućuje na postojanje neke odlučne činjenice, tada Sud mora ocijeniti koji je od tih dokaza vjerodostojan i na temelju te ocjene donijeti odluku. Takvo postupanje suda slijedi iz dužnosti svestranog raspravljanja predmeta i dužnosti savjesne ocjene dokaza „pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima“. Tek ako nakon takvog postupanja nije moguće otkloniti dvojbe oko (ne)postojanja neke odlučne činjenice, sud će primijeniti pravilo „in dubio pro reo“. Radi se, dakle, o pravnologičkom pomagalu koje se primjenjuje tek ako dvojbe oko postojanje neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti i tada se (ne)postojanje takve činjenice uzima u korist okrivljenika (I Kž-us 94/13., III Kr 222/10.). Sumnja postoji tek kada iz dokaza nije moguće izvesti zaključak o (ne)postojanju neke pravno odlučne činjenice ili kada dokaz dopušta mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji. Tek tada se radi o dvojbi koju rješava navedeno pravnologično pomagalo (Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, I Kž-139/15-4 od 28. travnja 2015.). Presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim Sud će izreći ako nedvojbeno utvrdi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji je optužen. Prema stajalištu sudske prakse (VSRH, I Kž-406/1998-3 od 2. listopada 2002.g.) primjena "in dubio pro reo" znači da se postojanje jedne takve činjenice, koja je za okrivljenika povoljnija, utvrđuje već i onda, kada je vjerojatnost njenog postojanja samo osnovana, pa dakle takva činjenica ne mora biti izvjesna, za razliku od odlučne činjenice koja ide na teret optuženiku, koja mora biti utvrđena do takve izvjesne mjere da čak ne postoji ni mogućnost postojanja neke druge činjenice koja bi ovu prethodnu isključila. Njegova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu. Kako okrivljenik u svojoj obrani poriče učin prekršaja, a iz iskaza svjedoka ne proizlazi da bi okrivljenik inkriminirane zgode nezakonito lovio, to je Sud u nedostatku materijalnih i personalnih dokaza, primjenjujući načelo " in dubio pro reo", okrivljenika oslobodio od optužbe.

II

11. Razmatrajući činjenični opis optužnog prijedloga u odnosu na prekršaj iz članka 67. stavka 3. Zakona o lovstvu, Sud je utvrdio da se okrivljeniku stavlja na teret da se nezakonito kretao kroz lovište.

12. Članak 67. stavka 3. Zakona o lovstvu propisuje zabranu kretanja lovištem s oružjem bez prethodno izdanog pisanog dopuštenja lovoovlaštenika uza se.

13. Slijedom navedenog, djelo iz članka 67. stavka 3. Zakona o lovstvu koje se okrivljeniku stavlja na teret optužnim aktom, a na način kako je činjenično opisano u istom i za koji činjenični opis je Sud vezan, nije prekršaj. Naime, da bi se moglo zaključiti da se radi o prekršaju, djelo prekršaja mora biti točno određeno na način da se jasno konkretiziraju radnje odnosno propusti okrivljenika. Ovakav činjenični opis u kojem nije opisana konkretna radnja okrivljenika, nije prekršaj, iz razloga jer djelo nije dostatno određeno.

14. Na temelju utvrđenog valjalo je primjenom članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona donijeti oslobađajuću presudu.

15. Budući da je Sud okrivljenika oslobodio optužbe, to je odlučeno da troškovi ovog prekršajnog postupka na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zadar, 20. srpnja 2026. godine.

Viši sudski savjetnik-specijalist

Sutkinja

Vinko Pavić

Helena Štuc

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom Sudu u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Branitelju

3. Okrivljeniku

4. U spis