Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr-325/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec & partneri d.o.o. u Osijeku, protiv ovršenika ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-20290/2026 od 4. svibnja 2026., 8. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-20290/2026 od 4. svibnja 2026. u točki II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak postupka u iznosu od 46,87 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u roku od 8 dana, dok je točkom II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 62,50 eur.

2. Protiv točke II. izreke navedenog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. , 114/22. i 6/24., dalje: OZ), s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja na temelju odredbe članka 14. stavka 4. OZ-a, uz daljnju primjenu relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) te u skladu s vrijednosti predmeta spora, obvezao ovršenika da ovrhovoditelju naknadi troškove koji su bili potrebni za izvansudsku ovrhu, pri čemu je ovrhovoditelju priznat trošak sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi Financijskoj Agenciji (dalje: FINA) u iznosu od 31,25 eur (Tbr. 11. toč. 6. u vezi s Tbr. 46. Tarife) te trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 15,62 eur (Tbr. 11. toč. 10. u vezi s Tbr. 46 Tarife) odnosno ukupan trošak u iznosu od 46,87 eur, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Dalje, prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti budući da javni bilježnik, sukladno odredbi članka 283. stavka 1. OZ-a, bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, dok prema odredbi stavka 4. istog članka rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostavlja ovrhovoditelju. Stoga u tom dijelu sud prvog stupnja odbija zahtjev za naknadu troška kao neosnovan.

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, a koji se u postupcima ovrhe primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.

8. Neosnovano ovrhovoditelj sadržajem žalbe osporava pravilnost prvostupanjskog rješenja u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eur.

9. Naime, odredbom članka 283. stavka 1. i 4. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

10. Uzimajući u obzir da u konkretnom slučaju ovršnu ispravu na temelju koje je pokrenut postupak izravne naplate predstavlja rješenje o ovrsi javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos iz Zagreba poslovni broj Ovrv-108191/2024 (UPP/OS-Ovrv- 1490/2024) od 7. siječnja 2025., to u smislu odredbe članka 283. OZ-a ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja jer javni bilježnik istu izdaje bez zahtjeva ovrhovoditelja pa je pravilno prvostupanjski sud zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave iste odbio kao neosnovan.

11. Između ostalog, iz stanja spisa ne proizlazi da se ovrhovoditelj obratio javnom bilježniku zahtjevom za izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, a da je isto i učinio, uzimajući u obzir sadržaj naprijed citirane odredbe, predmetna radnja po ocjeni i ovoga suda u konkretnoj situaciji ne predstavlja radnju potrebnu za vođenje postupka.

12. Žalbeni navodi u svezi odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 74/2023 od 14. veljače 2023. irelevantni su za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari iz razloga što se ta odluka činjenično odnosi na ovršni postupak koji je pokrenut na temelju ovršne isprave presude suda prvog stupnja , a u konkretnom slučaju radi se o postupku izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi javnog bilježnika koje predstavlja ovršnu ispravu. Također, nije odlučno ni pozivanje ovrhovoditelja na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici građanskog odjela broj Su IV-101/2023-5 održane 5. lipnja 2023., jer se navedeno pravno shvaćanje izrazilo u pogledu bitno drugačije činjenične pa tako i činjenično pravne situacije.

13. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi ovrhovoditelja nisu doveli u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, pozivom na odredbu članka 380. točku 2. ZPP - a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

14. Ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

15. Prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 8. rujna 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak