Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-631/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog AM, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje – iz članka 140. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr. odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: K- 237/2026-24 od 10. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 08. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog AM kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi AM zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode i to kaznenog djela - nametljivo ponašanje – iz članka 140. stavak 2. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje – iz članka 139. stavak 3. KZ/11, činjenično opisana izrekom presude, te mu je na temelju članka 140. stavak 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci.
2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. veljače 2026. pa nadalje.
3. Na temelju članka 73. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve ĆM u trajanju tri godine, kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara .
4. Na temelju članka 148. stavak 6. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP) optuženik je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.
5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Darka Šabijana, odvjetnika iz Varaždina, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno da se optuženika osudi na blažu kaznu.
6. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
7. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
8. Žalba optuženika nije osnovana.
9. Optuženik u žalbi navodi da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je imao stvarnu namjeru ozbiljno prijetiti žrtvi niti je njegova namjera bila istu uznemiravati, već je nastojao ostvariti komunikaciju s njom obzirom se „teško mirio“ s prekidom bračne zajednice i odvajanjem od svoje četvero djece. Nadalje, u žalbi detaljno analizira rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja i daje vlastitu ocjenu istog, ukazujući da vještakinja nije jasno i argumentirano odgovorila na pitanje je li optuženik u inkriminiranom razdoblju bio ubrojiv ili nije, kao niti na ostala pitanja upućena od strane branitelja koja je zajedno sa odgovorima vještakinje reproducirao u žalbi. Smatra da postoje kontradikcije u nalazu i mišljenju vještaka, te da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov prijedlog da se provede novo psihijatrijsko vještačenje po novom vještaku na okolnost relevantnog psihičkog statusa optuženika tempore criminis, radi čega zaključuje da je činjenično stanje u odnosu na stupanj ubrojivosti optuženika pogrešno utvrđeno.
10. Suprotno iznesenim žalbenim navodima, pobijanom presudom pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje, kako u odnosu na ostvarena bitna obilježja kaznenih djela zbog kojih je optuženik proglašen krivim tako i u odnosu na njegovu ubrojivost temopore criminis i raspravnu sposobnost tijekom postupka. Za svoja utvrđenja prvostupanjski je sud iznio jasne, razumljive i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11. U odnosu na tvrdnje žalbe da optuženik nije imao namjeru ozbiljno prijetiti žrtvi niti istu uznemiravati, čime se zapravo osporava postojanje subjektivnog elementa kaznenih djela za koja je proglašen krivim, prvostupanjski je sud u točkama 13. i 14. obrazloženja pobijane presude iznio ispravne razloge zbog čega smatra da je optuženik postupao prema žrtvi s ciljem uznemiravanja i zastrašivanja, učestalo joj upućujući telefonske pozive i SMS poruke govoreći joj da ponovno želi biti s njom i zahtijevajući da mu kaže s kim komunicira, iako mu je ona jasno dala do znanja da to ne želi i da s njim ne želi imati nikakav kontakt, nakon čega ju je ponovno kontaktirao i zaprijetio smrću. Inkriminirano ponašanje optuženika, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, ukazuje da je optuženik u namjeri da povrijedi osobnu slobodu žrtve zastrašivanjem i uznemiravanjem, istu opetovano kontaktirao iako ona to nije željela što mu je jasno dala do znanja te joj potom i prijetio smrću, a izrečene ozbiljne prijetnje smrću su, s obzirom na sadržaj i okolnosti u kojima su izrečene te cijeneći činjenicu da je optuženik i ranije činio kaznena djela prijetnje i nametljivo ponašanje prema istoj žrtvi, podobne da kod žrtve izazovu strah i uznemirenje , pri čemu je u vrijeme inkriminiranih događaja bio smanjeno ubrojiv, a nije utvrđen niti jedan ispričavajući razlog, radi čega je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su u ponašanju optuženika ostvarena sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 i nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 2. KZ/11.
12. Protivno žalbenim navodima optuženika da je psihijatrijsko vještačenje „dvojbeno i kontradiktorno“ te da vještakinja nije navela jasne i razumljive razloge o njegovom psihičkom statusu, čime nije pravilno utvrđeno činjenično stanje koje se odnosi na njegovu ubrojivost, prvostupanjski je sud pravilno analizirao i ispravno ocijenio vjerodostojnim dokazom provedeno vještačenje. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještakinje, te njenog iskaza na raspravi nedvojbeno proizlazi da je optuženik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, pri čemu je vještakinja na pitanja obrane dala jasne, konkretne i neproturječne odgovore, bez dvojbi o tome kakav je bio psihički status optuženika u vrijeme inkriminiranog događaja kao i o njegovoj raspravno j sposobnosti. Stoga nisu prihvatljivi žalbeni navodi optuženika da je zbog navedenog i radi odbijanja njegovog dokaznog prijedloga za provođenjem novog vještačenja po drugom vještaku na okolnost utvrđivanja stupnja ubrojivosti optuženika činjenično stanje pogrešno utvrđeno, jer je navedena okolnost ispravno utvrđena na temelju provedenog psihijatrijskog vještačenja. Zbog navedenog, osnovano je prvostupanjski sud takav dokazni prijedlog obrane odbio, pravilno zaključivši da je činjenično stanje u odnosu na psihički status optuženika i njegovu ubrojivost tempore criminis u dovoljnoj mjeri utvrđeno.
13. Slijedom izloženog, nije u pravu optuženik da je ostvarena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
14. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik navodi da je izrečena kazna prestroga, posebno imajući u vidu okolnosti počinjenja kaznenih djela te olakotne okolnosti na njegovoj strani. Smatra da prvostupanjski sud nije olakotnim cijenio okolnost da mu se inkriminira ponašanje u razdoblju raspada njegove dugogodišnje bračne zajednice kada je bio odvojen od svoje obitelji, supruge i četvero djece, te se teško nosio sa novonastalom životnom situacijom.
15. Suprotno iznesenim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio i ispravno vrednovao sve okolnosti koje su odlučne u procesu individualizacije kazne sukladno članku 47. KZ/11.
16. Kao olakotno prvostupanjski je sud optuženiku cijenio njegovo zdravstveno stanje zbog kojeg je u vrijeme inkriminiranih događaja bio smanjeno ubrojiv, da je otac četvero djece, te slabog imovnog stanja, dok mu je otegotnim cijenio okolnost njegove ranije osuđivanosti.
17. Imajući u vidu navedene okolnosti, te cijeneći okolnosti da je prema podacima kaznene evidencije u razdoblju od 2020. do 2024. optuženik višestruko osuđivan, između ostalih, zbog istovrsnih kaznenih djela prijetnje, nametljivog ponašanja, te kaznenog djela prisile prema službenoj osobi, dakle kaznenih djela s elementima nasilja, evidentno je da optuženik učestalo čini nasilna kaznena djela, pri čemu ranija djelomična uvjetna osuda te dvije bezuvjetne kazne zatvora na koje je osuđen, na njega očito nisu ostvarile specijalno preventivni učinak s obzirom da se ponovno javlja kao počinitelj novih istovrsnih kaznenih djela. Stoga, žalbeni navodi optuženika da je izrečena kazna prestroga jer je sud propustio olakotnim cijeniti okolnost da mu se inkriminira ponašanje u razdoblju raspada njegove dugogodišnje bračne zajednice kada je bio odvojen od svoje obitelji, supruge i četvero djece, te se teško nosio sa novonastalom životnom situacijom, nisu prihvaćeni kao osnovani, jer navedene okolnosti, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne mogu biti opravdavajuće za nasilno ponašanje optuženika prema supruzi, niti biti razlog za izricanje blaže kazne, posebno imajući u vidu da je optuženik specijalni povratnik i osoba sklona činjenju kaznenih djela s elementima nasilja.
18. Zbog navedenog, i ovaj drugostupanjski sud smatra da su pojedinačno utvrđene kazne zatvora za oba kaznena djela i potom izrečena jedinstvena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci u svemu primjerene stupnju krivnje optuženika, njegovim osobnim okolnostima, te okolnostima i posljedicama počinjenih kaznenih djela, te da će se njome ispuniti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.
19. Pobijana presuda ispitana je u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.
U Zagrebu 08. rujna 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
