Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 d
Poslovni broj: Kzd-5/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Darija Lokasa, predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Renate Makovec i Vladimira Havaića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Knapić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČN zbog kaznenih djela iz članka 158. stavka 5. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17. dalje: KZ/11.) i drugih, povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KOz-DO-2/2026-1. od 31. ožujka 2026. nakon nejavne rasprave održane 8. rujna 2026. u prisutnosti zamjenice županijske državne odvjetnice u Varaždinu Sunčice Kocijan Putarek, optuženog ČN, branitelja optuženog odvjetnika Darka Šabijana i zamjenika opunomoćenice žrtve odvjetnika Marina Hraina, istog dana objavio je i
p r e s u d i o j e
optuženi ČN, OIB [osobni identifikacijski broj], sin DN i CN rođene Č, rođen **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom srednjom školom, zidar, zaposlen u trgovačkom društvu Grading Zidarić d.o.o. sa mjesečnom plaćom od 1.500,00 do 1.600,00 eura, vlasnik kuće na adresi prebivališta, oženjen, otac troje punoljetne djece, vojsku služio u Banja Luci 1986./1987., bez čina, neodlikovan, neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak,
k r i v j e
što je:
I. 1.) neutvrđenog dana u razdoblju od ljeta 2006. do kraja ljeta 2007., u [adresa], u svojoj obiteljskoj kući, u kojoj je tijekom ljetnih praznika boravila njegova nećakinja ON, rođena **.**.1993., u cilju da nad njom izvrši nasilni spolni odnos, svjestan da je u dobi između 13 i 14 godina, iskoristivši odsutnost drugih ukućana koji su bili vani, u dnevnom boravku najprije je rukama dirao po grudima i spolovilu, a potom je licem okrenuo prema zidu kod kamina i svojim tijelom pritisnuo uz zid, odmaknuvši joj donji veš, pa iako se ON opirala pokušavajući se izmaknuti, u čemu nije uspjela, rukama je držeći za bokove, svoje spolovilo ugurao u njezino, ponovivši to još nekoliko puta,
d a k l e, izvršio spolni odnošaj s djetetom mlađim od petnaest godina uz primjenu sile,
2.) neutvrđenih dana u razdoblju od 2005. do kraja 2007., u [adresa], u svojoj obiteljskoj kući, u kući djeteta ON te u kući njezinog djeda u Knešpolju, tijekom posjeta vikendom i za vrijeme blagdana njegove nećakinje ON, rođene **.**.1993., u cilju da je dira po intimnim dijelovima tijela, svjestan da je u dobi između 12 i 14 godina, više puta dirao je rukama po spolovilu, grudima i stražnjici, kako preko odjeće, a tako i po golom tijelu zavlačeći ruku ispod odjeće,
d a k l e, nad djetetom mlađim od petnaest godina izvršio bludnu radnju,
čime je počinio kaznena djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, i to radnjama pod točkom 1.) spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina, opisano u članku 158. stavku 5. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak i 101/17, u daljnjem tekstu: KZ/11.), a kažnjivo po članku 158. stavku 5. KZ/11., a radnjama pod točkom 2.) spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina, opisano i kažnjivo po članku 158. stavku 2. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11.
II. Na temelju odredbe članka 158. stavka 5. u vezi s člankom 48. stavkom 2. i člankom 49. stavkom 1. točkom 3. KZ/11. optuženom ČN za kazneno djelo pod točkom 1.)
utvrđuje se
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI
na temelju odredbe članka 158. stavka 2. KZ/11 optuženom ČN za kazneno djelo pod točkom 2.)
utvrđuje se
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI
te se na temelju odredbe članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženi ČN
osuđuje
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE I 9 (DEVET) MJESECI
na temelju članka 57. KZ/11. optuženom ČN
izriče se
DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA
na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen ima izvršiti 1 (jedna) godina, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u svezi sa člankom 145. stavkom 2. točkama 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19, 80/22. 36/24. 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08) optuženom ČN se nalaže naknaditi troškove kaznenog postupka koji se odnose na sudski paušal u iznosu od 150,00 eura te nužne izdatke žrtve kao i nagradu i nužne izdatke njezine opunomoćenice o čemu će, sukladno članku 148. stavku 4. ZKP/08, biti odlučeno posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu naprijed navedenom optužnicom stavilo je na teret optuženom ČN počinjenje kaznenih djela iz članka 158. stavka 5. u vezi stavka 1. KZ/1.1 i članka 158. stavka 2. KZ/11., sve u vezi s člankom 51. KZ/11.
2. Pozvan na očitovanje o optužnici optuženi je izjavio da se smatra krivim za poči- njenje oba inkriminirana mu kaznena djela, nakon čega je, sukladno odredbi članka 417.a stavka 1. i 2. ZKP/08. iznio svoju obranu. U obrani je naveo da su u cijelosti točni činjenični navodi iz obje točke optužnice te da se sve odigralo upravo kako je u istima i opisano. Osjeća sram i ima unutarnji nemir zbog svega što se dogodilo te izražava žaljenje i kajanje te upućuje posebnu ispriku žrtvi zbog svih neugodnosti koje joj je prouzročio svojim postupanjem. Puno bi mu značilo da mu žrtva da oprost jer još osjeća unutarnji nemir.
3. Sukladno odredbi članka 459. stavaka 6. i 7. ZKP/08, obzirom da se optuženi očitovao da se smatra krivim za počinjenje kaznenih djela te da je učinio nespornim sve činjenice iz optužbe, a njegovo priznanje djela na raspravi je potpuno i sukladno izvedenim dokazima, obrazloženje presude sadrži okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne te kojim se razlozima vodio kad je ustanovio da kaznu treba ublažiti i izreći djelomičnu uvjetnu osudu.
4. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne te je u odnosu na optuženog cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotne okolnosti sud je optuženom tretirao da je uredno funkcionirao u životu i poštivao pravni poredak prije i nakon počinjenja djela budući iz izvatka iz kaznene i prekršajne evidencije proizlazi da do sada nije osuđivan, nadalje, da je priznao počinjenje djela čime je doprinio efikasnosti i ekonomičnosti postupka , ujedno i činjenici da žrtva nije bila izložena aktivnom sudjelovanju u ovom postupku kroz eventualna nova svjedočenja, nadalje, da je izrazio žaljenje i kajanje zbog svojeg postupanja i uputio ispriku žrtvi, što je sve sud ocijenio iskrenim, te u konačnici i činjenicu da je od počinjenja kaznenih djela proteklo gotovo 20 godina. Sud u odnosu na optuženog nije našao otegotnih okolnosti izvan obilježja ovih kaznenih djela.
4.1. Nadalje, pri izboru vrste i mjere kazne sud je uzeo u obzir i visinu kazne koja je zapriječena za ova kaznena djela (kazna zatvora od tri do petnaest godina za kazneno djelo iz članka 158. stavka 5. KZ/11. te kazna zavora od šest mjeseci do pet godina za kazneno djelo iz članka 158. stavka 2. KZ/11.). Obzirom na nedostatak otegotnih okolnosti s jedne strane te obzirom, s druge strane, na brojnost olakotnih okolnosti koje se tiču počinitelja prije i nakon počinjenja djela, osobito optuženikovog ranijeg urednog funkcioniranja u životu, prije i nakon počinjenja djela, njegovog priznanje djela i izraženog žaljenja i kajanja, čime je pokazao kritičnost spram svog postupanja, upućenu ispriku žrtvi, čime je pokazao i empatiju, činjenicu da je od počinjenja djela proteklo skoro 20 godina, uz napomenu da je žrtva, prema završnom govoru zamjenika punomoćnice, suglasna da se optuženom ublaži kazna, onda, po ocjeni ovog suda, sve navedene okolnosti u svom zbroju predstavljaju naročito olakotne okolnosti u smislu članka 48. stavka 2. KZ/11. koje u konkretnom slučaju opravdavaju izricanje kazne blaže od propisane optuženom i da se svrha kažnjavanja može postići i takvom blažom kaznom. Stoga je sud optuženog, prihvaćajući u završnom govoru izraženo stajalište o kazni po tužiteljici, s kojim se obrana suglasila, a primjenjujući odredbe o ublažavanju kazne u odnosu na kazneno djelo iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.,optuženom za to kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci, dok mu je za kazneno djelo iz članka 158. stavka 2. KZ/11. utvrdio kaznu u visini posebnog minimuma, u trajanju od 6 mjeseci, te ga je primjenom odredbi za izricanje kazni za kaznena djela počinjena u stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i devet mjeseci, držeći da je upravo ovako izrečena kazna primjerena naprijed opisanim okolnostima. Istovremeno, sud smatra da izvršenje cijele kazne nije potrebno, ocijenivši da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženi neće ubuduće činiti kaznena djela, te je optuženom izrekao djelomičnu uvjetnu osudu tako što je odredio da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti jedna godina, a dio kazne u trajanju od jedne godine i devet mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja u trajanju od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da će već i sama izdržana kazna zatvora te djelomična uvjetna osuda na preostali dio kazne utjecati na optuženog, posebno kada se ima u vidu da se optuženi do sada nije javljao kao počinitelj kaznenih djela, ali da će utjecati i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjena djela i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će se istovremeno ojačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje. Odlučujući o duljini roka provjeravanja na uvjetovani dio kazne, sud je imao na umu već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje odnosno svijest i volju optuženika da postupa protivno zakonu, smatrajući rok kušnje od tri godine primjerenim i dostatnim za ispunjenje svoje svrhe.
5. Za napomenuti je da su kaznena djela počinjena u razdoblju od 2005 do kraja 2007. kada je na snazi bio KZ/97, a bila su propisana u članku 192. stavku 2. KZ/97. - nasilni spolni odnošaj s djetetom i članku 193. stavku 2.KZ/97 – bludnje radnje prema djetetu. Kada se Kazneni zakon izmijenio 01. siječnja 2013. godine ("Narodne novine" broj 125/11, dalje u tekstu: KZ/ 11) djela su zadržala isti opis i time i pravni kontinuitet u člancima 158. stavku 5. KZ/11 te članku 158. stavku 2. KZ/11., kako su pravno i kvalificirana u optužnici. Odredbom članka 3. stavka 2. KZ/11. obligatorna je primjena zakona koji je blaži za počinitelja. Budući je za kazneno djelo iz točke 1.) izreke člankom 192. stavkom 2. KZ/97. bila propisana teža kazna (kazna zatvora od najmanje 5 godina ili dugotrajna kazna zatvora), nego li je to u KZ/11 (kazna zatvora od 3 do 15 godina), a za kazneno djelo iz točke 2.) izreke KZ/97 propisivao je istovjetnu kaznu koju propisuje KZ/11 (kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina), te da Opće odredbe KZ/11 propisuju mogućnost izricanja djelomične uvjetne osude za izrečene kazne zatvora u trajanju većem od 1 godine, a manjem od tri godine, za razliku od KZ/97 koji nije propisivao takvu mogućnost, to je KZ/11 blaži za optuženog. Nadalje, budući je i KZ/11 do ovog suđenja u više navrata izmjenjivan i dopunjavan, najblaži je za optuženog zaključno s III Novelom (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17.) kada je propisivao blaže kazne za predmetna kaznena djela (kazna zatvora od 3 do 15 godina za kazneno djelo iz članka 158. stavka 5. te kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina za kazneno djelo iz članka 158. stavka 2.) od kazni koje su propisivale kasnije novele (kasnijim novelama kazne su postrožene, tako je za kazneno djelo iz članka 158. stavka 5. propisana kazna zatvora od 5 do 15 godina, a za kazneno djelo iz članka 158. stavka 2. propisana je kazna zatvora od 1 do 8 godina), zbog čega je i primijenjen.
6. Na temelju citiranih odredbi u izreci optuženom je naloženo snositi troškove kaznenog postupka koji se odnose na sudski paušal u iznosu od 150,00 eura (sto pedeset eura), visina kojeg je određena obzirom na duljinu trajanja i složenost ovog postupka te nužne izdatke žrtve kao i nagradu i nužne izdatke njezine opunomoćenice o kojima će biti odlučeno, ukoliko ih zatraže, posebnim rješenjem. Prilikom donošenja odluke o obvezi naknade troškova postupka optuženom sud je imao u vidu njegove imovinske i obiteljske prilike, pri čemu je ocijenio da plaćanjem troška neće biti dovedena u pitanje njegova egzistencija.
U Varaždinu, 8. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Darijo Lokas
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili putem preporučene pošte u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
DNA:
1. Županijsko državno odvjetništvo - na broj KOz-DO-2/2026;
2. Optuženi ČN;
3. Branitelj optuženog odvjetnik Darko Šabijan;
4. Opunomoćenica žrtve odvjetnica Sanja Smontara;
5. U spis.
