REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-586/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VČJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Mucalo, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, koju zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini od 30. travnja 2025. Poslovni broj: P-395 /2024-21, u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-395/2024-

21 od 30. travnja 2025.:

potvrđuje u točkama I., II. i VIII. izreke presude

ukida u točkama III., IV., V., VI., VII., IX. I X. izreke te se u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe članaka Ugovor o kreditu broj: 311677 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 23.10.2006. potvrđen 27.10.2006. pod brojem OU1075/2006 po javnoj bilježnici Obreniji Ribarić iz Zagreba, Nikole Tesle 16, sklopljenog između tužitelja TČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika HPB d.d., [adresa], OIB: 87939104217, kao banke, u dijelu „5. NAKNADE“ koji glasi:

„5.1. Administrativna naknada: 0,75 % (slovima: nulacijelihsedamdesetpetposto) jednokratno na iznos odobrenog kredita.“

II. Nalaže se tuženiku HPB d.d., [adresa], OIB: 87939104217, da tužitelju VČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 575,66 EUR uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje se određuju od 10.11.2006. pa do 31.12.2007. po stopi od 15 % godišnje, od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku HPB d.d., [adresa], OIB: 87939104217, da tužitelju VČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.350,92 EUR uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje se određuju od 5.2.2016. pa do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku HPB d.d., [adresa], OIB: 87939104217, da tužitelju VČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 9.312,88 EUR uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje se određuju od 5.2.2016. pa do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku HPB d.d., [adresa], OIB: 87939104217, da tužitelju VČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.853,45 EUR uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje se određuju od 26.3.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku HPB d.d., [adresa], OIB: 87939104217, da tužitelju VČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 7.791,01 EUR uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje se određuju od 5.2.2016. pa do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku HPB d.d., [adresa], OIB: 87939104217, da tužitelju VČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.150,00 EUR uvećane za zakonske zatezne kamate na troškove postupka po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana 30. travnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prijeboja u iznosu od 2.804,34

EUR uvećan za zatezne kamate tekuće od dana 22.1.2016. do isplate.

IX. Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za naknadom parničnih troškova kao

neosnovanim.

X. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova kao neosnovanim.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), pobijajući i odluku o troškovima.

2.1. Smatra da je pobijana presuda protivna pravnim shvaćanjima Suda EU navodeći da se Direktiva 93/13 EEZ ne može primijeniti na konkretan predmet budući je zanemarena činjenica da je u skladu sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ 75/09., 52/16., dalje ZPK) provedena konverzija , da je pogrešno primijenjena odredba članka 19. ZPK, da je presuda protivna pravnom shvaćanju Vrhovnog suda, te pravnim shvaćanjima drugostupanjskih sudova, osporavajući pri tome postojanje pravnog interesa tužitelja, da je pogrešno ocijenjen članak 5.1. Ugovora koji se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita kao nepošten, pogrešna da je i odluka o prigovoru prijeboja.

2.2. Osporava i pravilnosti potpunost utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da su dodatkom broj 1. Ugovora o kreditu izmijenjene i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno valutnoj klauzuli a pogrešno je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o formularnom ( tipskom) ugovoru te da se o odredbama o ulaznoj naknadi Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo.

2.3. Ističe bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 8. ZPP-a, pa smatrajući da je pogrešna i odluka o troškovima predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev i tuženiku se dosude troškovi parničnog postupka podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, kao i u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora kao i utvrđivanje ništetnosti administrativne naknade za iznos odobrenog kredita te zahtjev za isplatom iznosa navedenih u točkama II.- VI. izreke pobijane presude s pripadajućim zateznim kamatama s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

7. Među strankama je nesporno:

- da je tužiteljica kao korisnica kredita sa Volksbank d.d. Zagreb kao kreditorom , a čiji je pravni slijednik upravo tuženik, a što proizlazi iz Sudskog registra, sklopila Ugovor o kreditu broj 311677 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, a kojim se kreditor obvezao isplatiti joj iznos od 125.660,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita,

- da je namjena kredita bila kupnja stana u [adresa], a kreditor da je zadržao pravo kontrole namjenskog korištenja kredita za cijelo vrijeme trajanja Ugovora (članak 2. predmetnog Ugovora),

- da je člankom 3. točka 1. kredit odobren na rok otplate 30 godina,

- da je člankom 7.1. ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje glavnicu i kamatu u 360 mjesečnih anuiteta, a anuiteti dospijevaju na naplatu u mjesečnim intervalima ovisno od dana iskorištenja kredita u cijelosti,

- da je člankom 4.1. ugovoreno da korisnik kredita se obvezuje platiti kreditoru redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadi kreditora a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,59% godišnje. Kamatna stopa je promjenjiva, vezana uz tromjesečni Libor za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora kamata se obračunava u CHF mjesečno po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi, a korisnik kredita je uplaćuje mjesečno zajedno s glavnicom po prodajnom tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća,

- da je člankom 5. ugovoreno da korisnik kredita se obvezuje kreditoru platiti temeljem ovog Ugovora sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora a naročito slijedeće naknade: administrativna naknada 0,75 % jednokratno na iznos odobrenog kredita, naknada za izvršenu konverziju 0,5% od iznosa stanja glavnice na dan konverzije, te stvarne troškove koje kreditor ima zbog promjene uvjeta financiranja,

- da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio dana 1.12.2010. godine Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 311677 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama,

- da je člankom 2. predmetnog Aneksa ugovoreno da ovim Aneksom ugovorne strane zbog promjene mjesečnih primanja korisnika kredita ugovaraju poček u otplati predmetnog kredita i to u trajanju od maksimalno 6 mjeseci u periodu od 9.12.2010. do 9.6.2011. godine,

- da je je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio dana 23.9.2011. godine Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 311677 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, kojim je također ugovoreno da uslijed povećanja mjesečnih obaveza ugovaraju poček u otplati predmetnog kredita i to u trajanju od maksimalno 12 mjeseci u periodu od 9.10.2011. do 9.10.2012. godine,

- da je je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio dana 21.1.2016. godine Aneks broj 3 Ugovora o kreditu broj 311677 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF,

- da je konverzija tj. sklopljeni Aneks broj 3 Ugovoru o kreditu sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i provedena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (a što među strankama tijekom postupka nije bilo ni sporno),

- da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu, a također da su se mijenjali anuiteti s osnove valutne klauzule,

- da je provedena konverzija i izračun iste bio nesporan, tj. ni tužitelj ni tuženik nisu osporavali da je izračun konverzije izvršen sukladno ZID ZPK, tj. sukladno članku 19. Zakona o potrošačkom kreditiranju,

- da je ulazna naknada tj. naknada za obradu kredita naplaćena u iznosu od 575,66 EUR.

8. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba

- da u to vrijeme nije imala otvorenu ni firmu ni obrt

- da je sredstva od kredita uložila u kupnju stana

- da joj je stan služio za život njoj i njezinoj obitelji

- da je prilikom dizanja kredita kredit uzela u švicarskim francima jer su joj u banci rekli da nije za drugi kreditno sposobna

- da nije mogla pregovarati ni o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, a također nije mogla ni utjecati na sastavljanje Ugovora, jer se radilo o tipskom Ugovoru

- da je u banci nisu upozorili na nikakve rizike u svezi sklopljenog Ugovora pa iako je Ugovor pročitala kako nije te struke nije puno razumjela , a bilo joj je bitno da kupi stan pošto je bila podstanar

- da su joj rate kredita vrlo brzo se puno povećale a da je na konverziju kredita pristala iz razloga jer su joj u banci sugerirali da to napravi te da nije ništa potpisala niti pristala prilikom sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu

- da nije bila svjesna rizika promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule prilikom dizanja kredita, jer bila je fokusirana samo na kupnju stana,

- da joj nitko nije objasnio u banci odredbe Ugovora o kreditu,

- da je ona otplaćivala kredit koji je u cijelosti otplaćen, ali morala je prodati stan i tim novcima je otplatila kredit,

- da stan nije davala u najam ni u zakup,

- da se nije informirala u drugim bankama o ponudama kredita, jer je u toj banci imala otvoren račun tj. dobivala je plaću,

- da je dobivala obavijesti od banke o promjeni kamatne stope ali nije to razumjela, no u banci je pitala da li joj se može smanjiti kamatna stopa no nije ništa od banke dobila, osim novog otplatnog plana.

9. Pozivajući se na presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2012., koja je djelomično potvrđena Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013-4. od 13. lipnja 2014., presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2. od 9. travnja 2015. Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2521/2015., U-III- 2536/2015., U-III-2547/2015., U-III-2565/2015., U-III-2603/2015., U-III-2604/2015. UIII-2605/2015. od 13. prosinca 2016.,odredbe članka 502. c ZPP-a ,presude Europskog suda navedene u obrazloženju pobijane presude , odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine;, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) , odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14), Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003.). te utvrđujući ukupni iznos osnovanog potraživanja tužiteljice koji iznosi se žalbom ne osporavaju a utvrđeni su na temelju objektivnog i nepristranog nalaza i mišljenja vještaka ujedno odbijajući prigovor prijeboja te prigovor zastare za koja odbijanja je prvostupanjski sud dao valjane razloge prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice a koji materijalno pravni pristup prihvaća i ovaj sud a ujedno je neosnovano pozivanje tuženika na presude suda EU budući po ocjeni ovog suda s obzirom na materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda koji je pravilan u odnosu na utvrđenja prvostupanjskog suda nisu od utjecaja na konkretan predmet.

10. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe obzirom da je kredit konvertiran na način da je naknadno zaključen Aneks Ugovoru o kreditu, da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu ništetne, da li tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa na temelju stjecanja bez osnove i u kojem iznosu obzirom na utvrđenu preplatu u konverziji.

10.1. Prvostupanjski sud je prije svega pravilno zaključio da nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka zbog sklapanja Dodatka Ugovora kojim je provedena konverzija kredita. Naime, prema pravnom stajalištu iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. tužitelj, kao korisnik kredita, ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju bez obzira na to što je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK kojim je provedena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

11. Iako je ugovaranje valutne klauzule dopušteno jer tako proizlazi iz članka 22. stavka 1. ZOO-a, a što osnovano ističe i tuženik u žalbi, odredba u Ugovoru o kreditu prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute švicarski franak u vrijeme plaćanja anuiteta tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti, jer valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavka 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako niti ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kako je to smatrao i Ustavni sud RH u rješenju broj: U-I-392/2011. od 13. prosinca 2016.

12. Odlučujući o ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su navedene odredbe ništetne, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužitelja stavila u neravnopravni položaj. Naime, cijeneći navode tužiteljice pravilno je utvrđeno da je ona od djelatnika banke upućena na ugovor u CHF te joj je rečeno da je to povoljniji kredit za nju u odnosu na sve parametre u odnosu na kredite u eurima , a da nije upozorena na rizike vezane uz valutu CHF i uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i da ona nije mogla utjecati na uvjete i način sastava i sadržaja ugovora.

13. Imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz navoda tužiteljice, proizlazi da prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik dao tužiteljici odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba, a da je predmetni Ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od tuženika i da tužiteljica nije mogla utjecati na njegov sadržaj, kao i da je iz priloženog Ugovora o kreditu vidljivo da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu o valutnoj klauzuli u kojoj je sav rizik razlika na ime ugovorene valutne klauzule prebačen na tužiteljicu kao korisnika kredita, te da sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi a da pri tome nisu navedeni kriteriji na temelju kojih će se ta kamatna stopa nadalje mijenjati, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž- 6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12 i 56/13, dalje u tekstu: ZZP) u vezi sa člankom 4. ZOO-, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno članku 102. ZZP-a ,kao i članku 322. ZOO-a.

14. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kredita, te zahtjev za i isplatom stečenoga bez osnove temeljem iste, a u utuženoj visini, koju visina nije sporna.

15. Naime, na žalbene navode valja reći budući da tuženik, na kojemu je kod standardiziranih ugovora trgovca teret dokaza da se o pojedinim ugovornim odredbama pregovaralo uopće nije predložio izvođenje relevantnih dokaza na okolnosti pregovaranja u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, prvostupanjski sud je pravilno u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužiteljice koja je iskazala da nikakvih prethodnih pregovora prije sklapanja ugovora nije bilo te je ocijenio da je predmetna odredba nepoštena jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve nakon što je proveo test poštenosti iste, pa neosnovano tuženik žalbom pobija pravilnost prvostupanjske presude.

16. Pri tom treba nadodati da iz sporne odredbe ugovoru o kreditu nije vidljivo koju stvarnu uslugu/troškove tužitelj podmiruje tuženiku plaćanjem iste, a niti tuženik tijekom postupka nije iznosio nekakve konkretne tvrdnje koju to stvarnu vrijednost plaćanjem naknade tužitelj tuženiku podmiruje, već je samo pozivao se na svoje akte koji reguliraju materiju kreditiranja (opće uvjete) kojima je predmetna naknada bila regulirana i koje odredbe su implementirane u ugovor o kreditu, a za koje tuženikove akte o uvjetima kreditiranja je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se po prirodi stvari o istima ne može pregovarati, pa da se time nije moglo pregovarati niti o predmetnoj ugovornoj odredbi koja je u ugovor preuzeta iz (općih) akata tuženika.

17. Tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

18. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge i u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti i 5.1. ugovora, a koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da je predmetna odredba nepoštena i ništetna.

19. Prihvaćajući tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je na temelju članka 326. stavka ZOO-a pravilno zaključio da u situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu.

20. Prvostupanjski sud je stoga pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio ništetnim odredbu ugovora o naknadi za sklapanje krediti te utvrdio iznos koji je tužitelj bio obvezan isplatiti pa je stoga valjalo odbiti žalbu u dijelu točaka I. i II. izreke te potvrditi presudu i na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a , presudti kao u izreci.

21. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao i prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove, a kako je u odnosu na obvezu naknade za obradu kredita ništetnost utvrđena prvostupanjskom presudom proizlazi da zastara nije nastupila.

22. U odnosu na prigovor prijeboja prvostupanjski sud navodi da plaćanjem manjeg anuiteta zbog tečajne razlike CHF u konkretnom slučaju tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove, jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primljeno, a nedvojbeno nije utvrđeno ni da tuženik ima prema tužitelju nepodmireno potraživanje, te nadalje ističe da sud nije ovlašten niti dužan umanjivati tražbinu tužitelja s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada bi tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita, a prema pravnom shvaćanju VSRH u Presudi broj Rev-549/20234. od 18.prosinca 2023.

22.1.Prvostupanjski sud nadalje navodi da je odredbom članka 323. stavak 2. ZOO- a propisano da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog Ugovora je odgovoran suugovaratelju za štetu koju je trpio zbog ništetnosti Ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti pa da tuženik na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog Ugovora ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužitelja niti zbog toga isticati prigovor prijeboja kao i da tuženik ne ulazi u kategoriju potrošača , te nema pravo niti isticati tražbinu po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

23.Ovakav pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Naime pod presumpcijom da su kondicije ugovora bile nepromijenjene , da kamata nije bila mijenjana kao i da tečaj CHF nije rastao ali da su kamate bile manje te i sam tečaj CHF ne bi dolazilo po ocjeni ovog suda do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka poglavito na štetu potrošača a tuženik u konkretnom slučaju niti nije potrošač pa se ne može ni pozivati na bilo koji pravni osnov za svoje potraživanje odnosno na tvrdnju da bi tužiteljica primila na ime stjecanja bez osnove bilo kakav iznos .Prema tome ocjena je ovog suda da plaćanjem manje rate kredita (odlukom tuženika) nije povrijeđeno subjektivno građansko pravo tuženika te isticanje prigovora prijeboja i po ocjeni ovog suda nije osnovano. Stoga je i u tom dijelu valjalo odbiti žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu i u točki VIII. Izreke te presuditi kao u točki 1. izreke ove presude također na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

24. No, u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva valja imati u vidu pravno proširene sjednice Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-457/2025-21, u kojoj je navedeno:

„ Ovaj sud smatra da je ZID ZPK/15 donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene u posebnom razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i obzirom da je tečaj CHF izrazito jačao s vremenom te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope što je dovelo u izrazito težak položaj korisnike kredita i potrošača. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti EUR. Na temelju odredbi čl. 19.b i čl. 19.c koji su dodani čl. 1. ZID ZPK/15 proizlazi da vjerovnik i dužnik uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR) s time da se razlika između više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15. Također valja istaknuti da je pitanje valjanosti sporazuma o konverziji bilo ocjenjivano u oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, a koje pitanje je glasilo:

„Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?“,

Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 4. ožujka 2020. dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

Važno je naglasiti i da Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U- I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – Narodne novine; broj 102/15) te je ocijenio da su oba zakona usklađena s Ustavom.

U navedenom je rješenju Ustavni sud Republike Hrvatske, pored dane ocjene formalne i materijalne ustavnosti, istaknuo da osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.

Također je potrebno dodati da se odredbe Glave II. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP/14) koji uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovoru unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku jer to prijeći odredba čl. 49. st. 5. ZZP/14.

S obzirom da se tužitelj u reviziji poziva na sudsku praksu Suda EU u određenim predmetima, tužitelju valja ukazati na presudu Suda EU u predmetu C-567/20 od 5. svibnja 2022. donesenu u povodu zahtjeva za prethodnu odluku na temelju čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije koji je uputio Općinski građanski sud u Zagrebu, i gdje je Sud EU dao tumačenje o području primjene ratione temporis i ratione materiae Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Tako je Sud EU odgovarajući na postavljeno pitanje izrazio pravno shvaćanje da čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima (odredbama) u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da ugovorne odredbe koje su odraz odredaba nacionalnog prava na temelju kojih je prodavatelj robe ili pružatelj usluge bio dužan potrošaču predložiti izmjene njihova originalnog ugovora putem sporazuma čiji je sadržaj određen tim odredbama i taj je potrošač imao mogućnost prihvatiti takvu izmjenu, nisu obuhvaćene materijalnim područjem primjene te direktive. Sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 kojim su stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način, ugovoren među strankama, prestala je obveza tuženice (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. ZID ZPK/15 je u odredbama čl. 19.d i čl. 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još prije sklapanja Aneksa Ugovora proučiti njegove odredbe.

U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu, a na način kako je to određeno u ZID ZPK/15.

Kod toga ovaj sud napominje da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Dakle, radilo se o valjanom izboru koji je učinjen od strane korisnika kredita i potrošača i u skladu sa zakonom čija ustavnost i zakonitost nije dovedena u pitanje. Stoga nema nejednakosti tužitelja pred zakonom i sudovima kako to navodi tužitelj jer na potrošače koji su konvertirali kredit primjenjuje se specijalni propis ZID ZPK/15 na temelju kojeg je konverzija kredita provedena i između stranaka zaključen Aneks ugovoru o kreditu koji izaziva pravne učinke. Nasuprot tome, na potrošače koji nisu proveli konverziju svog kredita navedeni lex specialis nije moguće primijeniti i stoga se ne radi o usporedivoj pravnoj situaciji. Zakon o zaštiti potrošača Narodne novine; br. 19/22, 59/23 – dalje: ZZP/22), a i njegov prethodnik ZZP/14 na isti način definiraju svrhu i cilj zakona, koja se svodi (čl. 1.) na zaštitu osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, i to: 1. pravo na zaštitu ekonomskih interesa potrošača

2. pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu

3. pravo na pravnu zaštitu potrošača

4. pravo na informiranje i izobrazbu potrošača

5. pravo na udruživanje potrošača u svrhu zaštite njihovih interesa

6. pravo na predstavljanje potrošača i sudjelovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja rješavaju pitanja od njihova interesa.

Dakle, kada se govori o zaštiti potrošača ta zaštita svoje domete može imati samo u okviru određenog tržišta, u ovom slučaju tržišta financijskih proizvoda i usluga (kredita) na području Republike Hrvatske. Notorno je da su banke na tržište plasirale proizvode kredite - s valutnim klauzulama, uglavnom vezanim na CHF ili EUR, ali su također plasirale kredite i u nacionalnoj valuti, kuni. Potrošač ima i pravo da ako proizvod koji je kupio ima nedostatke dobiti u zamjenu drugi proizvod, ili drugo odgovarajuće obeštećenje. Ako, i kada se potrošač odluči da umjesto proizvoda koji ima nedostatke koji mu nisu bili predočeni, za koje nije mogao znati, ako mu sve karakteristike proizvoda nisu bile poznate, a za što je odgovoran trgovac, dobije u zamjenu drugi proizvod koji nema sve mane i nedostatke, tada može dobiti samo jedan od onih proizvoda koji postoje na domaćem tržištu, a ne nekakav imaginarni nepostojeći proizvod koji se na tržištu ne nudi niti se ikada nudio.

Stoga, kako su se na tržištu nudili financijski proizvodi - krediti s valutnom klauzulom u EUR, kada je potrošač optirao da u zamjenu za proizvod s nedostatkom - kredit s valutnom klauzulom vezanom za CHF, primi drugi proizvod uz obvezu banke da izvrši obračune sukladno citiranim odredbama, time je u biti potrošač ostvario zaštitu koju mu citirani zakoni pružaju unutar uvjeta i ponude na domaćem tržištu jer se pravo na potrošača da mu se uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštenih odredbi nije bilo ne može ostvariti izvan uvjeta konkretnog tržišta

– u ovom slučaju financijskih usluga.

Zaštita ekonomskih interesa potrošača, koja uključuje i zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi, nužno je povezana s unutarnjim tržištem i kao njegov dio upotpunjuje ostvarivanje tržišnih sloboda. Tržišna sloboda je, u skladu s odredbom čl. 49. st. 1. Ustava, temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske i izvire, među ostalim, iz koncepta socijalne države (čl. 1. Ustava), koji obvezuje državnu i javnu vlast da utječu na tržišnu funkciju, odnosno da se miješaju u nju kako bi se osiguralo stvarenje temeljnih socijalnih prava, ostvarila socijalna sigurnost i izjednačile ili umanjile ekstremne socijalne razlike (tako i Ustavni sud RH, odluka broj U-I- 1694/2017 od 2. svibnja 2018.). U kontekstu zaštite potrošača u vezi s pravom na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, nacionalni propisi upravo imaju zadatak potrošačima pružiti visoki stupanj zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, ali uz osiguranje urednog funkcioniranja tržišta i tržišnih sloboda. U ovakvim okolnostima valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.

Naime, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Na taj je način, prema ocjeni revizijskog suda, zaključenjem Aneksa ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1. ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva - unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja. Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja u dijelu u kojem isti potražuje glavnicu preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjeni kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženice. Međutim, tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio i zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o deviznoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i to za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda taj dio nije obuhvaćen obračunom u konverziji niti je uređen u ZID ZPK/15 pa je u tom dijelu osnovan zahtjev tužitelja na temelju općeg propisa iz čl. 1111. i čl. 1115. ZOO. Dakle, tužitelju pripadaju od dana sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita (30. rujna 2015.) zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli u CHF, što znači na sve one iznose koje je tužitelj plaćao više od početnog tečaja i od početne kamatne stope. Kod toga je također potrebno dodati da tužitelju te zatezne kamate pripadaju u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene Aneksom Ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15.

Stoga odgovor na pitanje u odnosu na koje je tužitelju dopušteno izjavljivanje revizije glasi:

Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.

25. Dakle tužitelj ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverzija, no kako iz točaka III., IV., V., VI. izreke prvostupanjske presude nije razvidno koji bi to bio iznos na ime prava na zatezne kamate i koja se točka odnosi na taj dio, a razvidno je da prvostupanjski sud nije prema pravnom shvaćanju VS RH utvrdio činjenično stanje na temelju kojega treba odlučiti o osnovanost visine obeštečenja tužitelj nakon izvršene konverzije te je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno žalbu je u odnosu na točke III., IV., V. i VI. izreke valjalo prihvatiti te ukinuti prvostupanjsku presudu te posljedično i u odlukama o troškovima ( točke VII., IX. I X. izreke te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će utvrditi u skladu s pravnim shvaćanjem VS RH gore navedenim, u kojem iznosu tužitelj ima pravo na obeštećenje a također će odlučiti i o ukupnim troškovima postupka isto imajući u vidu stajalište VS RH iz iste odluke o načinu i osnovi za donošenje odluke o troškovima, a novom odlukom riješit će se i o zatraženim troškovima podnesene žalbe slijedom odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.

U Slavonskom Brodu, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić