REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-717/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Ć [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Kožuharovu, odvjetniku u Krku, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku od 15. lipnja 2026. Poslovni broj: P-475/2025, u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku od 15. lipnja 2026. poslovni broj: P-475/2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe te tuženika za naknadu troškova podnesenog odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da u ostavinu iza pok. AĐ, iza koje se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Crikvenici, poslovni broj: Pu O-67/2019, ne spada pravo na naknadu za oduzetu imovinu iza pok. AĐ prema pravomoćnim Rješenjima o naknadi Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, KLASA: UP/II-942-01/07-01/197, URBROJ: 514-03-07/1-07-2 od 13.03.2007. godine i Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostava Krk, KLASA: UP/I-942-05/03-01/11, URBROJ: 2170-10-01-10-15 TB od 21.09.2010. godine.

2. Utvrđuje se da su tužitelji jedini i isključivi ovlaštenici prava na naknadu za oduzetu imovinu iza pok. AĐ prema pravomoćnim Rješenjima o naknadi Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, KLASA: UP/II-942-01/07-01/197, URBROJ: 514-03-07/1-07-2 od 13.03.2007. godine i Ureda državne uprave u Primorsko- goranskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostava Krk, KLASA: UP/I- 942-05/03-01/11, URBROJ: 2170-10-01-10-15 TB od 21.09.2010. godine.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak s kamatom tekućom od presuđenja pa sve do isplate po kamatnoj stopi u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, određenoj za svako polugodište uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužiteljima 1. ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Ć [adresa], naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 6.375,00 EUR, u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1. U žalbi navode da je pogrešan stav prvostupanjskog suda kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući kako AĐ nije bila ovlaštena raspolagati oduzetim nekretninama i da nema mjesta tumačenju darovnog ugovora na način kako to predlažu tužitelji, budući činjenica što AĐ nije bila uknjižena kao vlasnik predmetnih nekretnina u trenutku sklapanja predmetnog darovnog ugovora ne znači da AĐ nije bila ovlaštena raspolagati predmetnim nekretninama, već eventualno da je predmetni ugovor bio nepodoban za uknjižbu.

2.2. Smatraju da darovni ugovor ne samo da je valjan, već je iz istoga evidentna i prava volja stranaka predmetnog darovnog ugovora, odnosno HĐ i AĐ, u pogledu predmetnih nekretnina, a time i naknade za istu, na način da naknada ima pripasti tužiteljima kao nasljednicima pok. HĐ, slijedom čega se tužitelji ukazuju jedinim i isključivim ovlaštenicima prava na tu naknadu.

2.3. Ističu da je iz predmetnog darovnog ugovora razvidna prava volja stranaka, a to je da HĐ pripadnu ili nekretnine ukoliko iste budu vraćene AĐ, ili naknada za te nekretnine, ako zahtjev pok. AĐ za povratom istih bude odbijen te da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka radi neutvrđivanja prave volje stranaka kada je to bilo zakonski obvezno sukladno čl. 319. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, te da je utvrđivanje volje stranaka ključno za pravilno donošenje odluke kada postoji spor oko značenja odredbe ugovora. Sporna odredba ne mora biti napisana nejasno, ali u slučaju da se stranke ne slažu što ona znači i kako se tumači, sud mora postupiti po odredbi čl. 319. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i istražiti zajedničku namjeru.

2.4. Pozivajući se na više odluka Vrhovnog suda RH te županijskih sudova predlažu da se žalba uvaži i presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, odbije zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, kao i usvoji zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, sve sukladno iznijetim žalbenim razlozima i navodima, kao i da se naknade troškovi žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da tužitelji, ne mogu sami tumačiti ugovor, već to može samo sud i to ako su neke odredbe ugovora nejasne, no da pravilno prvostupanjski sud smatra da su sve odredbe ugovora jasne, a to što bi tužitelji željeli da piše u darovnom ugovoru, a ne piše, ne može biti predmet nikakvog tumačenja.

3.1. Navode da se radi o deklaratornoj tužbi radi utvrđenja da određene nekretnine ne spadaju u ostavinsku masu pok. AĐ i da je kod deklaratorne tužbe aktivno legitimirani tužitelj dužan dokazati pravni interes za tužbu jer je u suprotnom I- stupanjski sud dužan odbaciti takvu tužbu.

3.2. Ističu da tvrdnja kako je pravo na naknadu prešlo darovnim ugovorom na tužitelje te da navedeno pravo ne ulazi u ostavinsku imovinu nema nikakvog pravnog osnova.

3.3. Navode da u vrijeme oduzimanja spornih nekretnina od strane države i prelazak vlasništva na Hoteli Haludovo te vrijeme darovnog ugovora iz 2003.g. su pogrešnim redoslijedom posloženi, pogrešan je “timeing“, budući iz priloženog rješenja koje su tužitelji priložili uz tužbu Ureda za imovinsko pravne poslove u Krku je razvidno da rješenjem toga dijela državne uprave od 21.rujna 2000.g.UP/I-943-01/97-01/203 MP sve 3 citirane nekretnine toga časa, odnosno znatno prije toga već bile prenesene u vlasništvo “Hoteli Haludovo“ te su bile u njegovom poslovnom Portfelju, dakle nesporno prije 6.ožujka 2003.g.kada je sklopljen darovni ugovor između

tužiteljice te njene pokojne majke za citirane nekretnine , pa je razvidno da pok. AĐ u trenutku sklapanja darovnog ugovora od 6. ožujka 2003.g. nije bila vlasnik spornih nekretnina te ih nije mogla niti darovati.

3.4. Tuženik stoga kao zaključak navodi da potraživanje pok. AĐ nije bilo predmet darovnog ugovora niti bilo kakvog drugog ugovora pa stoga to potraživanje pripada ostavinskom postupku iza pok. AĐ gdje će biti podijeljen temeljem zakona na tužitelje i tuženika na jednake dijelove prema odredbama Zakona o nasljeđivanju, pa predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

Traži troškove podnesenog odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno sadržajnim žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se odluke koje pobija tuženik mogu ispitati, izreke presude i rješenja su razumljive, ne proturječe same sebi niti razlozima presude i rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5.1. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji im je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također pozivaju tužitelji. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe i osnovanosti visine tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju tim više što žalitelji u žalbi ne iznose određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onog kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

Činjenično stanje je dakle u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

7. Predmet tužbe je zahtjev tužitelja da se utvrdi da u ostavinu iza pok. AĐ, iza koje se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Crikvenici, poslovni broj: Pu O-67/2019, ne spada pravo na naknadu za oduzetu imovinu iza pok. AĐ prema pravomoćnim Rješenjima o naknadi Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, KLASA: UP/II-942-01/07-01/197, URBROJ: 514-03-07/1-07-2 od 13.03.2007. godine i Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostava Krk, KLASA: UP/I-942-05/03-01/11, URBROJ: 2170-10-01-10-15 TB od 21.09.2010. godine, kao i utvrđenje da su tužitelji jedini i isključivi ovlaštenici prava na naknadu za oduzetu imovinu iza pok. AĐ prema pravomoćnim Rješenjima o naknadi Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, KLASA: UP/II-942-01/07-01/197, URBROJ: 514-03-07/1-07-2 od 13.03.2007. godine i Ureda državne uprave u Primorsko- goranskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostava Krk, KLASA: UP/I- 942-05/03-01/11, URBROJ: 2170-10-01-10-15 TB od 21.09.2010. godine.

8. Nesporno je da su da su stranke nasljednici pok. AĐ i da je ista ugovorom od 6. ožujka 2006. godine, za koji je u parničnom postupku P- 1050/08 utvrđeno da ga je darovateljica potpisala, darovala HĐ k. č. [katastarska čestica] k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da su k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nacionalizirane 1959., a deposedirane 1965. godine,

- da je naknada za oduzimanje je 1970. godine isplaćena ZĐ pok. LĐ, majci AĐ, kao stvarnoj vlasnici i posjednici predmetnih nekretnina,

- da su predmetne nekretnine temeljem rješenja o nacionalizaciji i deposedaciji upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja SOUR Brodokomerc – RO

Hoteljerstvo OOUR Hotelski grad Haludovo,

- da su sve tri nekretnine privedene namjeni i ušle u temeljni kapital društvenog poduzeća Hoteli Haludovo Malinska,

- da je AĐ je 1997. godine podnijela zahtjev za povrat oduzetih nekretnina,

- da je HĐ, kao punomoćnica AĐ, na ročištu u upravnom postupku održanom 11. listopada 1999. godine upoznata s činjenicom da su sve tri nekretnine privedene svrsi i da su ušle u temelji kapital Hotela Haludovo Malinska, shodno čemu nije bilo moguće vraćanje zemljišta, već samo isplata naknade,

- da je rješenjem Ureda za imovinsko-pravne poslove Rijeka, Ispostava Krk, Klasa:

UP/II-943-01/97-01/203/MP/, Urbroj: 2170-08/4-00-10 od 5. srpnja 2000. godine odbijen je zahtjev NĐ za vraćanje u vlasništvo predmetnih nekretnina te joj je utvrđeno pravo na isplatu 1/2 dijela naknade,

- da je rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Uprave za građansko pravo, Klasa: UP/II-942-01/00-01/591, Urbroj: 514-03-03/03-2-02-2 od 6. studenog 2002. godine odbijena je žalba AĐ protiv prvostupanjskog rješenja od 5. srpnja 2000.,

- da je AĐ je 6. ožujka 2003. godine darovala predmetne nekretnine HĐ,

- da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-11091/2002 od 7. prosinca 2006. godine poništeno drugostupanjsko rješenje kojim je odbijena žalba AĐ te je predmet vraćen na ponovni postupak,

- da je u ponovljenom postupku rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, Klasa: UP/II-942-01/07-01/197, Urbroj: 514-03-07/1-07-2 od 13. ožujka 2007. godine utvrđeno da AĐ pripada naknada u cijelosti, dok je u odnosu na zahtjev za vraćanje nekretnina ostalo na snazi odbijajuće rješenje Ureda za imovinsko-pravne poslove Rijeka, Ispostava Krk, Klasa: UP/II-943-01/97- 01/203/MP/, Urbroj: 2170-08/4-00-10 od 5. srpnja 2000.,

- da su predmetne nekretnine 70-tih godina upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja SOUR Brodokomerc – RO Hoteljerstvo OOUR Hotelskigrad Haludovo, a potom su u postupku privatizacije društvenog vlasništva procijenjene u temeljni kapital Hotela Haludovo Malinska.

10. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da obzirom da je darovni ugovor između AĐ i HĐ zaključen 2003. godine, dakle više od 30 godina nakon oduzimanja i 3 godine nakon što je odbijen zahtjev za povrat predmetnih nekretnina u vlasništvo, ispravno tuženik upire na to da AĐ nije mogla darovati nekretnine koje nisu bile u njezinom vlasništvu, ni knjižno ni izvanknjižno, jer nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ih sam ima, poglavito stoga što su stranke iskazale da ni AĐ ni njezini sljednici nakon 1970.-tih godine nisu bili u posjedu predmetnih nekretnina jer su iste predstavljale dio Hotela Haludovo d.d. , pa da je nedvojbeno da prilikom zaključenja darovnog ugovora nije došlo do predaje u posjed predmetnih nekretnina, shodno čemu je isti, pod pretpostavkom da je AĐ uopće bila ovlaštena raspolagati predmetnim nekretninama, imao biti zaključen u obliku javnobilježničkog akta u smislu čl. 53. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine 78/93, 29/94, 162/98).

11. Također ukazuje na odredbu članka 99. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 9/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja darovnog ugovora, prema kojoj se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, a samo se prilikom tumačenja spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim zakonom, no da je stajalište suda da su odredbe darovnog ugovora od 6. ožujka 2003. godine jasne i propust ugovornih strana da u ugovor unesu pravo na isplatu naknade za oduzetu imovinu ne može se nadomjestiti tumačenjem ugovornih odredbi jer se uopće ne radi o spornim odredbama koje bi sud bio ovlašten tumačiti.

11.1 Stajalište je prvostupanjskog suda da su ugovorne odredbe jasno usmjerene isključivo na prijenos prava vlasništva nekretnina, bez navođenja prava na isplatu naknade za oduzete nekretnine i pri tome sud ne prihvaća navode tužitelja da je u vrijeme zaključenja darovnog ugovora AĐ opravdano vjerovala da će joj nekretnine biti vraćene.

11.2. U prilog svome stajalištu prvostupanjski sud navodi da je i prije zaključenja darovnog ugovora, i to 6. studenog 2002. već bilo doneseno drugostupanjsko rješenjem kojim je odbijena žalba AĐ, a upravni je spor kojim je drugostupanjsko rješenje ukinuto okončan tek 2006. tako da je već prije zaključenja darovnog ugovora bilo izvjesno da nekretnine neće biti vraćene jer su iste privedene namjeni te su kao takve ušle u temeljni kapital društva Hoteli Haludovo – Malinska, već da AĐ može očekivati samo isplatu naknade.

12. Smatrajući da sud nije ovlašten tumačiti ugovorne odredbe koje jasno i nedvosmisleno izražavaju volju stranaka, već se namjera i volja stranaka istražuju samo i isključivo prilikom tumačenja spornih ugovornih i kako je ocjena da darovni ugovor od 6. ožujka 2003. godine ne sadrži sporne odredbe, nema mjesta tumačenju istih na način kako to predlažu tužitelji.

12.1. Nastavno ističe da je AĐ bila ovlaštena ugovorom od 6. ožujka 2003. ili kojim drugim pravnim poslom prenijeti na HĐ pravo na isplatu naknade koju je s obzirom na ranije opisana upravna rješenja opravdano mogla očekivati, a što nije učinila i da takav prijenos prava na isplatu ne može zamijeniti činjenica da je HĐ bila punomoćnica AĐ u upravnom postupku jer je ista postupala temeljem uobičajene generalne punomoći, u ime i za račun AĐ.

13. Na temelju takvih utvrđenja te zauzetih zaključaka i stajališta prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim te odlučio kao u točki I. izreke presude.

14. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

15.Stajalište je ovog suda da je pok. AĐ već u trenutku podnošenja zahtjeva bila svjesna da se s obzirom na odredbe Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96, 39/99, 92/99,43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 i 98/19),konkretno odredbe članka 17. stavak 5. Zakona o naknadi ne vraća ono zemljište koje je privedeno namjeni kao niti ono na kojem je općina izvršila pripremu za izgradnju, tako da je njezin zahtjev mogao biti usmjeren samo na zahtjev za isplatu naknade pa je i logičan zaključak prvostupanjskog suda da ugovor o darovanju nije imala osnova niti sklapati.

16. Isto tako je u pravu prvostupanjski sud da da je Ugovor o darovanju zaključen protivno odredbama Zakona o javnom bilježništvu iz razloga jer se radi o pravnom poslu koji ne zadovoljava potrebnu formu, odnosno nije zaključen u obliku javnobilježničkog akta, a isto tako da nije izvršena predaja darovane nekretnine u posjed tuženici, a nije niti mogla biti izvršena predaja kraj nesporne činjenice da je oduzeta nekretnina privedena namjeni te da se ne nalazi u posjedu stranaka i njihovih prednika od 1970. godine.

17. Razumljivo je stoga da tužitelji, po ocjeni ovog suda, ne mogu niti pozivati na ugovor ukoliko je ništetan no i nema mjesta za primjenu članka 99. Zakona o obveznim odnosima koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju, budući isti nema nejasnih odredbi, a također stajalište je ovog suda da bi se namjera o darovanju naknade kao bitan sastojak ugovora o darovanju morala izričito navesti u ugovoru, a darovanje buduće imovine također bi se izričito moralo navesti u ugovoru.

18. Zbog iznesenog, a budući je prvostupanjski sud za svoju odluku dao detaljne i valjane razloge te pravilno primijenio materijalno pravo, žalba se ukazuje neosnovanom tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu, kako u odlukama o glavnoj stvari, tako i u odluci o troškovima koji su, kako po osnovi, tako i visini pravilno odmjereni.

19. Zbog svega iznesenog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu te na temelju članka 368. stavak ZPP-a presuditi kao u izreci.

20. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a, a o zatraženim troškovima odgovora na žalbu odlučeno je na temelju članka 155. ZPP-a. Naime, po ocjeni ovog suda isti trošak nije bio neophodan za uspješno vođenje postupka.

U Slavonskom Brodu, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić