Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-819/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d., OIB: 66089976432, iz Velike Gorice, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik iz Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tužene KZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Patricia Milas, odvjetnica iz Zagreba, radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-171/2023-21 od 10. lipnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-171/2023-21 od 10. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice da joj tužitelj naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 365,59 EUR (slovima: tristošezdesetpet eura i pedesetdevet centi).

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-528/2022 od 18. listopada 2022.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 918,82 eura sa zateznim kamatama od 10. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.»

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu, a tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i naloži tužitelju da tuženici plati troškove postupka, odnosno podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred izmijenjenim sucem.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženica u žalbi tvrdi da obrazloženje pobijane presude nije napisano tako da ga žalbeni sud može valjano preispitati jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno nije navedeno temeljem kojih dokaza je sud utvrdio činjenično stanje, dakle, iznosi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Također, tvrdi da je sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a time što je presudu utemeljio na dokazu koji nije izveden na glavnoj raspravi, jer nije pročitao u svrhu dokaza rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 24. travnja 2018.

5.1. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženice o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je po ocjeni ovog suda o svim odlučnim činjenicama sud u presudi naveo jasne razloge, kao što je naveo i na temelju kojih dokaza ih je utvrdio tako da je presudu po žalbi bilo moguće ispitati.

5.2. Također, neosnovane su žalbene tvrdnje o tome da je sud utemeljio presudu na dokazu kojeg nije proveo na glavnoj raspravi – rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 24. travnja 2018. jer sud činjenična utvrđenja nije temeljio na sadržaju tog rješenja već je citirajući obrazloženje Odluke tužitelja od 17. kolovoza 2022. naveo da je u obrazloženju te odluke navedeno da se ona temelji na citiranom rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a takvo utvrđenje suda sukladno je sadržaju Odluke tužitelja od 17. kolovoza 2022. zbog čega tuženica neosnovano tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

5.3. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Kao nespornu činjenicu među strankama sud utvrđuje da je po prijedlogu tuženice , kao ovrhovoditeljice, doneseno rješenje o ovrsi pred istim sudom poslovni broj Ovr- 528/2022 od 18. listopada 2022. kojim je određena ovrha radi prisilnog ostvarenja vraćanja na rad tuženice, kao ovrhovoditeljice, tužitelju, kao ovršeniku u tom predmetu i to na temelju pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1693/2021 od 9. lipnja 2022. Tužitelj je kao ovršenik u tom predmetu podnio žalbu tvrdeći da je postupio po ovršnoj ispravi što je tuženica kao ovrhovoditeljica osporila iz kojih razloga je tužitelj upućen na pokretanje ove parnice radi proglašenja ovrhe nedopustivom u smislu odredbe članka 52. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ).

6.1. Pravomoćnom i ovršnom presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 1693/2021 od 9. lipnja 2022. utvrđeno je da je odluka tužitelja od 29. travnja 2019. o otkazu ugovora o radu tuženici nedopuštena te je tužitelju naloženo da tuženicu vrati na rad na način da joj povjeri obavljanje poslova koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i sposobnostima. Među strankama nije bilo sporno, a sud utvrđuje i na temelju uvjerenja zdravstvene sposobnosti od 28. kolovoza 2022., da je tužiteljica sposobna za obavljanje poslova, ali uz korekciju vida, izbjegavanja buke, ne dizanja i nošenja tereta te rada u ekstremnim mikroklimatskim uvjetima i rada kod kojeg postoje temperaturne razlike.

6.2. Među strankama je bilo sporno je li u konkretnoj situaciji tužitelj ponudio tuženici rad na odgovarajućem radnom mjestu te time ispunio svoju obvezu prema ovršnoj ispravi.

6.3. Nakon pravomoćne presude kojom je tužitelju naloženo da tuženicu vrati na rad tužitelj je tuženici omogućio korištenje godišnjeg odmora od 2. do 24. kolovoza 2022. te joj je isplatio plaću za kolovoz, dok je 17. kolovoza 2022. donio odluku kojom je tuženicu zaposlenu na radnom mjestu radnika u trgovini privremeno oslobodio rada počevši od 25. kolovoza 2022. do pronalaska adekvatnih poslova koji odgovaraju zdravstvenom stanju tuženice, za koje vrijeme oslobođenja od rada tuženica ima pravo na naknadu plaće i ostala prava kao da je radila. Naime, sud utvrđuje da je tužitelj takvu odluku donio zbog toga što je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 24. travnja 2018. utvrđeno da se tuženici ne priznaju prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, ali da kod tuženice postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti ako nastavi raditi na poslovima koje obavlja. Iz tog rješenja proizlazi da dizanje, nošenje i prenošenje težih tereta te rad i boravak u ekstremnim mikroklimatskim uvjetima bez obzira na mjere zaštite na radu koje se primjenjuju ili se mogu primijeniti, utječu na zdravstveno stanje i radnu sposobnost radnice toliko da je prijeko potrebno premjestiti ju na drugi posao na kojem može raditi s radnim naporom koji ne pogoršava njezino zdravstveno stanje.

6.4. Sud također utvrđuje da je nakon donošenja presude o vraćanju na rad tužitelj prijavio tuženicu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje s danom stjecanja svojstva osiguranika 13. rujna 2019. Također, prema utvrđenju suda sve trgovine poslodavca organizirane su na isti način sa 4 radna mjesta i to: voditelj trgovine, zamjenik voditelja trgovine, pomoćnik voditelja trgovine i radnik u trgovini. Sva radna mjesta zahtijevaju aktivan rad u trgovini koji uključuje dizanje, nošenje i prenošenje težih tereta, rad u pekari i hladnjači (na temperaturnim razlikama). Zbog zdravstvenog stanja tuženice tužitelj nije mogao osigurati tuženici obavljanje drugih poslova koji ne utječu na njezino zdravstveno stanje jer takvi poslovi ne postoje u trgovinama poslodavca iz kojih razloga je tužitelj donio Odluku o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora 28. veljače 2024. kojom je ponovno otkazao Ugovor o radu tuženici na poslovima radnog mjesta radnika u trgovini zbog osobno uvjetovanih razloga te joj je ponudio sklapanje Ugovora o radu za radno mjesto čistačice.

6.5. Ocjena je suda prvog stupnja da je tužitelj postupio po ovršnoj ispravi jer je tuženicu vratio na rad u kolovozu 2022. obzirom da ju je tada prijavio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje te joj isplatio plaću za kolovoz i rujan 2022., a s obzirom da tužitelj kao poslodavac sukladno članku 40. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 98/18.; dalje: ZZR) obvezan provoditi posebnu zaštitu na radu za radnike kod kojih je, između ostalog, utvrđeno od strane nadležnog tijela da su izloženi neposrednom riziku od smanjenja radne sposobnosti, provoditi mjere radi sprječavanja daljnjeg oštećenja zdravlja i umanjenja preostale sposobnosti, a koje su propisane u tom članku, sud utvrđuje da je pravilno donio odluku 17. kolovoza 2022., prema kojoj je privremeno oslobodio tuženicu rada počevši od 25. kolovoza 2022. do pronalaska adekvatnih poslova koji odgovaraju njezinom zdravstvenom stanju, za koje vrijeme je odredio da će tuženici biti isplaćena naknada plaće za radno mjesto radnik u trgovini i sva ostala prava kao da je radila. Ocjena je suda da je tuženica vraćena na radno mjesto radnika u trgovini, za koje je imala zaključen Ugovor o radu, jer joj je upravo za to radno mjesto isplaćivana plaća.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

8. Tuženica u žalbi u bitnome osporava zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj postupio po pravomoćnoj presudi i vratio tuženicu na rad smatrajući da prijava na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ne predstavljaju ispunjenje obveze prema pravomoćnoj presudi kojom je tužitelju naloženo da tuženicu vrati na rad na način da joj povjeri obavljanje poslova koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i sposobnostima.

8.1. Kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj tuženici u razdoblju od 2. do 24. kolovoza 2022. omogućio korištenje godišnjeg odmora te joj u cijelosti isplatio plaću za kolovoz i rujan 2022., a da ju je prema sadržaju Odluke od 17. kolovoza 2022. kao radnicu zaposlenu na radnom mjestu radnika u trgovini privremeno oslobodio rada počevši od 25. kolovoza 2022. do pronalaska odgovarajućih poslova koji odgovaraju njezinom zdravstvenom stanju, pri čemu joj je za cijelo to vrijeme priznao pravo na naknadu plaće i ostala prava kao da je radila, tužitelj je i po ocjeni ovog suda postupio po pravomoćnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-710/2020 od 7. listopada 2021. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1693/2021 od 9. lipnja 2022. Naime, prema sadržaju uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti tuženice od 29. kolovoza 2022. tuženica je zdravstveno sposobna za poslove radnika u trgovini uz korekciju vida, izbjegavanja buke, ne dizanja i nošenja tereta, odnosno bez rada u ekstremnim mikroklimatskim uvjetima te temperaturnim razlikama, što je i bio razlog donošenja Odluke tuženika od 17 . kolovoza 2022., obzirom da iz obrazloženja te Odluke proizlaze iste činjenice, a to je da je i rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 24. travnja 2018. utvrđeno da kod tuženice postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti ako nastavi raditi na radnom mjestu za koje je imala zaključen Ugovor o radu, dakle na radnom mjestu radnice u trgovini, a na kojem radnom mjestu se po utvrđenju suda dio poslova obavlja u uvjetima koji štete zdravlju tuženice, odnosno dio poslova koje je dužna obavljati odnosi se na dizanje, nošenje i prenošenje težih tereta koji poslovi štete zdravlju tužiteljice. Pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da tužitelj kao poslodavac mora poštivati odredbu članka 40. ZZR-a, odnosno dužan je osigurati radno mjesto na kojem se ne obavljaju poslovi koji po utvrđenju nadležnog tijela štete zdravlju radnika pa kako u vrijeme kada je tužitelj trebao provesti pravomoćnu sudsku presudu, kod tužitelja nisu postojali takvi poslovi Odlukom od 17. kolovoza 2022. on je zaštitio tuženicu tako da ju je privremeno oslobodio rada do pronalaska odgovarajućih poslova na kojim bi tuženica mogla raditi pri čemu joj je priznao sva prava kao da radi. Iz tih razloga i po ocjeni ovog suda ovrha u predmetu istoga suda broj Ovr-528/2022 nedopuštena je zbog čega je pravilno tužbeni zahtjev usvojen.

8.2. Tuženica odluku o parničnim troškovima osporava u žalbi isključivo u okviru osporavanja glavnog tužbenog zahtjeva pa kako je sud pravilno o troškovima odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, niti u tom dijelu žalba nije osnovana.

9. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženice trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 358. stavak 1. ZPP -a.

10. S obzirom da je žalba tuženice u cijelosti odbijena kao neosnovana, u cijelosti je neosnovan njezin zahtjev kojim traži da joj tužitelj naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 365,59 eura.

Koprivnica, 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković