REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-113/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i dr. sc. Branka Brkića, članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog DP, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019, 84/2021. i 114/2022.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci broj K-415/2021-40 od 19. studenoga 2024. i presuda Županijskog suda u Osijeku broj Kž-75/2026-5 od 24. ožujka 2026., u sjednici Vijeća održanoj 8. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog DP za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci broj K- 415/2021-40 od 19. studenoga 2024. i presuda Županijskog suda u Osijeku broj Kž - 75/2026-5 od 24. ožujka 2026., osuđen je DP zbog počinjenja dva kaznena djela. Za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora jedna godina, a za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora šest mjeseci. Na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. DP osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora jedna godina i šest mjeseci.
2. Osuđeni DP je po branitelju, odvjetniku Borisu Brkljačiću, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje „na temelju čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08, u vezi s čl. 468. st. 1. toč. 12. ZKP/08. [jer] su prvostupanjska i drugostupanjska odluka donesena na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda“. Predložio je da se pravomoćna presuda ukine „u pogledu učina kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. KZ/11 … i u tom dijelu … predmet vrati na ponovni postupak“.
3. Zahtjev sa spisom dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda, 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026.; dalje ZKP). Državno odvjetništvo predložilo je da se zahtjev odbije, a taj je odgovor dostavljen osuđeniku i njegovu branitelju (poleđina lista 260).
4. Osuđenik smatra da je počinjena povreda iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP -a (teška povreda prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) jer su „prvostupanjska i drugostupanjska presuda arbitrarne, jer se temelje na paušalnom utvrđenju da bi … počinio kazneno djelo tjelesne ozljede opisano u točki 2) izreke prvostupanjske presude“. Navodi da je „proizvoljan i neispitiv zaključak u pogledu nastanka ozljeda oštećenice , u smislu njihova porijekla [jer] se ni u medicinskoj dokumentaciji ne navode krvni podljevi [te da] u postupku nisu razjašnjenje i objektivizirane“ ozljede štećenice pa „nije izvan svake razumne dvojbe utvrđeno da bi i koje sporne ozljede nastale kao posljedica navodnog protupravnog postupanja podnositelja zahtjeva“.
4.1. Navodeći dio drugostupanjske odluke koji se odnosi na odgovor tog suda na žalbene navode pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osuđenik smatra „da nije dan odgovor za žalbeni navod podnositelje zahtjeva, odnosno prethodno u ovom zahtjevu opisana paušalna i arbitrarna obrazloženja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda“.
4.2. Također osuđenik smatra da je trebalo „provesti što više odlučujućih dokaza kako se ne bi grubo vrijeđala njegova prava u smislu ne provođenja dokaza koje obrana predlaže i ukazuje kao kontrolne dokaze, a sve u smislu povrede prava na jednakost oružja“.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Osuđenikovi prigovori kojim obrazlaže povredu odredba članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP-a (odlomak 4.) predstavljaju prigovore činjenične naravi (osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja), a takvi prigovori nisu zakonska osnova za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
6.1. Navodeći da drugostupanjski sud „nije dao odgovor na žalbeni navod“ (odlomak 4.1.) osuđenik zapravo ističe povredu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a koja kao osnovu za zahtjev predviđa povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ali je osuđenik nije naveo kao osnovu za podnošenje zahtjeva. Bez obzira na to, a uzimajući u obzir sadržaj zahtjeva, potrebno je navesti sljedeće.
6.1.1. Drugostupanjska odluka sadrži odgovor na žalbeni navod o pravilnosti utvrđivanja tjelesne ozljede kako ju je utvrdio prvostupanjski sud i taj je odgovor detaljniji od onoga što osuđenik navodi u zahtjevu (odlomak 7.1. drugostupanjske odluke). Odgovor drugostupanjskoga suda jasan je i logičan, kao što je jasno i logično detaljno obrazloženje prvostupanjskoga suda u odnosu na utvrđene tjelesne ozljede oštećenice (odlomci 34., 35. i 37. prvostupanjske presude). Prema tome, obrazloženje pravomoćne presude nije „arbitrarno i paušalno“ kako to neosnovano navodi osuđenik. To što se osuđenik s tim obrazloženjem ne slaže, ne predstavlja ni jednu povredu koju osuđenik navodi u zahtjevu.
6.2. U odnosu na osuđenikov prigovor povrede jednakosti oružja i „ne provođenja dokaza koje obrana predlaže“, treba navesti da je obrana u postupku predložila jedan dokaz, i to provođenje sudskomedicinskog vještačenja, a taj je dokazni prijedlog prvostupanjski sud proveo. Provođenje sudskomedicinskog vještačenja je zapravo zajednički dokazni prijedlog stranaka za čije je provođenje obrana „ustrajala“ (list 157 spisa). Druge dokaze obrana nije predlagala pa je jasno da su osuđenikovi prigovori neosnovani te da u takvoj situaciji ne može biti riječi o povredi načela jednakosti oružja. Svrha je toga načela uspostavljanje pravedne postupovne ravnoteže između optužbe i obrane kroz osiguranje razumne mogućnosti svakoj stranci iznošenje predmeta i dokaza pod uvjetima koji je ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na protivnu stranku. Budući da je jedini dokazni prijedlog čije je izvođenje obrana tražila prvostupanjski sud prihvatio i proveo, jasno je da navedeno načelo nije povrijeđeno.
7. Slijedom svega navedenoga, u pravomoćnoj presudi nisu ostvarene povrede koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog čega je osuđenikov zahtjev na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-a trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 8. rujna 2026.
Predsjednik Vijeća
Damir Kos
