Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž R-65/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1512/2023-21 od 2. ožujka 2026., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1512/2023-21 od 2. ožujka 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi trošak žalbenog postupka (odgovora na žalbu) u iznosu od 250,00 EUR (slovima: dvjesto pedeset eura) kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
«I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 26.10.2016.g. do 28.02.2022.g. u ukupnom iznosu od 1.971,36 EUR zajedno s pripadajućom:
- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,50 € teče
od 15. studeni 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 34,82 € teče
od 15. prosinac 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 23,83 € teče
od 15. siječanj 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15.veljače 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. ožujak 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. travanj 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. svibanj 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 17,50 € teče
od 15. lipanj 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. srpanj 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 27,49 € teče
od 15. kolovoz 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 31,49 € teče
od 15. rujan 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. listopad 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 20,99 € teče
od 15. studeni 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. prosinac 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. siječanj 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 27,99 € teče
od 15. veljača 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 34,64 € teče
od 15. ožujak 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. travanj 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,02 € teče
od 15. svibanj 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 16,50 € teče
od 15. lipanj 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. srpanj 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 36,74 € teče
od 15. kolovoz 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 22,74 € teče
od 15. rujan 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. listopad 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 26,24 € teče
od 15. studeni 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 32,99 € teče
od 15. prosinac 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. siječanj 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 22,74 € teče
od 15. veljača 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 36,57 € teče
od 15. ožujak 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. travanj 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. svibanj 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 22,74 € teče
od 15. lipanj 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. srpanj 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. kolovoz 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 19,24 € teče
od 15. rujan 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 20,16 € teče
od 15. listopad 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 36,74 € teče
od 15. studeni 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 34,64 € teče
od 15. prosinac 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 28,87 € teče
od 15. siječanj 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. veljača 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 34,64 € teče
od 15. ožujak 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 36,74 € teče
od 15. travanj 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,66 € teče
od 15. svibanj 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. kolovoz 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 36,57 € teče
od 15. rujan 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 22,74 € teče
od 15. listopad 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 34,99 € teče
od 15. studeni 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,02 € teče
od 15. prosinac 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. siječanj 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 28,36 € teče
od 15. veljača 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 30,79 € teče
od 15. ožujak 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 18,41 € teče
od 15. travanj 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 36,66 € teče
od 15. svibanj 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. lipanj 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 21,17 € teče
od 15. srpanj 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 29,74 € teče
od 15. kolovoz 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. rujan 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 24,49 € teče
od 15. listopad 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 29,33 € teče
od 15. studeni 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. prosinac 2021.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 23,43 € teče
od 15. siječanj 2022.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 € teče
od 15. veljača 2022.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 21,17 € teče
od 15. ožujak 2022.
do isplate, a koja se zakonska zatezna kamata do 31.12.2022.godine obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15) za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnog troška isplatiti ukupan iznos od 3.824,08 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.»
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu, kao i dopunu žalbe, podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica ocjenjuje da su žalbene tvrdnje tuženika u cijelosti neosnovane te predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu tuženika, a tužiteljici prizna dodatni trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba i dopuna žalbe nisu osnovane.
5. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što nije dostavio primjedbe i prigovore tuženika prometnom vještaku Nevenu Kralju, dipl. ing., da odgovori na njih, niti je zatražio da vještak izradi dopunu vještačenja prema primjedbama tuženika, odnosno nije pozvao vještaka da usmeno na ročištu odgovori na primjedbe tuženika, na koji način ističe bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 260. stavak 1. ZPP-a.
5.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupak utvrđeno je da žalbene tvrdnje nisu osnovane. Točno je da prema odredbi članka 260. stavak 1. ZPP-a vještak mora iznijeti nalaz i mišljenje usmeno na raspravi, međutim, u konkretnom slučaju sud je zatražio od vještaka da nalaz i mišljenje podnese pismeno. Tuženik je pismenom nalazu i mišljenju prigovarao tražeći da se vještačenje dopuni na način da vještak utvrdi najkraću pješačku udaljenost preko aplikacije Google maps na način da za mjesto rada tužiteljice postavi adresu [adresa], a ne [adresa]. Po ocjeni ovog suda pravilno sud nije prihvatio prijedlog za dopunsko vještačenje jer je vještak udaljenost između mjesta prebivališta tužiteljice i mjesta rada utvrđivao na način da je utvrdio pješačku udaljenost uz pomoć aplikacije Google maps, a isto tako kao mjesto rada vještak je označio zgradu Klinike na infektologiju u kojoj radi tužiteljica zbog čega i po ocjeni ovog suda nije trebalo dopunjavati provedeno vještačenje pa time što sud nije postupio po odredbi članka 260. stavak 1. ZPP-a nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a jer taj propust suda nije bio od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
5.2. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu razlike troškova prijevoza u razdoblju od 26. listopada 2016. do 28. veljače 2022.
6.1. Među strankama nije bila sporna činjenica da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za infektologiju, kao niti da se tužiteljičino prebivalište nalazi u 1. Tarifnoj zoni.
6.2. Sporna činjenica među strankama je udaljenost mjesta prebivališta tužiteljice do mjesta rada, odnosno radi li se o udaljenosti manjoj ili većoj od 2 km i ima li tužiteljica organiziran javni prijevoz za dolazak na radno mjesto.
6.3. Odlukom tuženika od 23. kolovoza 2018. utvrđeno je da tužiteljica nema pravo na naknadu troškova prijevoza počevši od 1. kolovoza 2018. iz razloga što od mjesta njenog prebivališta u [adresa], do mjesta rada na Klinici za infektologiju ima manje od 2 km, a istu činjenicu tuženik je utvrdio i u svojoj odluci od 11. lipnja 2014.
6.4. Sud utvrđuje da je odredbom članka 67. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (“Narodne novine'' broj 141/12., 153/13. i 24/17.; dalje: TKU/12), koji je bio u primjeni do 30. studenog 2017., propisano je da se zaposleniku nadoknađuju troškovi mjesnog javnog prijevoza za dolazak na posao i povratak sa posla u visini za poslodavca najpovoljnijeg troška javnog prijevoza koji mu omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak sa posla. Iako je sadržajno sud citirao gore navedenu odredbu TKU/12, pogrešno je naveo naziv Kolektivnog ugovora, kao i brojeve Narodnih novina u kojima je objavljen, navodeći da se radi o Temeljnom Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike. Nadalje, sud citira odredbu članka 66. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 24/17. i 128/17.; dalje: TKU/17), a koji je u primjeni od 1. prosinca 2017., kojim je na isti način propisano pravo na naknadu troškova prijevoza time da utvrđuje da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i odlaska sa posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Sud nadalje citira odredbu članka 67. stavka 3. TKU/12, koja propisuje da ako nije organiziran mjesni javni prijevoz koji zaposleniku omogućava redoviti dolazak na posao i povratak sa posla, zaposleniku se nadoknađuju troškovi prijevoza koji se utvrđuju u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran odnosno isplaćuje se naknada po prijeđenom kilometru sukladno odredbama tog članka, ako je to za poslodavca povoljnije. Sud nadalje navodi da temeljem odredbe članka 67. stavka 13. TKU/12, te odredbe članka 66. stavak 13. TKU/17 udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje se prema planeru putovanja HAK-a. Sud citira i odredbu članka 66. stavka 14. TKU/12, odnosno odredbu članka 66. stavak 14. TKU/17, kojima je propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog/roditeljskog dopusta, privremene nesposobnosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obavezi dolaska na posao. Potrebno je napomenuti da je sud u obrazloženju presude naveo pogrešne članke, odnosno stavke TKU/12 i TKU/17, međutim, s obzirom da je citirao njihov sadržaj, radi se o naprijed citiranim odredbama.
6.5. U smislu citiranih odredbi TKU/12 i TKU/17 sud utvrđuje da tužiteljica na relaciji od mjesta prebivališta do mjesta rada nema odgovarajući javni prijevoz kojim bi mogla dolaziti na posao, da na posao dolazi osobnim automobilom, međutim, da naknadu putnog troška tužiteljica ne traži po prijeđenom kilometru već prema iznosu mjesečne pokazne karte.
6.6. Tijekom postupka stranke su u dokaz svojih tvrdnji dostavile podatke o udaljenosti između mjesta prebivališta i mjesta rada prema planeru putovanja HAK -a te je tužiteljica dostavila planer HAK-a iz kojeg bi proizlazilo da udaljenost osobnim vozilom iznosi 2,6 km, dok je tuženik dostavio planer putovanja HAK-a iz kojeg proizlazi da udaljenost osobnim vozilom iznosi 1,76 km. Kako na temelju tih podataka sud nije mogao utvrditi ima li tužiteljica pravo na naknadu troškova prijevoza sukladno ranije citiranim odredbama TKU/12 i TKU/17, određeno je provođenje vještačenja po prometnom vještaku Nevenu Kralju, koji je utvrdio da udaljenost najkraćim putem pješice iznosi 2,1 km, a osobnim automobilom 2,4 km. Sud također utvrđuje da je Klinika za infektologiju dislocirana od KBC Križine, koja se nalazi na adresi [adresa], te da je u svakom slučaju udaljenost hodom ili osobnim vozilom veća od 2 km, zbog čega tužiteljici pripadaju troškovi prijevoza sukladno odredbi članka 67. stavak 3. TKU/12, odnosno 66. stavak 1. TKU/17. Cijenu mjesečne pokazne karte za 1. zonu sud je utvrdio prema cjeniku Pometa d.o.o. u iznosu od 290,00 kuna.
6.7. Na okolnost visine iznosa kojeg je tuženik u obvezi platiti tužiteljici sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Daliboru Krklecu te je na temelju tog vještačenja utvrdio da je za sporno razdoblje od 26. listopada 2016. do 28. veljače 2022. tuženik u obvezi tužiteljici na ime razlike naknade troškova prijevoza platiti iznos od 1.971,36 eura.
7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.
8. Tuženik u žalbi isključivo osporava utvrđenu činjenicu o udaljenosti između mjesta prebivališta tužiteljice i mjesta rada, tvrdeći da je ta činjenica pogrešno utvrđena jer je vještak pogrešno kao adresu Klinike za infektologiju uzeo nepoznati broj u [adresa], iako se zgrada Klinike za infektologiju ne nalazi na toj adresi već je između [adresa] i lokacije zgrade poprilična udaljenost. Po ocjeni tuženika sud je nekritički prihvatio prometno vještačenje vještaka Nevena Kralja , tvrdeći da je udaljenost utvrđena u nalazu „otprilike“.
8.1. Odredbom članka 67. stavak 4. TKU/12 kao i odredbom članka 66. stavak 4. TKU/17 ugovoreno je da zaposlenik koji ima manje od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada, odnosno manje od 2 km od stanice međumjesnog prijevoza do adrese rada ili do adrese stanovanja, nema pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja, odnosno u mjestu rada. Nadalje, odredbom članka 67. stavak 13. TKU/12 i 66. stavak 13. TKU/17 ugovoreno je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja HAK-a u slučaju iz stavka 4. istog članka kao najkraća ruta uz korekciju za jednosmjerne ulice, uređene pješačke nathodnike i pothodnike, a u slučaju iz stavka 6. i 7. istog članka kao najkraća ruta bez naplate sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom).
8.2. Žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane iz razloga što je iz grafičkog prikaza izrađenog uz pomoć Google mapsa jasno vidljivo da je vještak udaljenost utvrđivao od mjesta prebivališta tužiteljice do zgrade Klinike za infektologiju, koja je dislocirana u odnosu na zgradu KBC Split - Križine, a ne do bilo koje slučajne zgrade, bez obzira što je u podacima o adresi u ispisu podatka s Google mapsa naveden [adresa], a ne [adresa]. Naime, iz grafičkog prikaza jasno je vidljivo da se [adresa] dolazi do Klinike za infektologiju, a da se [adresa] nalazi bočno od zgrade Klinike za infektologiju. Kako se u dopuni žalbe i sam tuženik poziva na tumačenja Povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama broj 30/18., 36/18., 33/22., 50/22., 68/22. i 140/23. prema kojima je za pravo na naknadu putnog troška mjerodavna udaljenost pješačkom rutom između mjesta prebivališta i mjesta rada i koja mora biti veća od 2 km, time da se udaljenost utvrđuje na temelju kartografske podloge Google maps, a prometni vještak je upravo korištenjem te kartografske podloge utvrdio da je udaljenost između mjesta prebivališta i mjesta rada tužiteljice u svakom slučaju veća od 2 km jer putem ulice [adresa] iznosi 2,1 km, putem ulice [adresa] i [adresa],1 km, a putem [adresa],3 km pri čemu je po ocjeni ovog suda pravilno udaljenost utvrđivana prema lokaciji zgrade Klinike za infektologiju, žalbene tvrdnje tuženika da udaljenost nije pravilno utvrđena nisu osnovane.
9. Tuženik osporava odluku o parničnom trošku isključivo u dijelu u kojem je sud naložio tuženiku da tužiteljici dosuđeni parnični trošak isplati na račun njezine punomoćnice i tvrdi da za takvu odluku suda nema uporišta u punomoći koju je tužiteljica izdala svojoj punomoćnici. Ove žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane jer je tužiteljica opunomoćila svoju punomoćnicu između ostalog i za primanje novca i novčanih vrijednosti te izdavanja potvrde o tome zbog čega je sukladno tužbenom zahtjevu tužiteljice sud pravilno odredio da je tuženik dužan iznos parničnih troškova platiti na račun punomoćnice tužiteljice.
10. Iz obrazloženih razloga žalbu i dopunu žalbe tuženika trebalo je odbiti kao neosnovane, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
11. Tužiteljici nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog postupka koji se odnosi na trošak sastavljanja odgovora na žalbu jer se po ocjeni ovog suda ne radi o trošku koji je bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP -a.
Koprivnica, 8. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
