Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-41/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice II, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Dragan Mijoč, Andrea Bakić i Mirko Stojić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mijoč & Bakić d.o.o. iz Splita, protiv tuženika Arheološkog muzeja u Splitu, OIB: 57340203536, iz Splita, Zrinjsko Frankopanska 25, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Luetić & Partneri d.o.o. iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 582/2024 od 19. prosinca 2025., koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-582/2024-36 od 8. siječnja 2026., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-582/2024 od 19. prosinca 2025., koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-582/2024-36 od 8. siječnja 2026.:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojom je tuženiku naloženo da tužiteljici plati bruto iznos od 29.051,53 EUR (slovima: dvadesetdevettisućapedesetjedan euro i pedesettri centa) sa zakonskom zateznom kamatom :

- na iznos od 1.387,95 EUR od 16. srpnja 2021.;

- na iznos od 1.387,95 EUR od 16. kolovoza 2021.;

- na iznos od 1.387,95 EUR od 16. rujna 2021.;

- na iznos od 1.394,44 EUR od 16. listopada 2021.;

- na iznos od 937,47 EUR od 16. studenog 2021.;

- na iznos od 480,51 EUR od 16. prosinca 2021.;

- na iznos od 480,51 EUR od 16. siječnja 2022.;

- na iznos od 480,51 EUR od 16. veljače 2022.;

- na iznos od 480,51 EUR od 16. ožujka 2022.;

- na iznos od 480,51 EUR od 16. travnja 2022.;

- na iznos od 480,51 EUR od 16. svibnja 2022.;

- na iznos od 480,51 EUR od 16. lipnja 2022.;

- na iznos od 536,28 EUR od 16. srpnja 2022.;

- na iznos od 536,28 EUR od 16. kolovoza 2022.;

- na iznos od 536,28 EUR od 16. rujna 2022.;

- na iznos od 543,03 EUR od 16. listopada 2022.;

- na iznos od 630,45 EUR od 16. studenog 2022.;

- na iznos od 630,45 EUR od 16. prosinca 2022.;

- na iznos od 630,45 EUR od 16. siječnja 2023.;

- na iznos od 630,44 EUR od 16. veljače 2023.;

- na iznos od 630,44 EUR od 16. ožujka 2023.;

- na iznos od 630,44 EUR od 16. travnja 2023.;

- na iznos od 637,12 EUR od 16. svibnja 2023.;

- na iznos od 637,12 EUR od 16. lipnja 2023.;

- na iznos od 768,01 EUR od 16. srpnja 2023.;

- na iznos od 768,01 EUR od 16. kolovoza 2023.;

- na iznos od 768,01 EUR od 16. rujna 2023.;

- na iznos od 775,30 EUR od 16. listopada 2023.;

- na iznos od 854,42 EUR od 16. studenog 2023.;

- na iznos od 854,42 EUR od 16. prosinca 2023.;

- na iznos od 854,42 EUR od 16. siječnja 2024.;

- na iznos od 854,42 EUR od 16. veljače 2024.;

- na iznos od 854,42 EUR od 16. ožujka 2024.;

- na iznos od 1.322,78 EUR od 16. travnja 2024.;

- na iznos od 1.322,78 EUR od 16. svibnja 2024.;

- na iznos od 1.324,29 EUR od 16. lipnja 2024.;

- na iznos od 662,14 EUR od 16. srpnja 2024., osim na iznos poreza na dohodak i prirezu porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima,

- potvrđuje u točki II. te u točki III. izreke za iznos od 6.140,45 EUR (slovima: šesttisućastočetrdeset eura i četrdesetpet centi) zajedno sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom od 19. prosinca 2025. do isplate,

- preinačuje u preostalom dijelu točke I. izreke tako da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik plati zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos:

- na iznos od 1.387,95 EUR u razdoblju od 15. lipnja 2021. do 15. srpnja 2021.;

- na iznos od 1.387,95 EUR u razdoblju od 15. srpnja 2021. do 15. kolovoza 2021.;

- na iznos od 1.387,95 EUR u razdoblju od 15. kolovoza 2021. do 15. rujna 2021.;

- na iznos od 1.394,44 EUR u razdoblju od 15. rujna 2021. do 15. listopada 2021.;

- na iznos od 937,47 EUR u razdoblju od 15. listopada 2021. do 15. studenog 2021.;

- na iznos od 480,51 EUR u razdoblju od 15. studenog 2021. do 15. prosinca 2021.;

- na iznos od 480,51 EUR u razdoblju od 15. prosinca 2021. do 15. siječnja 2022.;

- na iznos od 480,51 EUR u razdoblju od 15. siječnja 2022. do 15. veljače 2022.;

- na iznos od 480,51 EUR u razdoblju od 15. veljače 2022. do 15. ožujka 2022.;

- na iznos od 480,51 EUR u razdoblju od 15. ožujka 2022. do 15. travnja 2022.;

- na iznos od 480,51 EUR u razdoblju od 15. travnja 2022. do 15. svibnja 2022.;

- na iznos od 480,51 EUR u razdoblju od 15. svibnja 2022. do 15. lipnja 2022.;

- na iznos od 536,28 EUR u razdoblju od 15. lipnja 2022. do 15. srpnja 2022.;

- na iznos od 536,28 EUR u razdoblju od 15. srpnja 2022. do 15. kolovoza 2022.;

- na iznos od 536,28 EUR u razdoblju od 15. kolovoza 2022. do 15. rujna 2022.;

- na iznos od 543,03 EUR u razdoblju od 15. rujna 2022. do 15. listopada 2022.;

- na iznos od 630,45 EUR u razdoblju od 15. listopada 2022. do 15. studenog 2022.;

- na iznos od 630,45 EUR u razdoblju od 15. studenog 2022. do 15. prosinca 2022.;

- na iznos od 630,45 EUR u razdoblju od 15. prosinca 2022. do 15. siječnja 2023.;

- na iznos od 630,44 EUR u razdoblju od 15. siječnja 2023. do 15. veljače 2023.;

- na iznos od 630,44 EUR u razdoblju od 15. veljače 2023. do 15. ožujka 2023.;

- na iznos od 630,44 EUR u razdoblju od 15. ožujka 2023. do 15. travnja 2023.;

- na iznos od 637,12 EUR u razdoblju od 15. travnja 2023. do 15. svibnja 2023.;

- na iznos od 637,12 EUR u razdoblju od 15. svibnja 2023. do 15. lipnja 2023.;

- na iznos od 768,01 EUR u razdoblju od 15. lipnja 2023. do 15. srpnja 2023.;

- na iznos od 768,01 EUR u razdoblju od 15. srpnja 2023. do 15. kolovoza 2023.;

- na iznos od 768,01 EUR u razdoblju od 15. kolovoza 2023. do 15. rujna 2023.;

- na iznos od 775,30 EUR u razdoblju od 15. rujna 2023. do 15. listopada 2023.;

- na iznos od 854,42 EUR u razdoblju od 15. listopada 2023. do 15. studenog 2023.;

- na iznos od 854,42 EUR u razdoblju od 15. studenog 2023. do 15. prosinca 2023.;

- na iznos od 854,42 EUR u razdoblju od 15. prosinca 2023. do 15. siječnja 2024.;

- na iznos od 854,42 EUR u razdoblju od 15. siječnja 2024. do 15. veljače 2024.;

- na iznos od 854,42 EUR u razdoblju od 15. veljače 2024. do 15. ožujka 2024.;

- na iznos od 1.322,78 EUR u razdoblju od 15. ožujka 2024. do 15. travnja 2024.;

- na iznos od 1.322,78 EUR u razdoblju od 15. travnja 2024. do 15. svibnja 2024.;

- na iznos od 1.324,29 EUR u razdoblju od 15. svibnja 2024. do 15. lipnja 2024.;

- na iznos od 662,14 EUR u razdoblju od 15. lipnja 2024. do 15. srpnja 2024.

- preinačuje u preostalom dijelu točke III. izreke za iznos od 1.151,29 EUR (slovima: tisućustopedesetjedan euro i dvadesetdevet centi) tako da se u tom iznosu odbija zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužiteljica plati troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.425,41 EUR (slovima: tisućučetiristodvadesetpet eura i četrdesetjedan cent).

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu, koju je ispravio rješenjem poslovni broj Pr- 582/2024-36 od 8. siječnja 2026., čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku ARHEOLOŠKI MUZEJ U SPLITU, Split, Zrinjsko Frankopanska 25, OIB: 57340203536, u roku 15 (petnaest) dana, isplatiti tužiteljici II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 29.051,53 EUR (dvadesetdevettisućapedesetjedan eur i pedesettri centa) zajedno sa zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.387,95 EUR od 15.06.2021.;

- na iznos od 1.387,95 EUR od 15.07.2021.;

- na iznos od 1.387,95 EUR od 15.08.2021.;

- na iznos od 1.394,44 EUR od 15.09.2021.;

- na iznos od 937,47 EUR od 15.10.2021.;

- na iznos od 480,51 EUR od 15.11.2021.;

- na iznos od 480,51 EUR od 15.12.2021.;

- na iznos od 480,51 EUR od 15.01.2022.;

- na iznos od 480,51 EUR od 15.02.2022.;

- na iznos od 480,51 EUR od 15.03.2022.;

- na iznos od 480,51 EUR od 15.04.2022.;

- na iznos od 480,51 EUR od 15.05.2022.;

- na iznos od 536,28 EUR od 15.06.2022.;

- na iznos od 536,28 EUR od 15.07.2022.;

- na iznos od 536,28 EUR od 15.08.2022.;

- na iznos od 543,03 EUR od 15.09.2022.;

- na iznos od 630,45 EUR od 15.10.2022.;

- na iznos od 630,45 EUR od 15.11.2022.;

- na iznos od 630,45 EUR od 15.12.2022.;

- na iznos od 630,44 EUR od 15.01.2023.;

- na iznos od 630,44 EUR od 15.02.2023.;

- na iznos od 630,44 EUR od 15.03.2023.;

- na iznos od 637,12 EUR od 15.04.2023.;

- na iznos od 637,12 EUR od 15.05.2023.;

- na iznos od 768,01 EUR od 15.06.2023.;

- na iznos od 768,01 EUR od 15.07.2023.;

- na iznos od 768,01 EUR od 15.08.2023.;

- na iznos od 775,30 EUR od 15.09.2023.;

- na iznos od 854,42 EUR od 15.10.2023.;

- na iznos od 854,42 EUR od 15.11.2023.;

- na iznos od 854,42 EUR od 15.12.2023.;

- na iznos od 854,42 EUR od 15.01.2024.;

- na iznos od 854,42 EUR od 15.02.2024.;

- na iznos od 1.322,78 EUR od 15.03.2024.;

- na iznos od 1.322,78 EUR od 15.04.2024.;

- na iznos od 1.324,29 EUR od 15.05.2024.;

- na iznos od 662,14 EUR od 15.06.2024.;

do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za zatražene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, tužiteljica odbija.

II. Nalaže se tuženiku ARHEOLOŠKI MUZEJ U SPLITU, Split, Zrinjsko Frankopanska 25, OIB: 57340203536, u roku 15 (petnaest) dana, isplatiti tužiteljici II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.829,50 EUR (tisućuosamstodvadesetdevet eura i pedeset centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 199,08 EUR od 18.06.2021.;

- na iznos od 199,08 EUR od 15.12.2021.;

- na iznos od 199,08 EUR od 15.05.2022.;

- na iznos od 232,26 EUR od 15.12.2022.;

- na iznos od 300,00 EUR od 15.05.2023.;

- na iznos od 300,00 EUR od 15.12.2023.;

- na iznos od 100,00 EUR od 15.04.2024.;

- na iznos od 300,00 EUR od 15.05.2024.

do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku, u roku 15 (petnaest) dana, naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 7.291,74 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 19. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

1.1. Rješenjem poslovni broj Pr-582/2024-36 od 8. siječnja 2026. sud prvog stupnja ispravio je citiranu presudu poslovni broj Pr-582/2024 od dana 19. prosinca 2025.:

- u izreci na str. 3., točka III., redak drugi, tako da umjesto iznosa od "6.541,74 eura" treba stajati iznos od "7.291,74 eura",

- u obrazloženju, str. 8., točka 18., redak dvanaesti, tako da umjesto iznosa "4.700,00 eura", treba stajati iznos "5.300,00 eura" i umjesto iznosa od "1.175,00 eura" treba stajati iznos "1.325,00 eura" te redak petnaesti, tako da umjesto iznosa od "6.541,74 eura", treba stajati iznos od "7.291,74 eura".

2. Protiv dosuđujućeg dijela točke I. izreke presude te protiv točaka II. i III. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijani dio presude preinači tako da tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti kao neosnovan uz obvezu tužiteljice da tuženiku naknadi troškove postupka, a podredno da pobijani dio presude ukine i predmet vrati u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tuženik u žalbi tvrdi da pobijani dio presude ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama te tvrdi da je na taj način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čega proizlazi da tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a. Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da je sud počinio bitnu povredu u dijelu obrazloženja u kojem utvrđuje što je predmet ovog spora. Naime, iz sadržaja tužbe proizlazi da je tužiteljica zbog nezakonite Odluke o otkazu Ugovora o radu uskraćena za pripadajuću plaću od lipnja 2021. pa ubuduće, koju činjeničnu tvrdnju nije tijekom postupka mijenjala, iz kojih razloga je sud suprotno sadržaju tužbe utvrdio da je sporno utuženo razdoblje za koje tužiteljica traži isplatu plaće, odnosno razlike plaće, svibanj 2021. do svibanj 2024. Naime, osim iz navoda tužbe i iz kasnijih podnesaka tužiteljice proizlazi da traži isplatu plaće od lipnja 2021. do lipnja 2024., obzirom da je temeljem pravomoćne presude kojom je utvrđen nedopuštenim otkaz Ugovora o radu vraćena na rad 17. lipnja 2024. Međutim, kako je sve odlučne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, sud je o žalbi odlučivao primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom plaće i razlike plaće za utuženo razdoblje (lipanj 2021. do lipanj 2024.), koja se sastoji od razlike između plaće koju bi tužiteljica u navedenom razdoblju ostvarila na radu kod tuženika i plaće koju je ostvarila radeći u navedenom razdoblju kod poslodavca Real Palace Estate d.o.o. Osim toga, predmet spora je i isplata regresa, božićnice i uskrsnice za 2021., 2022., 2023. i 2024.

7. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja kao nesporne činjenice među strankama utvrđuje:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika i to temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. lipnja 2019.,

- da je kod tuženika radila na radnom mjestu voditeljice Odjela općih poslova,

- da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 27. svibnja 2021. izvanredno otkazao Ugovor o radu zaključen između tužiteljice i tuženika 27. svibnja 2021. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa,

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom istog suda poslovni broj Pr-6328/2021 od 28. veljače 2023. utvrđen nezakonitim i nedopuštenim otkaz prema tuženikovoj odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 27. svibnja 2021., kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu od 3. lipnja 2019., te da radni odnos tužiteljice nije prestao uz vraćanje tužiteljice na rad i omogućavanje joj obavljanja rada temeljem Ugovora o radu,

- da se tužiteljica 15. listopada 2021. zaposlila u trgovačkom društvu Real Palace Estate d.o.o.,

- da je tužiteljica temeljem pravomoćne presude poslovni broj Pr-6328/2021 vraćena na rad 17. lipnja 2024.

7.1. Pozivom na odredbu članka 95. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje: ZR) sud utvrđuje da tužiteljica zbog nezakonitog otkaza ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja joj je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

7.2. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da razlika plaće koju tužiteljica traži u ovom postupku kao razliku između plaće koju bi primila kod tuženika i plaće koju je primala kod poslodavca Real Palace Estate d.o.o., kod kojeg se zaposlila nakon što joj je tuženik otkazao Ugovor o radu, za utuženo razdoblje iznosi 29.051,53 eura, dok ostali primici koji joj nisu isplaćeni (božićnica, uskrsnica i regres) iznose ukupno 1.829,50 eura.

7.3. Na dosuđene bruto iznose neisplaćene plaće sud je tužiteljici dosudio zakonske zatezne kamate od 15. u mjesecu za svaki mjesec za koji joj nije isplaćena plaća izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak koji su sadržani u bruto plaći. Na dosuđene iznose ostalih primitaka (regres, božićnica i uskrsnica za 2021., 2022., 2023. i 2024.) sud je kamatu dosudio od dana kada je tužiteljica ostva rila pravo na isplatu tih primitaka.

8. Pravilno je sud na temelju provedenog vještačenja utvrdio da zbog nezakonitog otkaza tužiteljici pripada pravo na plaću, odnosno razliku plaće, s obzirom da je od 15. listopada 2021. tužiteljica bila zaposlena kod drugog poslodavca, u spornom razdoblju od lipnja 2021. do lipnja 2024. u iznosu od 29.051,53 eura te da joj na ime ostalih primitaka (božićnica, uskrsnica i regres) pripada pravo na isplatu iznosa od 1.829,50 eura, koje činjenice tuženik žalbom ne osporava.

9. Naime, tuženik u žalbi osporava tijek zatezne kamate na dosuđenu razliku mjesečne bruto plaće tvrdeći da je prvi mjesec za koji tužiteljica potražuje razliku plaće lipanj 2021. zbog čega bi zatezna kamata mogla teći jedino od 16. srpnja 2021., pri čemu se poziva na odredbu članka 92. stavak 4. ZR-a obzirom da Ugovorom o radu nije određen datum obveze isplate plaće, već je u članku 5. stavak 2. Ugovora o radu određeno da je poslodavac radniku dužan isplaćivati plaću jednom mjesečno za prethodni mjesec.

9.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenog žalbenog razloga utvrđeno je da su žalbene tvrdnje osnovane.

9.2. Osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je prva plaća koju tužiteljica traži u ovom postupku neisplaćena plaća za lipanj 2021., kako je to navela u tužbi, ali proizlazi i iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Marijana Jovića, kao i činjenice da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje sudu dostavio podatak o tome da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika do 2. lipnja 2021. iz čega proizlazi da prva plaća koja joj nije isplaćena je plaća za lipanj, obzirom da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu donesena 27. svibnja 2021. Osim toga, kako tužiteljica traži neisplaćenu plaću zbog nezakonitog otkaza, a iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije vidljivo je da u 2021. traži 7 neisplaćenih plaća pa i iz tog podatka proizlazi da traži neisplaćene plaće od lipnja 2021. sve do lipnja 2024. , time da je u postupku utvrđeno da je za lipanj 2024. vještak obračunao razliku neisplaćene plaće do 17. lipnja 2024. , kada je tužiteljica vraćena na rad. Zbog toga tužiteljici na dosuđene neisplaćene mjesečne iznose plaće, odnosno razlike plaće, pripada zatezna kamata od 16. dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca za koji se traži isplata plaće, a to iz razloga što su stranke člankom 5. Ugovora o radu od 4. rujna 2017. ugovorile da će poslodavac radniku isplaćivati plaću jednom mjesečno za prethodni mjesec, s time da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana, dakle, nisu ugovorile datum isplate plaće. Odredbom članka 92. stavak 3. ZR-a propisano je da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do 15. dana u idućem mjesecu. Kako je tuženik bio u obvezi isplatiti tužiteljici plaću zaključno s 15. danom u slijedećem mjesecu za prethodni mjesec, on je pao u zakašnjenje tek 16. dana slijedećeg mjeseca u odnosu na mjesec za koji isplaćuje plaću iz kojih razloga tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu od 16. dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec. Iz tih razloga žalbu tuženika trebalo je uvažiti za dosuđenu zateznu kamatu za razdoblje za koje iz naprijed obrazloženih razloga tužiteljica nema pravo na zateznu kamatu i to primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti, dok je u preostalom dijelu primjenom iste zakonske odredbe žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi.

10. Tuženik žalbom pobija i odluku o naknadi parničnih troškova tvrdeći da je sud pogrešno tužiteljici dosudio troškove za radnje poduzete u vrijeme kada je vrijednost predmeta spora iznosila 4.553,20 eura, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) na vrijednost predmeta spora od 24.930,75 eura na koji iznos je povišen tužbeni zahtjev podneskom tužiteljice od 14. lipnja 2024. Također, smatra da je sud pogrešno kao potreban tužiteljici dosudio trošak za sastav podneska od 22. svibnja 2025. kojim se ona očitovala na drugu dopunu vještačenja vještaka Jovića jer joj je priznao trošak podneska od 2. svibnja 2025. kojim se na istu dopunu tužiteljica već očitovala. Tuženik također tvrdi da je sud pogrešno tužiteljici dosudio trošak sudskih pristojbi jer je ona prema odredbi članka 11. stavak 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP) oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi.

10.1. Prethodne žalbene tvrdnje djelomično su osnovane.

10.2. Tužiteljica je tužbu podnijela radi isplate iznosa od 34.306,11 kuna/4.553,20 eura te je podneskom od 14. lipnja 2024. povisila tužbeni zahtjev tražeći isplatu iznosa od 24.930,75 eura, da bi podneskom od 24. listopada 2025. zatražila isplatu iznosa od 29.051,53 eura, o kojem iznosu je presuđeno.

10.3. Osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da sud nije mogao do povišenja tužbenog zahtjeva tužiteljici dosuditi troškove prema vrijednosti spora nakon povišenja tužbenog zahtjeva već isključivo primjenjujući Tarifu prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje. Sud je tužiteljici za sastav tužbe i zastupanja na ročištu 22. ožujka 2023. dosudio po 500,00 eura za svaku radnju, a obzirom da je u to vrijeme vrijednost predmeta spora bila 4.553,20 eura, tužiteljici bi za te dvije radnje pripadalo pravo na naknadu troška u visini 100 bodova, odnosno 200,00 eura i to prema Tbr. 7. točka 1. te 9. točka 1. i 54. Tarife. Pogrešno tuženik u žalbi navodi da se na ročištu 22. ožujka 2023. raspravljalo samo o procesnim pitanjima jer iz sadržaja zapisnika proizlazi da se raspravljalo o glavnoj stvari obzirom da je na tom ročištu tužiteljica izložila tužbu te je pročitan odgovor na tužbu pa za to ročište tužiteljici pripada pravo na naknadu troška temeljem Tbr. 9. točka 1. Tarife.

10.4. Također, neosnovane su žalbene tvrdnje da je sud za trošak sastavljanja podneska 14. lipnja 2024., kojim je tužiteljica povisila tužbeni zahtjev na iznos od 24.930,75 eura, tužiteljici trebalo priznati iznos od 100,00 eura prema Tbr. 8. točka 4. Tarife jer se radi o obrazloženom podnesku kojim je tužiteljica obrazložila da nakon pravomoćno dovršenog parničnog postupka radi utvrđenja nezakonitosti otkaza povisuje tužbeni zahtjev za razdoblje od otkaza do svibnja 2024. za koji joj pripada pravo na trošak prema Tbr. 8. točka 1. Tarife.

10.5. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je neosnovano tužiteljici priznat trošak sastava podneska od 22. svibnja 2025. jer joj je već ranije priznat trošak sastavljanja podneska od 2. svibnja 2025., a u oba podneska se tužiteljica očitovala na drugu dopunu vještačenja. U podnesku od 2. svibnja 2025. tužiteljica je nakon primitka druge dopune nalaza i mišljenja vještaka predlagala dopunu dokumentacije radi dostavljanja financijskom vještaku, iz kojih razloga joj je sud trošak tog podneska pravilno priznao u iznosu od 100,00 eura primjenom Tbr. 8. točka 4. Tarife, dok se je u podnesku od 22. svibnja 2025. očitovala na nalaz i mišljenje iznoseći prigovore na nalaz i mišljenje pa se i po ocjeni ovog suda radi o obrazloženom podnesku za koji tužiteljici pripada pravo na naknadu troška prema Tbr. 8. točka 1. Tarife.

10.6. Osnovana je žalbene tvrdnja tuženika da je sud pogrešno tužiteljici kao trošak dosudio i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu jer je tužiteljica na temelju odredbe članka 11. stavak 1. točka 3. ZSP-a oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi. Tom odredbom propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođeni radnici u sporovima i drugim postupcima u vezi s ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa. Kako tužiteljica traži u ovom postupku isplatu razlike plaće zbog nezakonitog otkaza, ona ostvaruje svoje pravo iz radnog odnosa zbog čega nije u obvezi platiti sudsku pristojbu. Iako iz podataka u spisu proizlazi da je tužiteljica platila sudsku pristojbu na tužbu, taj trošak ne može tražiti od tuženika kao opravdani trošak.

10.7. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika protiv odluke o naknadi parničnih troškova trebalo je djelomično odbiti kao neosnovanu i presudu potvrditi u odnosu na dosuđeni trošak u točki III. izreke presude za iznos od 6.140,45 eura, dok je u preostalom d ijelu za iznos od 1.151,29 eura žalbu tuženika trebalo uvažiti i presudu suda prvog stupnja preinačiti te u tom dijelu odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

11. S obzirom da je žalba tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari odbijena kao neosnovana, tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka iz kojih razloga je odbijen zahtjev tuženika kojim traži da mu tužiteljica plati trošak sastavljanja žalbe s PDV-om te trošak sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 1.425,41 eura.

Koprivnica, 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković