Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1130/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borislavu Planincu, odvjetniku u Varaždinskim Toplicama, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-580/2023-18 od 17. siječnja 2026., u sjednici vijeća 8. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-580/2023-18 od 17. siječnja 2026. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II Ostavlja se o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I izreke utvrđeno je da je ništetna cijela odredba točke 3. i dijelovi odredbi toč. 2. i 7. Ugovora o kreditu od 11. travnja 2006. sklopljenog između tuženika, njegove Podružnice Čakovec kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, kojima je ugovorena naknada od 3,30% za obradu kredita, te valutna klauzula u CHF.
2. Točkom II izreke tuženiku, Podružnici Čakovec, naloženo je da tužitelju zbog ništetnosti navedenih ugovornih odredbi isplati ukupan iznos od 817,94 eur/6.162,77 kn sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku pobliže navedenoj u izreci presude.
3. Točkom III izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.126,55 eur sa zateznom kamatom.
4. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su ništetne odredbe toč. 3. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 11. travnja 2006., kojom je ugovorena jednokratna naknada za obradu kredita, te dijelovi odredbi toč. 2. i 7. istog Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF te restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti navedenih ugovornih odredbi u ukupnom iznosu od 817,94 eur s kamatama.
8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
9. Međutim, ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženik osnovano u žalbi ukazuje.
10. Naime, u uvodu pobijane presude navodi se da je tuženik u ovoj pravnoj stvari Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, dok se u točki I i točki II izreke, nalaže isplata dosuđenog ukupnog iznosa od 817,94 eur s kamatama tuženikovoj Poslovnici u Čakovcu, te nadalje u točki III izreke nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak.
11. Ovako sastavljen uvod i izreka pobijane presude su proturječni jer nije jasno tko je tuženik u ovoj pravnoj stvari, da li je to Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, ili njegova Podružnica Čakovec, koja se navodi u točkama I i II izreke pobijane presude.
12. Tuženik u žalbi navodi da njegova Podružnica u Čakovcu ne može biti obvezana na isplatu presuđenog novčanog iznosa.
13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će u odnosu na navedeno otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pozvati će tužitelja da se očituje tko je tuženik u ovoj pravnoj stvari te izvrši potrebne ispravke u označavanju pravne osobe tuženika, pri čemu se ukazuje da tužitelj u tužbi kao tuženika označava Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, bez naznake njegove poslovnice u Čakovcu.
14. Nadalje, u odnosu na sporno činjenično i pravno pitanje jesu li navedene ugovorne odredbe ništetne, i zbog kojih razloga, presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pri čemu za sada iz obrazloženja presude jedino proizlazi da je prvostupanjski sud sporno pitanje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF obrazložio kroz primjenu presuda donesenih u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, što nije dostatno da bi se presuda u tom dijelu mogla valjano ispitati.
15. Prvostupanjski sud je propustio u provedenom dokaznom postupku te u obrazloženju pobijane presude navesti razloge zbog kojih smatra ništetnom ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF pri čemu pozivanje jedino na pravne učinke presuda donesenih u kolektivnom sporu u smislu odredbe čl. 502.c ZPP -a nije dostatno. U konkretnom slučaju tužitelj ostvaruje individualni restitucijski zahtjev zbog ništetnosti navedenih ugovornih odredbi pa je prvostupanjski sud, o spornom pitanju je li ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna trebao raspraviti ocjenom izvedenih dokaza u ovoj pravnoj stvari (sadržaja predmetnog ugovora o kreditu, stranačkog iskaza tužitelja) kroz primjenu mjerodavnih odredbi čl. 81., 82. i 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 3/06 – dalje ZZP/03) koji je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio na snazi, kao i kroz primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), a koja utvrđenja i zaključke u odnosu na ovo sporno činjenično i pravno pitanje treba vezati s pravnim učincima presuda donesenih u kolektivnom sporu u odnosu na pitanje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a i na taj način obrazložiti novu zakonitu odluku kako bi se ona mogla valjano ispitati.
16. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne navodi niti jedan razlog zbog kojeg smatra da je odredba točke 3. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena jednokratna naknada za obradu kredita ništetna pa pobijanu presudu u tom dijelu uopće nije moguće ispitati. U kolektivnom sporu o pitanju ništetnosti ugovorne odredbe o isplati jednokratne naknade za obradu kredita uopće nije raspravljano jer to nije bio predmet tog parničnog postupka, već jedino o pitanju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF.
17. Stoga će prvostupanjski sud u ponovnom postupku o spornom pitanju ništetnosti ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kredita raspraviti kroz ocjenu izvedenih dokaza, kao i kroz primjenu odredbi ZZP/03, kao i mjerodavnih odredbi ZOO-a pri čemu će u odnosu na ovaj dio zahtjeva navesti razloge o odlučnim činjenicama, iznijeti zaključke zbog kojih smatra da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi, posebno je li ta ugovorna odredba u protivnosti s načelom savjesnosti i poštenja te da li uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i odnosima stranaka na štetu tužitelja kao potrošača za što je sve potrebno u obrazloženju nove zakonite odluke navesti razloge o odlučnim činjenicama kako bi se presuda i u tom dijelu mogla ispitati.
18. U odnosu na ocjenu tuženikovog prigovora zastare u vezi restitucijskog zahtjeva za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF prvostupanjski sud se u obrazloženju pobijane presude pogrešno pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2014., budući da je o pitanju ništetnosti valutne klauzule u CHF raspravljeno tek pravomoćnom presudom koja je donesena 14. lipnja 2018., od kada teče rok zastare za ostvarivanje restitucijskog zahtjeva zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
19. O početku tijeka roka zastare u odnosu na restitucijski zahtjev za isplatu iznosa po osnovi jednokratne naknade za obradu kredita prvostupanjski sud se uopće nije izjasnio pa presuda u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nedostatak je također u nastavku postupka u novoj odluci potrebno otkloniti.
20. Osnovani su i žalbeni navodi tuženika u kojima ukazuje na visinu stope zatezne kamate koju je tužitelj zatražio na iznos od 817,94 eur, pa je u nastavku postupka potrebno pozvati tužitelja da taj dio tužbenog zahtjeva uredi u skladu s mjerodavnom odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a kojom je propisana visina stope zatezne kamate za cijelo utuženo razdoblje.
21. Osnovani su i žalbeni navodi tuženika u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška budući da je prvostupanjski sud pogrešno, prilikom odlučivanja o naknadi parničnog troška kao mjerodavnu uzeo vrijednost predmeta spora od 1.482,94 eur, umjesto samo novčanog (kondemnatornog) dijela zahtjeva u iznosu od 817,94 eur, koji je tužitelj zatražio i u tužbi što je potrebno imati u vidu prilikom donošenja nove zakonite odluke, odnosno odlučivanja o naknadi troškova parničnog postupka ako bi sud tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio.
22. Slijedom svega obrazloženog, sukladno ukazanim primjedbama prvostupanjski sud će u nastavku postupka otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, provest će potreban dokazni postupak u skladu s rečenim uputama, te novu zakonitu odluku obrazložiti u skladu sa zahtjevima iz odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a, kako bi se odluka mogla u svemu ispitati.
23. Slijedom obrazloženog, primjenom odredb i čl. 369. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 8. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Barbara Bosner
