REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru
Obala bana Berislavića 1
21220 Trogir
Poslovni broj: Ovr-626/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Splitu – Stalna služba u Trogiru, po sucu Ivanki Karadža, temelčjem prijedloga sudske savjetnice Ane Burić u pravnoj stvari ovrhovoditelja:
CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, koje zastupa Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu, protiv ovršenika: MĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, 8. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika: MĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u izvansudskom postupku pokrenutom kod Financijske agencije 26. siječnja 2021. na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 5923/2008, od 12. svibnja 2009., kao neosnovan,
II. Odbacuje se prijedlog ovršenika: MĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], za obustavu ovrhe, kao nedopušten.
III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja: CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.
i
z a k lj u č i o j e
Upućuje se ovršenik: MĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] najkasnije u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana primitka ovog zaključka, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.
Obrazloženje
1. Ovršenik je podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim po zahtjevu za izravnu naplatu podnesenim od strane ovrhovoditelja CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb protiv ovršenika koji je zahtjev podnesen Financijskoj Agenciji (dalje: FINA) na temelju osnove za plaćanje – pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 5923/2008, od 12. svibnja 2009.
2. U prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24. dalje u tekstu: OZ) navodeći da je prošao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha. Nadalje, ovršenik ističe kako se u Zahtjevu za izravnu naplatu navodi presuda Općinskog suda u Splitu, posl. br. Pn- 5923/08 od 12. svibnja 2009., dok se uz isti zahtjev prilaže presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn- 5923/08, slijedom čega da je zahtjev nejasan. Zaključno, ovršenik je predložio obustaviti ovrhu, proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim temeljem predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu te podredno predložio odgodu ovrhe.
2.1. Uz svoj prijedlog ovršenik je dostavio Zahtjev za izravnu naplatu od 26. siječnja 2021, kod FINA-e zaprimljenim dana 26. siječnja 2021., vidljivo iz štambilja FINA-e otisnutim na Zahtjevu i ovršnu ispravu – presudu zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn- 5923/08-15, od 12. svibnja 2009.
3. Sud je zaključkom pozvao ovrhovoditelja očitovati se na prijedlog ovršenika.
4. Ovrhovoditelj se očitovao na dostavljeni prijedlog ovršenika navodeći da je ovršenikov istaknuti prigovor zastare u cijelosti neosnovan jer rok od deset godina na koji se ovršenik poziva nije apsolutni rok, već da se isti prekida svakom radnjom poduzetom protiv dužnik pred sudom ili drugim nadležnim tijelom. Ovrhovoditelj da je podnio prijedlog za izravnu naplatu Financijskoj agenciji na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn- 5923/2008, od 12. svibnja 2009. Nadalje, ovrhovoditelj navodi kako u prilogu podneska dostavlja dokaz o poduzetim radnjama koje da su radnje prekinule zastaru, kao što je npr. rješenje Općinskog suda u Splitu, posl. br. Ovr- 6528/15, od 22. srpnja 2015. koje je doneseno na temelju iste pravomoćne i ovršne presude. U odnosu na zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditelj navodi kako je FINA isti evidentirala u Očevidnik te da osnovu za plaćanje nije vratila ovrhovoditelju. Ovrhovoditelj, nadalje navodi kako bi odbijanje provedbe ovrhe na novčanim sredstvima zbog očigledne omaške u slučaju kada je priložena valjana osnova za plaćanje- ovršna isprava predstavljalo pretjerani formalizam slijedom čega da je FINA postupila ispravno i evidentirala osnovu za plaćanje. Završno, s obzirom na to da ovršenik priznaje postojanje duga prema ovrhovoditelju na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn- 5923/2008, od 12. svibnja 2009., ovrhovoditelj predlaže da se ovršenikov prijedlog odbije kao neosnovan uz naknadu troškova ovrhovoditelju u iznosu od 1.250,00 kuna, na ime sastava predmetnog podneska.
5. Prijedlog ovršenika nije osnovan.
6.Odredbom čl. 210. st. 1 OZ-a, propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbina na temelju isprave iz čl. 209. st. 1 ovog Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agencija da odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je u st 2. istog Zakona propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.).
7. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje ovrhe nedopuštenom valja na odgovarajući način primijeniti odredbe čl. 50. i 53. OZ-a. Člankom 53. st. 1. OZ-a propisano da ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st.1. toč.7. i toč.9. do 11. podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Člankom 55. OZ-a propisano je da u slučaju kada rješenje o žalbi iz čl. 53. st. 1. ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
7.1. Ovršenik se u svom prijedlogu poziva na zastaru tražbine, odnosno poziva se na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11.
8. Odredbom čl. 52. st.1. OZ-a propisano je će sud prvog stupnja dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, dok je stavkom 3. istog članka propisano da će sud prvog stupnja donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena ili se ne očituje u roku od osam dana.
9. Ovršenik u svom prijedlogu ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, navodeći da je nastupila zastara potraživanja s osnova ovršne odluke temeljem koje je pokrenut predmetni postupak izravne naplate, odnosno da je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha.
9.1. Slijedom navedenog, s obzirom na to da ovršenik u svom prijedlogu ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, a koje navode ovrhovoditelj osporava, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), to sud nema ovlasti proglasiti pljenidbu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu pa je temeljem čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a valjalo odlučiti kao u izreci ovog zaključka.
10. Ovršenik je ujedno podnio i prijedlog za obustavu ovršnog postupka.
11. U odnosu na prijedlog ovršenika za obustavu ovršnog postupka, odredbom čl. 72. st.4. OZ-a određeno je da će se ovrha na prijedlog ovršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za žalbu provedbom ovrhe zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnost ograničena. Dakle, Ovršnim zakonom predviđeno je da ovršenik može podnijeti prijedlog radi obustave postupka samo u slučaju ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za žalbu provedbom ovrhe zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnost ograničena. Razlozi koje ovršenik u svom prijedlogu navodi u ovom slučaju ne mogu se podvesti pod čl. 72. st.4., slijedom čega je prijedlog ovršenika radi obustave ocijenjen kao nedopušten, te je isti valjalo odbaciti i odlučiti kao u točki II. izreke rješenja.
12. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, čl. 65. st. 1. OZ-a propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za odgodu ovrhe potrebno je da se kumulativno ispune obje pretpostavke, dakle i subjektivne i objektivne.
13.U svezi s iznesenim, što se tiče objektivnog razloga za odgodu ovrhe, podnošenjem predmetnog prijedloga ovršenik je ispunio objektivnu pretpostavku za odgodom ovrhe iz odredbe čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.
13.1. Prema mišljenju ovog suda nisu ispunjeni subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe, jer ovršenik nije ni jednom riječju ukazao ovom sudu u čemu bi se imala sastojati eventualna šteta koju bi ovršenik trpio provedbom predmetne ovrhe, izostavljajući navesti razloge zbog kojih bi ovrhu valjalo odgoditi to je za zaključiti kako ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, odnosno nije naveo niti jedan subjektivni razlog za odgodu ovrhe.
14. Kako u smislu čl. 65. OZ-a moraju kumulativno biti ispunjene obje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, ovaj sud smatra da nije osnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pa je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
15. Odlučujući o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadom troška, ovaj sud sukladno čl. 14. st. 4. OZ-a, nije priznao ovrhovoditelju trošak sastava odgovora na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka naplate. Naime, ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke, međutim, stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka pa je stoga sud mogao i bez očitovanja ovrhovoditelja donijeti odluku u konkretnom predmetu, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.
U Trogiru 8. rujna 2026.
Sudac:
Ivanka Karadža
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od osam (8) dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
- ovrhovoditelju
- pun. ovršenika
- u spis
