Poslovni broj: Ovr-304/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Velikoj Gorici

Trg kralja Tomislava 36

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, na prijedlog sudske savjetnice Nicole Vugrinović, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice mld. RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po majci zz VF, protiv ovršenika ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 8. rujna 2026.

z a k lj u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. – dalje: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 15. travnja 2026., a radi toga što je ovrhovoditeljica 23. siječnja 2018. podnijela Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu novčane tražbine temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-505/2014 od 7. svibnja 2015. kojom je ovršeniku naloženo plaćanje iznosa od 1.000,00 kn mjesečno na ime uzdržavanja mldb. kćeri RF, počevši od dana donošenja presude.

2. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ističući da ovrhovoditeljica nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave (čl. 50. st. 1. t. 7. OZ), navodeći da mldb. sin NF živi s njim, dok mldb. kći RF živi s ovrhovoditeljicom, te da su se roditelji pred Centrom za socijalnu skrb dogovorili o kompenzaciji uzdržavanja, na način da svaki roditelj snosi troškove djeteta koje s njim živi. U prilog navedenom ovršenik je dostavio rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Kzd-16/19-17 od 8. lipnja 2020., o obustavi kaznenog postupka protiv ovršenika zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, doneseno nakon izjave nadležnog državnog odvjetništva o odustanku od kaznenog progona. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je Centar za socijalnu skrb u tom postupku 2020. godine dostavio podneske iz kojih se razabire postojanje dogovora roditelja o opisanoj kompenzaciji uzdržavanja, da je ovrhovoditeljica za taj dogovor znala, ali da je unatoč tome smatrala kako bi ovršenik trebao nastaviti plaćati uzdržavanje zbog zdravstvenih troškova kćeri, na što je ovršenik naveo da je spreman s ovrhovoditeljicom dogovoriti sudjelovanje u tim troškovima prema svojim mogućnostima.

3. Prijedlog ovršenika je sukladno odredbi čl. 52. st. 1. OZ-a dostavljen ovrhovoditeljici na očitovanje u roku od osam dana te se ista na prijedlog nije očitovala.

4. Sukladno čl. 210. st. 2. OZ, na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ o žalbi protiv rješenja o ovrsi, dakle i odredbe čl. 50. i 52. OZ. Prema odredbi čl. 50. st. 1. t. 7. OZ, ovršenik može isticati razlog da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Prema čl. 52. st. 3. OZ, ako je taj razlog istaknut, a ovrhovoditelj ga ospori ili se ne očituje u roku, sud će bez odgode donijeti zaključak kojim ovršenika upućuje da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Iznimno, prema st. 4. istog članka, sud neće uputiti na parnicu ako ovršenik osnovanost svog navoda dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su relevantne činjenice općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

5. Ovaj sud ocjenjuje da dostavljeno rješenje o obustavi kaznenog postupka, iako je riječ o sudskoj odluci, ne dokazuje na nedvojben način postojanje pravno obvezujućeg sporazuma stranaka o prestanku, odnosno ograničenju prava ovrhovoditeljice na naplatu uzdržavanja dosuđenog pravomoćnom ovršnom ispravom. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi tek da su u drugom (kaznenom) postupku izneseni podnesci Centra za socijalnu skrb o postojanju usmenog dogovora roditelja, dok istodobno proizlazi i da je ovrhovoditeljica osporavala da taj dogovor podrazumijeva i odustanak od naplate dosuđenog uzdržavanja u dijelu zdravstvenih troškova kćeri, a i sam se ovršenik u tom postupku očitovao tek u smislu spremnosti na budući dogovor. Navedeno rješenje stoga nije javna isprava kojom je sporna činjenica, postojanje i doseg sporazuma o prestanku ovlaštenja ovrhovoditeljice da traži ovrhu na temelju predmetne presude, utvrđena na način koji bi ovaj sud ovlašćivao da o prijedlogu odluči u ovršnom postupku, niti je riječ o općepoznatoj činjenici ili činjenici utvrdivoj primjenom zakonskih predmnjeva.

6. Kako odluka o osnovanosti prijedloga ovisi o utvrđenju sporne činjenice koja se ne može utvrditi na temelju javne ili javno ovjerovljene isprave, valjalo je ovršenika, sukladno čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 2. OZ, uputiti da radi zaštite svojih prava pokrene parnicu protiv ovrhovoditeljice, kao u izreci ovog zaključka.

.

U Velikoj Gorici, 8. rujna 2026.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.

DNA:

1. Ovrhovoditelju po zz VF

2. Ovršeniku