Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd-1305/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd-1305/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. J., iz P., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u U., protiv tuženika E. Z., iz P., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik G. O., odvjetnik u P., radi predaje u posjed i zabrane uznemiravanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-372/2023-2 od 13. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-620/2022-14 od 11. studenoga 2022., u sjednici održanoj 26. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

II. Odbija se prijedlog tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-372/2023-2 od 13. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-620/2022-14 od 11. studenoga 2022., zbog razloga iz čl. 385.a st. 1. t. 2. ZPP-a, te je u prijedlogu postavio pravno pitanje, koja glasi:

 

''Može li sud samo temeljem uvida u drugi spis, a bez provođenja dokaza u konkretnoj pravnoj stvari sa sigurnošću tvrditi da se radi o istom sporu, te u svezi s tim odbiti tužbeni zahtjev, jer da se radi o presuđenoj stvari?''.

 

2. U prijedlogu tvrdi da je riječ o pravnom pitanju o kojem revizijski sud nije zauzeo stav, te stoga i ne postoji praksa revizijskog suda, a da je postavljeno pravno pitanje je važno za odluku u konkretnom sporu, jer smatra da bez provođenja dokaza u konkretnoj pravnoj stvari, a posebice bez provođenja uviđaja na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernične struke, ni u kojem slučaju se nije moglo sa sigurnošću utvrditi da se radi o presuđenoj stvari ili o nekom drugom dijelu nekretnine koji nije bio obuhvaćen predmetom uređenja međa, te je bez provedenog uviđaja na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika tužitelj onemogućen da se raspravi podnijeta tužba.

 

3. U odgovoru na prijedlog tuženik je osporio navode iz prijedloga te je predložio odbaciti prijedlog i obvezati tužitelja da mu nadoknadi troškove odgovora na prijedlog.

 

4. Prijedlog je nedopušten.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi predaje u posjed i zabrane uznemiravanja.

 

6. Nižestupanjski sudovi su ocjenom provedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) utvrdili da se, nakon donošenja pravomoćnog rješenja o uređenju međe između stranaka po Općinskom sudu u Puli, Stalna služba u Pazinu, poslovni broj R1-191/16-6- od 31. siječnja 2018., te nakon što je tužba tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed ovdje spornog dijela predmetne nekretnine, odbačena kao nepravovremena rješenjem Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-723/20-8 od 21. rujna 2021., tuženik ex lege smatra vlasnikom predmeta ovoga spora sukladno čl. 103. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) utvrdili tužbeni zahtjev tužitelja kao vlasnika iste na predaju u posjed i zabranu uznemiravanja neosnovanim. Ujedno nisu prihvaćeni navodi žalbe da se tužbeni zahtjev odnosi na neki drugi, južni, sporni dio nekretnina, koji se nalazi izvan međe kako je utvrđena.

 

7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljeno pitanje nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer prema obrazloženju postavljenog pitanja i sadržaju samog pitanja tužitelj osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje, a osim toga radi se o pitanju činjenične naravi pa odgovor na to pitanje zavisi od okolnosti konkretnog slučaja, te iz tih razloga postavljeno pitanje nije važno.

 

8. Kako je odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, vezano za postavljeno pitanje, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

9. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog jer je ta radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 26. ožujka 2024.

 

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu