Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-762/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i maloljetne NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Igoru Vujičiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 zastupanog po punomoćniku Viktoru Pezelju, odvjetniku iz Rijeke uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Nataši Mijić Scheidl, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka i umješača protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pn-50/2021-77 od 1. travnja 2026., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe stranaka i umješača se djelomično uvažavaju, a djelomično odbijaju kao neosnovane te se presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pn-50/2021-77 od 1. travnja 2026.:

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici AM naknadi štetu u iznosu od 7.522,65 EUR sa zateznim kamatama na iznos pravične novčane naknade u iznosu od 4.200,00 EUR i na iznos izgubljene zarade u iznosu od 2.322,65 EUR koje teku od 2. travnja 2021. do isplate po stopi kako je to određeno prvostupanjskom presudom

- potvrđuje u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice AM radi naknade štete zbog izgubljene zarade radi nemogućnosti zaposlenja u trgovačkom društvu Aleks Grota j.d.o.o.

- potvrđuje u točkama III. i IV. izreke

- preinačuje u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice AM radi naknade štete po osnovi pravične novčane naknade u iznosu od 800,00 EUR na način da se tuženiku nalaže da tužiteljici AM plati iznos od 800,00 EUR (osamsto eura) sa zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2021. do isplate po stopi koja se u razdoblju od 2. travnja 2021. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a u razdoblju od 30. prosinca 2023. nadalje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana

i  r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pn-50/2021-77 od 1. travnja 2026. u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici AM naknadi štetu u iznosu od 929,05 EUR, u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici AM naknadi štetu u iznosu od 432,28 EUR, u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici AM na iznos naknade štete zbog tuđe pomoći i njege od 1.000,00 EUR plati zatezne kamate od 2. travnja 2021. te u točkama V. i VI. izreke kojima je odlučeno o naknadi parničnog troška i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I Nalaže se tuženiku da prvo tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 8.883,98 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 02.04.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana.

II Sa preostalim djelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.362,22 eura kao i sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 02.04.2021. do isplate, zahtjev prvo tužitelja se odbija.

III Nalaže se tuženiku da drugo tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 1.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 02.04.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana.

IV Sa preostalim djelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.000,00 eura kao i sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 02.04.2021. do isplate, zahtjev drugo tužitelja se odbija.

V Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 3.682,21 eura u roku od 15 dana.

VI Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika za naknadom troškova postupka.»

2. Protiv presude žale se obje stranke i umješač.

2.1. Tužiteljice se žale protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude pod točkom II. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP) i predlažu da se pobijani dio preinači.

2.2. Tuženik se žali protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude pod točkama I. i III. izreke te protiv točke V. izreke kojom je odlučeno o parničnom trošku, također zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a i predlaže da se pobijani dio preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.3. Umješač se također žali protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude kao i protiv točaka V. i VI. izreke kojima je odlučeno o parničnom trošku zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

5. Suprotno žalbenim navodima tužiteljica i tuženika, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da su tužiteljice nastradale u prometnoj nesreći koja se dogodila 2. travnja 2018. kao putnice u vozilu kojim je upravljao MM koje je bilo osigurano kod umješača, a koje je sletjelo s ceste nakon kontakta sa vozilom koje je bilo osigurano kod tuženika, a kojim je upravljao EM. Prilikom slijetanja vozila je tužiteljica AM zadobila tjelesne ozljede, a tužiteljica mlt. NM, kćer AM, je pretrpjela strah zbog čega tužiteljice traže naknadu štete.

6.1. Tijekom postupka provedeno je liječničko vještačenje te je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja liječničke vještakinje utvrdio da je tužiteljica AM u štetnom događaju zadobila bolnost slabinske kralježnice posttraumatski, oštećenje I. spinalnog živca desne noge, natuk desnog kuka i ramena te stresnu reakciju. Zbog tih ozljeda trpjela je fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i lakog intenziteta u trajanju od 3 do 4 mjeseca. Također je pretrpjela i primarni strah jačeg intenziteta koji je trajao par sat i nakon prometne nezgode. Poslije toga je oko 7 dana trpjela strah srednjeg intenziteta dok joj nije napravljena osnovna medicinska obrada, a kasnije je još 2 mjeseca trpjela strah lakšeg intenziteta. Zbog posljedica ozljeđivanja u smislu dominantne boli s labinske kralježnice sa širenjem te boli u nogu, a sve radi lezije S1 spinalnog živca desno te psihičkih smetnji koje se ogledaju u napetosti i nesanici, tužiteljica AM trpi trajno umanjenje životne aktivnosti u omjeru od 5 do 6 %.

6.2. U odnosu na tužiteljicu mlt. NM je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja liječničke vještakinje utvrdio da je ona trpjela strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 do 3 tjedna i lakog intenziteta u trajanju od 4 mjeseca. Liječnički vještak je također u nalazu i mišljenju naveo da tužiteljica NM trpi trajno umanjenje životne aktivnosti u omjeru od oko 5 % zbog anksioznosti, nesanica i straha od prometa no prvostupanjski sud prilikom dosude naknade štete toj tužiteljici nije uzeo u obzir taj dio nalaza i mišljenja već je uzeo u obzir samo dio koji se odnosi na pretrpljeni strah.

6.3. Slijedom tih činjenica prvostupanjski sud je tužiteljici AM primjenom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 4.200,00 eura, a tužiteljici NM je dosuđena pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 1.000,00 eura.

6.4. Tužiteljice se žale navodeći u žalbi da smatraju da im je dosuđena preniska pravična novčana naknada. Imajući u vidu duljinu trajanja i intenzitet fizičkih bolova i straha koje je pretrpjela tužiteljica AM te postotak smanjenja njezinih životnih aktivnosti, ovaj sud nalazi da bi toj tužiteljici pravilnom primjenom materijalnog prava pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 eura koliko je ta tužiteljica i zatražila tužbenim zahtjevom postavljenim podneskom od 8. srpnja 2025.

6.5. Što se tiče tužiteljice NM, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je toj tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.000,00 eura za povredu prava osobnosti po osnovi pretrpljenog straha. Nadalje, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da toj tužiteljici ne bi pripadala naknada neimovinske štete po kriteriju smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od oko 5 % kako je to navedeno u nalazu i mišljenju vještakinje. Naime, liječnička vještakinja je tu procjenu donijela na temelju podataka dobivenih od tužiteljice NM i njezine majke AM. NM ne raspolaže nikakvom liječničkom dokumentacijom koja bi se odnosila na anksioznosti, nesanice ili strah od prometa. Ta tužiteljica je nakon prometne nesreće u dva navrata pregledana po liječniku psihijatru i to 11. listopada 2018. i 28. veljače 2019. time da se u liječničkoj dokumentaciji sa tih pregleda nigdje ne spominje da bi NM imala bilo kakve psihičke probleme zbog predmetnog štetnog događaja već se kao uzrok problema spominje ranija smrt njezinog oca. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da bi procjenu eventualnog trajnog smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice NM zbog zaostalih psiholoških posljedica predmetnog štetnog događaja trebao vještačiti liječnik psihijatar i da to vještačenje ne bi spadalo u područje vještačenja liječničke vještakinje koja je po specijalnosti neurolog, ali kako stranke tijekom postupka nisu predložile takvo vještačenje, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada prilikom dosude pravične novčane naknade tužiteljici NM nije uzeo u obzir trajno smanjenje životnih aktivnosti koje je u svom nalazu i mišljenju spomenula liječnička vještakinja.

6.6. Protiv tog dijela prvostupanjske presude kojim je tužiteljicama dosuđena naknada neimovinske štete žale se i tuženik i umješač navodeći u žalbama da osporavaju uzročnu vezu između štetnog događaja i zdravstvenih tegoba koje je nakon toga imala tužiteljica AM kao i postojanje straha kod tužiteljice NM. Međutim, te prigovore su tuženik i umješač iznosili i tijekom postupka i prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ih je liječnička vještakinja otklonila svojim iskazom na ročištu glavne rasprave od 8. srpnja 2025. pa ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da tuženik i umješač svojim prigovorima nisu doveli u sumnju pravilnost nalaza i mišljenja liječničke vještakinje u smislu članka 261. stavak 3. ZPP-a te stoga nije bilo potrebno zatražiti mišljenje drugih vještaka i prvostupanjski sud odbijanjem tuženikovog prijedloga za provođenje novog vještačenja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a kako to u svojoj žalbi ističe tuženik.

6.7. Prvostupanjski sud je također utvrdio da je tužiteljica AM pretrpjela imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege koja joj je prema nalazu i mišljenju liječničke vještakinje bila potrebna u trajanju od 315 sati. Prvostupanjski sud je cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege utvrdio u iznosu od 3,32 eura što je i po mišljenju ovog suda primjerena cijena jednog sata tuđe pomoći i njege te je tužiteljici AM dosudio zatraženi iznos od 1.000,00 eura za tuđu pomoć i njegu. Tuženik i umješač se žale protiv tog dijela presude smatrajući da takva procjena ne proizlazi iz nalaza i da nije utemeljena na medicinskoj dokumentaciji priležećoj spisu. Međutim, i tu važi ono što je gore rečeno o prigovorima tuženika i umješača na nalaz i mišljenje liječničke vještakinje te je i tu prvostupanjski sud pravilno postupio kada je činjenično stanje u vezi tuđe pomoći i njege koja je tužiteljici AM bila potrebna nakon predmetnog štetnog događaja utvrdio na temelju nalaza i mišljenja liječničke vještakinje.

6.8. Tužiteljica AM je tužbenim zahtjevom također zatražila naknadu izgubljene zarade u iznosu od 4.246,20 eura. U tužbi je navela da nije mogla zasnovati radni odnos koji je po redovitom tijeku stvari trebala zasnovati 15. travnja 2018. kod poslodavca Konoba Karlen, a koji je trebao trajati do 15. rujna sa mjesečnom plaćom od 3.500,00 kuna zbog čega je izgubila zaradu u iznosu od 17.500,00 kuna. Također je navela da je bila zaposlena u trgovačkom društvu Aleks Grota j.d.o.o . od 6. studenog 2018. do 18. siječnja 2019. kada je dobila otkaz upravo zbog zdravstvenih tegoba koje su posljedica ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći. Tužiteljica AM tvrdi da se to nije dogodilo da bi nastavila raditi u tom trgovačkom društvu i bila zaposlena još sigurno daljnjih šest mjeseci pa je po toj osnovi izgubila zaradu daljnjih 16.000,00 kuna.

6.9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica dokazala da je od travnja do listopada 2018. trebala biti zaposlena kod poslodavca Konoba Karlen i primati plaću u iznosu od 3.500,00 kuna mjesečno, a što se nije ostvarilo zbog ozljeđivanja tužiteljice u predmetnom štetnom događaju pa je tužiteljici po osnovi izgubljene zarade za sedam mjeseci, dakle od travnja do listopada 2018., dosuđena naknada štete u iznosu od 3.251,70 eura.

7. Tuženici se žale protiv tog dijela prvostupanjske presude navodeći da je vlasnik Konobe Karlen MM koji je nesporno tužiteljičin prijatelj i u čijem vozilu se je ona nalazila u vrijeme kada se je predmetni štetni događaj zbio pa stoga smatraju da se samo na iskazu VM nije moglo temeljiti utvrđenje da bi tužiteljica doista bila zaposlena u Konobi Karlen. Kako nije sporno da MM ima Konobu Karlen i kako je on potvrdio da bi tužiteljica preko sezone, dakle od 15. travnja do 15. rujna bila zaposlena kod njega kao pomoćna kuharica, prvostupanjski sud nije imao razloga ne povjerovati tom svjedoku da bi zaposlio tužiteljicu i stoga je pravilno utvrđeno da bi se tužiteljica, da nije bilo štetnog događaja, zaposlila u Konobi Karlen. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio vrijeme u kojem bi tužiteljica bila zaposlena i dosudom naknade štete u iznosu od 3.251,70 eura je djelomično prekoračio tužbeni zahtjev, a što umješač ističe u svojoj žalbi. Naime, tužiteljica je u tužbi navela da bi u Konobi Karlen bila zaposlena od 15. travnja 2018. do 15. rujna 2018., dakle pet mjeseci pa je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da bi tužiteljica bila zaposlena sedam mjeseci. Tužiteljica je po toj osnovi zatražila naknadu štete u iznosu od 17.500,00 kuna što odgovara zbroju petomjesečnih plaća od 3.500,00 kuna mjesečno pa je tužiteljica na taj način tužbenim zahtjevom zatražila dosudu naknade štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 2.322,65 eura što joj i po ocjeni ovog suda pripada pa je prvostupanjski sud, dosudivši tužiteljici naknadu štete po toj osnovi u iznosu od 3.251,70 eura, prekoračio tužbeni zahtjev za iznos od 929,05 eura.

7.1. Što se tiče tužiteljičinih tvrdnji da bi joj, nakon prestanka njezinog radnog odnosa u trgovačkom društvu Aleks Grota j.d.o.o., bio produžen ugovor o radu na daljnjih šest mjeseci, zbog čega je tužbenim zahtjevom zatražila naknadu štete po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 16.000,00 kuna odnosno 2.123,56 eura, prvostupanjski sud je odbio taj dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva sa obrazloženjem da tužiteljica nije dokazala svoje tvrdnje da bi joj doista bio produžen ugovor o radu na daljnjih šest mjeseci. Takvu ocjenu prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Doista nema nikakvih dokaza da bi se tužiteljica ponovno zaposlila u tom društvu na daljnjih šest mjeseci i ne može se prihvatiti žalbena tvrdnja tužiteljice da je to dobro poznata praksa poslodavaca i zapravo notorna činjenica već je tužiteljica tu činjenicu trebala dokazati, a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tu činjenicu nije dokazala.

7.2. Umješač se žali zbog toga što su tužiteljicama na dosuđeni iznos pravične novčane naknade zbog pretrpljene neimovinske štete dosuđene zatezne kamate od dana podnošenja tužbe. Međutim, prvostupanjski sud je u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo obzirom da je člankom 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da bi tužiteljica tuženiku podnosila pisani zahtjev za naknadu štete, a ne proizlazi niti da bi šteta nastala nakon podnošenja tužbe pa tužiteljicama pripadaju zatezne kamate na dosuđeni iznos pravične novčane naknade od dana podnošenja tužbe . Nadalje, umješač se neosnovano žali zbog toga što su tužiteljici AM dosuđene zatezne kamate od podnošenja tužbe na iznos izgubljene zarade zbog nemogućnosti zaposlenja u Konobi Karlen. Člankom 1086. ZOO-a je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Visinu štete po osnovi izgubljene zarade koju je tužiteljica mogla ostvariti zaposlenjem u Konobi Karlen je prvostupanjski sud utvrdio prema visini plaće koju bi tužiteljica primala da se je zaposlila, a ne prema cijenama u vrijeme presuđenja i ta šteta je dospjela i prije podnošenja tužbe pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici za tu štetu dosudio zatezne kamate od dana podnošenja tužbe.

7.3. Zbog tih razloga je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđen dio prvostupanjske presude pod točkom I. izreke u dijelu kojim je tužiteljici AM dosuđena naknada štete u iznosu od 4.200,00 eura na ime pravične novčane naknade, zatim u iznosu od 1.000,00 eura na ime naknade štete zbog tuđe pomoći i njege te na ime izgubljene zarade zbog nemogućnosti zaposlenja u Konobi Karlen iznos od 2.322,65 eura ili ukupni iznos od 7.522,65 eura, a primjenom članka 369. stavak 5. ZPP-a je ukinut taj dio prvostupanjske presude u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen iznos od 929,05 eura za koliko je na gore opisani način prekoračen tužiteljičin tužbeni zahtjev. Nadalje, potvrđen je dio prvostupanjske presude pod točkom II. izreke kojim je odbijen dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva za naknadu štete zbog izgubljene zarade radi nemogućnosti zaposlenja u trgovačkom društvu Aleks Grota d.o.o., a primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a je preinačen dio prvostupanjske presude pod točkom II. izreke kojim je odbijen dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete u iznosu od 800,00 eura na način da je tuženiku naloženo da taj iznos tužiteljici plati sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe odnosno od 2. travnja 2021. Također je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđen dio prvostupanjske presude pod točkom III. izreke kojim je tužiteljici NM dosuđena pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 eura kao i dio prvostupanjske presude pod točkom IV. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice NM radi dosuđenja pravične novčane naknade u iznosu od 2.000,00 eura.

7.4. Umješač se nadalje žali zbog toga što su tužiteljici AM na dosuđeni iznos imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege dosuđene zatezne kamate od dana podnošenja tužbe. Umješač u žalbi navodi da se tu radi o nerepariranoj nenovčanoj šteti čija je visina utvrđena tek presudom suda pa su zatezne kamate mogle biti dosuđene jedino od dana presuđenja. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi poslovni broj Rev-296/2025-2 od 25. ožujka 2025., odgovarajući na pitanje: "U situaciji kada je sud satnicu za tuđu pomoć i njegu utvrdio prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, da li oštećenik/tužitelj ima pravo na zatezne kamate od trenutka pružanja tuđe pomoći ili od dana donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o takvom zahtjevu?", naveo da je odgovor na to pitanje slijedeći: „Tuženik je dužan kamate na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu, koja je utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke platiti od dana donošenja sudske odluke, dok je kamatu za tuđu pomoć i njegu utvrđenu prema cijenama u vrijeme pružanja tuđe pomoći i njege dužan platiti od dana podnošenja pisanog zahtjeva.“. Takvo pravno mišljenje prihvaća i ovaj sud pa bi proizlazilo da bi tužiteljici AM na dosuđeni iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu pripadale zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude ukoliko je visina te naknade utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. Prvostupanjski sud je naveo da je cijenu 1 sata tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijeni neto sata njegovateljice koja pruža tuđu pomoć i njegu u Domu za starije i nemoćne osobe Alfredo Štiglić, ali nije obrazložio da li se radi o cijeni neto sata u vrijeme donošenja prvostupanjske presude ili o cijeni u razdoblju kada je toj tužiteljici pružana tuđa pomoć i njega. Stoga u odnosu na taj dio prvostupanjske presude činjenično stanje nije potpuno utvrđeno pa je dio prvostupanjske presude kojim su tužiteljici dosuđene zatezne kamate na iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu ukinut primjenom članka 370. ZPP -a i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će prvostupanjski sud utvrditi cijenu sata pružanja tuđe pomoći i njege ili prema cijenama u vrijeme kada je toj tužiteljici pružana tuđa pomoć i njega ili po cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude te će donijeti novu odluku o tom dijelu tužbenog zahtjeva u skladu s gore navedenim pravnim mišljenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

7.5. Prvostupanjski sud je tužiteljici također dosudio naknadu imovinske štete za troškove liječenja i putovanja na liječenje za što je tužiteljica u tužbi potraživala iznos od 1.500,00 kuna ili 199,08 eura, a prvostupanjski sud joj je, utvrdivši da je doista imala troškove liječenja i putovanja na liječenje, po toj osnovi dosudio naknadu štete u iznosu od 350,00 eura na ime putnog troška i 82,28 eura na ime troška liječenja. Umješač se žali protiv tog dijela prvostupanjske presude navodeći da je tužiteljica svoj konačni tužbeni zahtjev postavila podneskom od 8. srpnja 2025. kojim nije zatražila naknadu imovinske štete za troškove liječenja i putovanja na liječenje pa je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev kada je tužiteljici dosudio te troškove. Iz tužiteljičinog podneska od 8. srpnja 2025. proizlazi da je tužbenim zahtjevom zatražila naknadu štete od ukupno 10.246,20 eura od čega se 5.000,00 eura odnosi na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu, 1.000,00 eura se odnosi na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege i 4.246,20 eura se odnosi na imovinsku štetu uslijed izgubljene zarade. Dakle, tim tužiteljičinim podneskom nije obuhvaćen trošak liječenja, ali tužiteljica također niti nije izričito povukla tužbu u odnosu na taj dio zahtjeva za naknadu štete koji je obuhvaćen tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi. Stoga je prvostupanjski sud trebao sa tužiteljicom raspraviti da li je podneskom od 8. srpnja 2025. povukla tužbu u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete zbog troška liječenja ili je tim podneskom obuhvatila samo one vidove štete koji se spomin ju u tom podnesku, a u preostalom dijelu je ostala kod tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi. Kako to nije učinjeno, za sada nije moguće sa sigurnošću utvrditi da li je prvostupanjski sud dosudom iznosa od 432,28 eura na ime naknade štete zbog troškova liječenja prekoračio tužbeni zahtjev pa je zbog tog razloga taj dio prvostupanjske presude ukinut primjenom članka 370. ZPP-a i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem je potrebno sa tužiteljicom raspraviti gore navedeno. Ukoliko bi se utvrdilo da je tužiteljica ostala kod tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi radi dosude iznosa od 1.500,00 kuna (199,08 eura), tada treba imati na umu da je to visina njezinog zahtjeva po osnovi naknade štete zbog troškova liječenja, a ne iznos od 446,20 eura koji joj je dosuđen.

7.6. Na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a je ostavljeno da se o troškovima pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Koprivnica, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić