REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-729/2023-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik u Popovači, protiv tuženika MONTER-STROJARSKE MONTAŽE d.d., Zagreb, Ulica Oktavijana Miletića 2, OIB: 13887374452, koga zastupa punomoćnik Tomislav Kuren, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja NH, odvjetničkog vježbenika, i punomoćnika tuženika, 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku MONTER-STROJARSKE MONTAŽE d.d. isplatiti tužitelju GH iznos 11.306,86 EUR (slovima: jedanaest tisuća tri stotine šest eura i osamdeset šest centi), te zatezne kamate, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom brutoiznosu, koje teku na iznos:

- 144,39 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate,

- 161,89 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate,

- 145,48 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate,

- 191,88 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- 231,78 EUR od 16. rujna 2018. do isplate,

- 226,64 EUR od 16. listopada 2018. do isplate,

- 219,03 EUR od 16. studenog 2018. do isplate,

- 246,64 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate,

- 239,20 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate,

- 229,15 EUR od 16. veljače 2019. do isplate,

- 229,79 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,

- 186,70 EUR od 16. travnja 2019. do isplate,

- 145,55 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate,

- 263,71 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate,

- 252,46 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,

- 282,79 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- 345,50 EUR od 16. rujna 2019. do isplate,

- 315,59 EUR od 16. listopada 2019. do isplate,

- 282,30 EUR od 16. studenog 2019. do isplate,

- 163,19 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,

- 187,06 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- 194,52 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- 195,73 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 195,91 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- 136,84 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

- 309,64 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate,

- 305,42 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate,

- 366,39 EUR od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- 370,93 EUR od 16. rujna 2020. do isplate,

- 458,16 EUR od 16. listopada 2020. do isplate,

- 393,55 EUR od 16. studenog 2020. do isplate,

- 232,49 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate,

- 174,98 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate,

- 190,85 EUR od 16. veljače 2021. do isplate,

- 176,29 EUR od 16. ožujka 2021. do isplate,

- 231,96 EUR od 16. travnja 2021. do isplate,

- 217,51 EUR od 16. svibnja 2021. do isplate,

- 167,98 EUR od 16. lipnja 2021. do isplate,

- 300,56 EUR od 16. srpnja 2021. do isplate,

- 330,24 EUR od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- 287,64 EUR od 16. rujna 2021. do isplate,

- 337,23 EUR od 16. listopada 2021. do isplate,

- 273,73 EUR od 16. studenog 2021. do isplate,

- 168,04 EUR od 16. prosinca 2021. do isplate,

- 215,88 EUR od 16. siječnja 2022. do isplate,

- 187,82 EUR od 16. veljače 2022. do isplate,

- 195,85 EUR od 16. ožujka 2022. do isplate,

sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja GH u dijelu potraživanja po osnovi zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim brutoiznosima te zahtjev za naknadu troška postupka u preostalom iznosu 1.437,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

III Nalaže se tuženiku MONTER-STROJARSKE MONTAŽE d.d. naknaditi tužitelju GH trošak parničnog postupka u iznosu 2.537,50 EUR (slovima: dvije tisuće pet stotina trideset sedam eura i pedeset centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika MONTER-STROJARSKE MONTAŽE d.d. za naknadu troška postupka u iznosu 2.265,95 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tzv. stupnjevitoj tužbi od 11. svibnja 2023. u bitnome navodi da je bio zaposlen kod tuženika u razdoblju od 1978. s prekidima do 28. veljače 2022., da mu je radni odnos kod tuženika prestao odlaskom u mirovinu 1. ožujka 2022., da mu tuženik u razdoblju od 1. travnja 2018. do 28. veljače 2022. nije ispravno obračunavao i isplaćivao plaću zbog pogrešnog izračuna dodatka za radni staž, koji je tuženik obračunavao na najnižu osnovnu plaću u iznosu 3.500,00 kn, umjesto na pripadajući plaću svakog zaposlenika, sukladno člancima 49., 50. i 53. Kolektivnog ugovora tuženika te da je tuženik tek 1. kolovoza 2022. počeo ispravno isplaćivati plaće zaposlenicima, sukladno članku 53. Kolektivnog ugovora tuženika. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 24. ožujka 2026. predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa 11.306,86 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku od dospijeća do isplate kako je to specificirano citiranim podneskom te naknadu troška postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 18. rujna 2023. u bitnome osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe da nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe jer je tužitelj svaki mjesec primao plaću, odnosno naknadu plaće, a tuženik je tužitelju dostavljao obračune iz kojih je vidljivo na koji je način utvrđen iznos njegove plaće, smatra da je tužitelj prekludiran u podnošenju ove tužbe (s manifestacijskim zahtjevom) jer bi neuručivanjem obračunskih lista, kako to tvrdi tužitelj, tuženik povrijedio pravo tužitelja iz radnog odnosa (članak 133. ZR u vezi s člankom 93. stavkom 1. ZR), a tužitelj nije podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava. Nadalje navodi da je osnovica za izračun dodatka za radni staž u Kolektivnom ugovoru od ožujka 2018. izrijekom, precizno i nedvojbeno definirana kao najniži iznos koji je poslodavac dužan isplatiti radniku prema odredbama važećeg kolektivnog ugovora, a ne ugovora o radu, a što je iznosilo 3.500,00 kn, da je između tuženika i Sindikata graditeljstva Hrvatske 27. srpnja 2022. zaključen novi Kolektivni ugovor. Opreza radi ističe prigovor zastare u odnosu na sva potraživanja koja tužitelj ovom tužbom potražuje. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U odnosu na navod tuženika iz odgovora na tužbu da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, navodi se da je isti neosnovan. Naime, odredbom članka 133. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR) propisano je da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. citiranog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Budući da se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju radnika iz radnog odnosa, ocjena je ovog suda da se tužitelj nije bio dužan prije podnošenja ove tužbe obratiti zahtjevom za zaštitu prava radnika tuženiku, što bi predstavljalo procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe u ovom predmetu. Tuženiku je za napomenuti da se tužitelj dva puta prije podnošenja ove tužbe (zahtjevima od 23. prosinca 2022. i 12. travnja 2023.) obraćao tuženiku radi dostave relevantne radnopravne dokumentacije (list 40-46 spisa) po kojima tuženik nije postupio.

4. U odnosu na navod tuženika iz podneska od 19. svibnja 2024. kojim se protivi preinaci tužbe učinjenoj podneskom tužitelja od 10. travnja 2024., navodi se kako je isti neosnovan. Naime, u konkretnom slučaju nije došlo do preinake tužbe, već je tužitelj, po nalogu suda iz rješenja od 18. ožujka 2024. poslovnog broja Pr- 729/2023-11, a sukladno uputi iz rješenja Županijskog suda u Splitu od 4. ožujka 2024. poslovnog broja Gž R-717/2023-2, uredio do tada neuređeni novčani tužbeni zahtjev, slijedom čega nije došlo do preinake tužbe kojoj bi se tuženik mogao protiviti.

5. Tužitelj je, nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 24. ožujka 2026. povećao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, kojoj preinaci se tuženik protivio podneskom od 28. travnja 2026. Budući da je, prema ocjeni ovog suda, predmetna preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, na temelju odredbe članka 190. stavaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), odlučeno je kao u rješenju donesenom na ročištu održanom 14. svibnja 2026.

6. Sud nije razmatrao navode tuženika o nepostojanju uvjeta za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe koje je tijekom postupka uporno ponavljao budući da je tužitelj po nalogu suda podneskom od 10. travnja 2024. određeno postavio novčani tužbeni zahtjev. U odnosu na postupanje suda prije nego je tužitelj citiranim podneskom određeno postavio novčani tužbeni zahtjev, navodi se da je sud postupao sukladno pravnom shvaćanju iznesenom u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. veljače 2022. poslovnog broja Rev 677/2021.

7. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u [adresa] od 5. travnja 2022. (list 4-5 spisa), preslike osobne iskaznice tužitelja (list 6 spisa), Kolektivnog ugovora od 15. ožujka 2018. s prilozima (list 8-39 spisa), zahtjeva za dostavu dokumentacije od 23. prosinca 2022. (list 40-46 spisa), potvrdi o visini dohotka i primitaka tužitelja (list 126-135 spisa), JOPPD obrazaca (list 199-366 spisa), potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 15. rujna 2025. (list 370-372 spisa) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (list 378-382, 425-429 spisa).

8. Sud je na ročištu održanom 28. srpnja 2026. odbio dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem te dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedokinje HH, kao nepotrebne. Saslušanje tužitelja bilo je predloženo radi utvrđivanja činjenice postojanja radnog odnosa kod tuženika, što tijekom postupka nije bilo sporno, te činjenice da tuženik nije dostavljao obračunske liste za isplatu plaća tužitelju, što predstavlja negativnu činjenicu koju nije potrebno dokazivati. Saslušanje svjedokinje HH je bilo predloženo radi utvrđivanja činjenice da je tuženik izdavao obračunske liste za isplatu plaća tužitelju, što, nakon što je tužitelj prije pokretanja ovog postupka dva puta zatražio od tuženika dostavu obračunskih lista, a sud je tijekom postupka četiri puta naložio tuženiku isto, po čemu tuženik nije postupio, prema ocjeni ovog suda, nakon što je bilo izrađen nalaz i mišljenje u ovom predmetu, više nije bilo relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće zbog pogrešno obračunavanog dodatka za radni staž u razdoblju od 1. travnja 2018. do 28. veljače 2022.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj od 1978. s prekidima do 28. veljače 2022. bio zaposlen kod tuženika.

12. Sporno je u ovom predmetu je li tuženik ispravno obračunavao dodatak za radni staž tužitelja, posljedično je li ispravno obračunavao i isplaćivao plaću tužitelju u razdoblju od 1. travnja 2018. do 28. veljače 2022. te je li tražbina tužitelja u zastari.

13. Odredbom članka 8. stavka 1. ZR propisano je da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ovog i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

14. Odredbom članka 49. stavka 1. Kolektivnog ugovora koji su sklopili Sindikat graditeljstva Hrvatske za sindikalnu podružnicu MONTER-STROJARSKE MONTAŽE d.d. i tuženik 15. ožujka 2018. (dalje: KU) propisano je da osnovna plaća radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak utvrđena na osnovi složenosti poslova radnog mjesta i normalne uvjete rad na tom radnom mjestu, a u skladu s odredbama ovog ugovora predstavlja najniži iznos kojeg je poslodavac dužan isplatiti radniku.

15. Odredbom članka 50. stavka 1. KU propisano je da se najniža osnovna plaća za najjednostavnije poslove utvrđuje u mjesečnom iznosu od 3.500,00 kn.

16. Odredbom članka 53. stavka 1. KU propisano je da se osnovna plaća radnika povećava za svaku navršenu godinu radnog staža za 0,5 posto od osnovne plaće. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da pravo na povećanje osnovne plaće prema stavku 1. tog članka pripada radniku za radni staž koji je upisan u e-radnu knjižicu, uvećan za tekući radni staž kod poslodavca.

17. Iz Tarifnih stavova (priloga KU, listovi 34-39 spisa) utvrđeno je da su radna mjesta kod tuženika bila razvrstana u platne razrede s podgrupama, uz naznaku koeficijenata za obračun plaće, osnovne plaće i dodatka za otežane uvjete rada, šifre i naziva radnog mjesta.

18. Iz Potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 15. rujna 2025. proizlazi da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika s prekidima oko 31 godinu.

19. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. od 27. siječnja 2026. proizlazi da je nalaz i mišljenje izrađen prema dokumentaciji dostupnoj u spisu predmeta u mjeri u kojoj je to moguće jer tuženik, ni nakon prijedloga vještaka i pokušaja suda da službenim putem pribavi dokumentaciju, nije dostavio relevantnu dokumentaciju, da nije moguće utvrditi koliko iznosi osnovna plaća tužitelja tijekom utuženog razdoblja, na kojim radnim mjestima je tužitelj radio, pripadajući koeficijent, pripadajuća osnovna plaća za navedeno radno mjesto te visina dodatka za otežane uvjete rada, da je iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje vidljivo da je tužitelj u studenom 1978. prvi puta prijavljen na mirovinsko osiguranje, da je u travnju 2018. (prvi mjesec utuženog razdoblja) imao navršenih 39 godina radnog staža pa mu je pripadao dodatak za radni staž od 19,50% na osnovnu plaću, da je kao mjesec uvećanja za svaku navršenu godinu radnog staža uzet prosinac svake godine utuženog razdoblja, da je u JOPPD obrascima koje je tuženik podnosio za tužitelja za svaki mjesec utuženog razdoblja vidljiva ukupna bruto plaća tužitelja u tom mjesecu, da je pretpostavka da bruto plaća tužitelja iz JOPPD obrazaca sadrži osnovnu bruto plaću tužitelja prema njegovom radnom mjestu, pripadajućem koeficijentu radnog mjesta i dodatku za otežane uvjete rada u skladu s KU tuženika uvećano za pripadajući minuli rad, da je iz ukupne bruto plaće s JOPPD obrazaca izračunat bruto iznos dodatka za radni staž tužitelja te je isti uzet kao pretpostavljeni bruto iznos dodatka za radni staž, odnosno onaj koji bi tužitelju pripadao da mu je tuženik dodatak obračunavao na bruto plaću u skladu s njegovim radnim mjestom, koeficijentom radnog mjesta i dr., da je dobiveni pretpostavljeni bruto iznos dodatka za radni staž stavljen u odnos s isplaćenim dodatkom za radni staž, odnosno dodatkom obračunatom na najnižu osnovnu plaću od 3.500,00 kn te su iskazane razlike koje u utuženom razdoblju ukupno iznose 11.306,86 EUR.

20. Tužitelj nije imao primjedbi na citirani nalaz i mišljenje vještaka.

21. Tuženik je podneskom od 5. ožujka 2026. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u bitnome navodeći da se nalaz i mišljenje vještaka temelji na pretpostavljanju i nagađanju te je predložio da se vještak pozove na raspravu radi očitovanja na pitanja tuženika.

22. Očitujući se na prigovore tuženika, sudski vještak mr. sc. Zrinko Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. je na ročištu održanom 14. svibnja 2026. u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod iznesenog nalaza i mišljenja, da su izračuni izrađeni u skladu s dokumentacijom u spisu predmeta budući da tuženik nije dostavio dokumentaciju kojom, sukladno prisilnim zakonskim odredbama mora raspolagati, da je osnovna plaća tužitelja utvrđena odgovarajućim odredbama tada važećeg KU (složenosti poslova radnog mjesta i normalnih uvjeta na tom radnom mjestu), da se u skladu s KU osnovna plaća radnika povećava za dodatak na radni staž pa se očito radi o dodatku na osnovnu plaću, da u JOPPD obrascima nije zasebno iskazan dodatak na staž, da nije utvrđivao osnovnu plaću u utuženom razdoblju, već je implicitno iz ukupno isplaćene plaće izračunao dodatak na radni staž, a radno mjesto tužitelja, koeficijent njegovog radnog mjesta, je li plaća tužitelja fiksna ili promjenjiva nije bilo moguće utvrditi na temelju dokumentacije u spisu, ali bi je bilo moguće utvrditi iz dokumentacije kojom je tuženik dužan raspolagati, a nije je tijekom postupka dostavio, da evidencija radnog vremena nije bila relevantna za izradu nalaza i mišljenja.

23. Tuženik je na ročištu održanom 14. svibnja 2026. ostao kod iznesenih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te je predložio da sud pozove vještaka na dopunu nalaza i mišljenja. Na upit suda želi li tuženik radi izrade dopunskog nalaza i mišljenja dostaviti obračunske liste za isplatu plaća tužitelja za utuženo razdoblje, na što je tijekom postupka u više navrata pozivan od strane suda i vještaka, a po čemu nije postupio, tuženik je naveo kako će iste dostaviti.

24. Rješenjem donesenim na predmetnom ročištu naloženo je tuženiku u roku od 15 dana dostaviti obračunske liste za isplatu plaća tužitelja za utuženo razdoblje, radi čega je odgođeno predmetno ročište za glavnu raspravu.

25. Tuženik do zaključenja glavne rasprave na ročištu održanom 28. srpnja 2026. nije dostavio obračunske liste za isplatu plaća tužitelja u utuženom razdoblju.

26. Odredbom članka 233. stavka 2. ZPP propisano je da stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati ili ako se isprava s obzirom na njezin sadržaj smatra zajedničkom za obje stranke. Kako su obračunske liste za isplatu plaća zajedničke za obje stranke, sukladno članku 93. ZR, tuženik koji je poslodavac tužitelja i koji je dužan čuvati poslovnu dokumentaciju, prema ocjeni ovog suda nema ovlasti uskratiti dostavu takvih isprava, a u čemu je tuženik tijekom cijelog postupka ustrajao.

27. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. jer je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, a sve na temelju uvida u dokumentaciju koja je priložena spisu. Sudski vještak mr. sc. Zrinko Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. je na ročištu održanom 14. svibnja 2026. usmenim obrazloženjem nalaza i mišljenja otklonio sve prigovore tuženika.

28. Budući da tuženik u razdoblju od više od tri godine koliko se ovaj postupak vodio, na višekratno traženje tužitelja (od čega dva puta prije pokretanja ovog postupka), po nalogu suda (četiri puta) i na traženje vještaka prilikom izrade nalaza i mišljenja nije dostavio obračunske liste za isplatu plaća tužitelja koje su zajedničke za obje stranke, sud nije imao mogućnost naložiti vještaku izradu dopunskog nalaza i mišljenja jer u spis nije dostavljena nova dokumentacija na temelju koje bi se mogao izraditi novi izračun. Kako tuženik po nalogu suda s ročišta održanog 14. svibnja 2026., a po vlastitom prijedlogu, nije dostavio potrebne obračunske liste, sud je prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka ocijenio paušalnim i neosnovanim.

29. Slijedom navedenog, budući da tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj s prekidima više od 31 godinu radio kod tuženika, a da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj u travnju 2018. (prvi mjesec utuženog razdoblja) imao navršenih 39 godina radnog staža, da je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka utvrđeno da tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak za radni staž na njegovu, individualiziranu osnovnu plaću (propisanu člankom 49. stavkom 1. KU, a detaljnije razrađenu Tarifnim stavovima), već na najnižu osnovnu plaću za najjednostavnije poslove (članak 50. KU), to, prema ocjeni ovog suda, tužitelj ima pravo na isplatu razlike plaće koju ovom tužbom potražuje, na temelju odredbe članka 53. KU. Stoga je odlučeno kao u stavku I izreke presude.

30. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

31. Budući da se najstarije potraživanje tužitelja odnosi na travanj 2018., koje je dospjelo 15. svibnja 2018., a tužba je u ovom predmetu podnesena 11. svibnja 2023., tuženikov prigovor zastare istaknut podneskom od 28. travnja 2026. ocijenjen je neosnovanim, sukladno odredbi članka 139. ZR.

32. U odnosu na tuženikov prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbe, navodi se da, sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. Su-IV- 123/2024-5, u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), a što je konkretno slučaj, zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjev. Stoga je predmetni prigovor tuženika ocijenjen neosnovanim.

33. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od 16. u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) i članka 92. stavka 3. ZR, kako je to navedeno u stavku I izreke presude.

34. Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu potraživanja po osnovi zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer, prema odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunava zatezna kamata jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto naknada plaće. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke presude.

35. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično odbijen u dijelu sporednog potraživanja (zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto naknadi plaće), ocjena je ovog suda da isto ne utječe na uspjeh tužitelja u ovom sporu.

36. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu 1.459,95 EUR do postavljanja određenog novčanog tužbenog zahtjeva tužitelja (podnesak od 10. travnja 2024.), a nakon toga prema vrijednostima određeno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu 7.535,00 EUR (podnesak od 10. travnja 2024. ) i 11.306,86 EUR (podnesak od 24. ožujka 2026; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 183/2024 od 10. prosinca 2025.).

37. Tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 11. listopada 2023. (kojim se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu), od 17. listopada 2024. (kojim se očitovao na dostavljenu dokumentaciju), od 24. ožujka 2026. (kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka), od 30. travnja 2025. (kojim se očitovao na navode tuženika) od 4x100 bodova (Tbr. 8/1), sastava podneska od 10. travnja 2024. (kojim je uredio tužbeni zahtjev) od 25 bodova (Tbr. 8/4), pristupa na ročišta održana 16. srpnja 2024., 14. svibnja 2026. i 28. srpnja 2026. od 3x100 bodova (Tbr. 9/1), te pristupa na ročište za objavu presude od 50 bodova (Tbr. 9/3), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46), ukupno iznosi 2.187,50 EUR.

38. Tužitelju je, također, priznat trošak plaćenog predujma za provedbu financijskog vještačenja u ukupnom iznosu 350,00 EUR budući da je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke presude.

39. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 7. rujna 2023. (kojim dostavlja urednu punomoć koju je mogao i morao dostaviti već uz tužbu), od 28. lipnja 2024. (kojim se očituje na navode tuženika o preinaci tužbe budući da isto predstavlja pravno pitanje), od 9. kolovoza 2024. i 18. veljače 2026. (u prilogu kojih dostavlja dokaz o plaćenim predujmovima), od 31. siječnja 2025. (kojim predlaže odrediti novu osobu vještaka budući da je isto u nadležnosti suda), od 15. srpnja 2025. (kojim ponavlja već iznesene navode), od 6. svibnja 2026. (kojim se očituje na prigovor tuženika na nalaz i mišljenje vještaka) i od 25. lipnja 2026. (kojim predlaže zakazati ročište) budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke presude.

40. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO.

41. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu 2.265,95 EUR odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je odlučeno kao u stavku IV izreke presude.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.