Poslovni broj: Povrv-658/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja Vodne usluge d.o.o., OIB: 43307218011, Bjelovar, Ulica Ferde Rusana 21, protiv tuženika MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Višnje Antoš iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-20571/2025 od 14. studenoga 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 152,97 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

− 35,11 EUR od 21. kolovoza 2024. do isplate,

− 34,11 EUR od 21. rujna 2024. do isplate,

− 17,46 EUR od 22. listopada 2024. do isplate,

− 16,46 EUR od 21. studenoga 2024. do isplate,

− 17,21 EUR od 21. prosinca 2024. do isplate,

− 31,75 EUR od 21. siječnja 2025. do isplate,

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te iznose od 0,64 EUR i 0,23 EUR bez kamata, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 25,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. rujna 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je 21. listopada 2025. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim od tuženika (prije ovršenika) traži isplatu iznosa od 152,97 EUR sa zateznom kamatom i troškovima postupka, na temelju čega je javni bilježnik Višnja Antoš iz Zagreba donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-20571/2025 od 14. studenoga 2025.

2. Tuženik je protiv rješenja o ovrsi pravovremeno podnio prigovor u kojem osporava pasivnu legitimaciju. Navodi da nekretnina na adresi [adresa] u [adresa] više nije u njegovu vlasništvu ni posjedu, pozivajući se na odluke donesene u ovršnom predmetu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3326/2016, te ističe da na navedenoj adresi ne živi od 17. veljače 2015. godine.

3. Rješenjem poslovni broj Povrv-658/2025-2 od 12. veljače 2026. ovaj sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Stranke su ujedno upozorene da se, s obzirom na vrijednost predmeta spora, radi o sporu male vrijednosti i da će se provesti pisani postupak.

4. Tužitelj u podnesku od 20. veljače 2026. osporava navode tuženika. Ističe da je tuženik bio vlasnik predmetnog stana te da se kao korisnik vodnih usluga vodio u evidenciji tužitelja. Poziva se na čl. 3. st. 1. t. 6., čl. 37., čl. 38. i čl. 39. Zakona o vodnim uslugama te na čl. 3. i čl. 25. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga. Posebno navodi da je prethodni korisnik dužan u roku od 15 dana prijaviti promjenu korisnika isporučitelju vodnih usluga s vjerodostojnim dokazom, a da tuženik takvu prijavu nije izvršio, zbog čega je u evidenciji tužitelja i dalje vođen kao korisnik. Za razdoblje od srpnja do prosinca 2024. ostao je nepodmiren iznos od 152,97 EUR.

5. Tuženik u podnesku od 10. ožujka 2026. ostaje kod prigovora. Navodi da je vlasništvo predmetne nekretnine preneseno na banku, da je dužnost obavještavanja tužitelja o promjeni na novom vlasniku te da se u stanu nalazila njegova bivša najmoprimka. U prilogu je dostavio i dokumentaciju iz ovršnog predmeta Ovr-3326/2016.

6. Podnesak tužitelja od 20. ožujka 2026. sud nije uzeo u obzir jer nisu ispunjene pretpostavke iz članka 299. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP).

7. Sud je pročitao izvadak iz poslovnih knjiga (list 12), Zaključak od 26. listopada 2023. (list 24-25), zemljišnoknjižni izvadak (list 38-160), račune (list 161-166),

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08; 57/11; 148/11; 25/13; 89/14; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za isporučene vodne usluge za nekretninu na adresi [adresa] u [adresa], po računima dospjelim u razdoblju od kolovoza 2024. do siječnja 2025., u ukupnom iznosu od 152,97 EUR.

10. Sporno je je li tuženik u odnosu prema tužitelju bio obveznik plaćanja vodnih usluga u utuženom razdoblju, odnosno može li se osloboditi obveze samo pozivom na činjenicu da je prije nastanka utuženih računa prestao biti zemljišnoknjižni vlasnik predmetnog stana.

11. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio:

- da se predmetna tražbina odnosi na stan III/3, etažno vlasništvo E -12, na adresi

[adresa] u [adresa],

- da je tuženik bio raniji vlasnik predmetnog stana, dok je u zemljišnim knjigama 26. listopada 2023. kao vlasnik upisana Erste&Steiermärkische Bank d.d., a potom je temeljem ugovora od 18. prosinca 2024. kao vlasnica 3. siječnja 2025. upisana ZR,

- da tuženik nije dokazao da je tužitelju u roku od 15 dana od promjene vlasništva odnosno korisnika prijavio promjenu s vjerodostojnim dokazom,

- da je tuženik u dopisu od 28. svibnja 2024. naveo da se u stanu nalazi njegova bivša najmoprimka, dok iz rješenja Ovr-3326/2016-64 proizlazi da je ovrha radi iseljenja odgođena do 27. rujna 2024.,

- da je tužitelj u svojim evidencijama u utuženom razdoblju kao korisnika vodnih usluga vodio tuženika i njemu izdavao račune,

- da izvadak iz poslovnih knjiga broj P-1414673 iskazuje nepodmireno dugovanje u ukupnom iznosu od 152,97 EUR te da tuženik visinu obračuna nije posebno osporio.

12. Sud je ocijenio vjerodostojnom dokumentaciju u spisu, a međusobno je suglasna glede identiteta nekretnine, promjena vlasništva, izdavanja računa i činjenice da tuženik tužitelju nije dostavio prijavu promjene korisnika.

13. Člankom 3. stavkom 1. točkom 6. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine 66/19 – dalje ZVU) propisano je tko se smatra korisnikom vodnih usluga, dok čl. 37. istog Zakona uređuje sklapanje i trajanje ugovora o isporuci vodnih usluga. Člankom 39. stavkom 1. ZVU-a propisano je da je prethodni korisnik vodne usluge dužan u roku do 15 dana od dana promjene korisnika prijaviti promjenu isporučitelju vodnih usluga, s vjerodostojnim dokazom. Istu obvezu prijave promjene vlasništva odnosno korisnika u roku od 15 dana predviđa i čl. 25. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga tužitelja.

14. Primjenjujući navedene odredbe na utvrđeno činjenično stanje, sud prihvaća navode tužitelja da se tuženik prema tužitelju ne može uspješno osloboditi obveze samo pozivom na zemljišnoknjižni prijenos vlasništva, ako prethodno nije ispunio propisanu obvezu prijave promjene korisnika. Tuženik nije dokazao da je tužitelju prijavio promjenu vlasništva ili promjenu osobe korisnika, zbog čega je u evidenciji tužitelja ostao evidentiran kao korisnik vodnih usluga. Njegov navod da takvu prijavu uvijek obavlja novi vlasnik nije osnovan, jer obvezu prijave zakon izrijekom stavlja i na prethodnog korisnika.

15. Na drugačiji zaključak ne utječe činjenica da je banka kao stjecatelj bila uknjižena kao vlasnik od 26. listopada 2023. Naime, predmet ovog spora nije utvrđenje prava vlasništva, nego obveza plaćanja usluge u odnosu između isporučitelja i evidentiranog korisnika. Pritom je relevantno i da iz samih navoda tuženika proizlazi da nakon promjene vlasništva odnosi glede korištenja i predaje stana nisu bili odmah faktično razriješeni, budući da je u stanu ostala njegova bivša najmoprimka, a postupak iseljenja bio je odgođen. Stoga sud navode iz prigovora kojima tuženik svoju obvezu isključuje isključivo zbog promjene vlasništva ocjenjuje neosnovanima.

16. Visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga i dostavljenih računa. Tuženik nije posebno osporio pojedine stavke obračuna niti je dokazao da je dug podmiren, pa je dužan tužitelju platiti iznos od 152,97 EUR. Na dospjele pojedinačne iznose tužitelju pripada zakonska zatezna kamata temeljem čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) tekuća od prvog dana nakon dospijeća svakog računa, kako je određeno u izreci.

17. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke naknade u iznosu od 12,50 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, odnosno ukupno 25,77 EUR.

18. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

S u d a c :

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj

2. Tuženik