Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-2954/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Petri Mioč Štura, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Petrović, u upravnom sporu tužitelja SŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Emir Mulalić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Pavla Šubića 9/IV, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačk, Sektor za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica kneza Branimira 4, radi obnavljanja vozačke dozvole, 21. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-211-03/25-07/2090, URBROJ: 511-19- 22-25-2 od 4. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika obustavljen je postupak obnavljanja vozačke dozvole tužitelja.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je u predanom zahtjevu tražio da mu se obnovi vozačka dozvola izdana u Policijskoj upravi Zagrebačkoj, serijski broj [serijski broj], a koju je izgubio na području grada Bologne u Italiji. Napominje kako on radi i ima privremeni boravak u Bologni u Italiji te kako je u Policijskoj upravi toga grada prijavio gubitak vozačke dozvole i nakon izvjesnog vremena zatražio da se izda obnovljena vozačka dozvola. Navodi kako mu u Italiji- Bologni nisu izdali obnovljenu vozačku dozvolu sa obrazloženjem da on nije talijanski državljanin, da nema prebivalište u [adresa], da ima samo privremeni boravak (radi zaposlenja) i da mu obnovljenu vozačku dozvolu može izdati samo tijelo-organ koji mu je izdao vozačku dozvolu u državi u kojoj je ta dozvola izdana. Zaključno navodi kako tužbu temelji na čl. 5. st. 1. Pravilnika o vozačkim dozvolama, jer isti ima pravo podnijeti zahtjev i dobiti obnovljenu vozačku dozvolu jer je hrvatski državljanin, ima prebivalište i boravak u [adresa] više od 185 dana pa prema tome isti s obzirom na okolnosti da u Italiji mora raditi i da ne može odjaviti privremeni boravak u protivnom bi izgubio posao te kako isti ispunjava uvjete propisane čl. 5. st. 3. Pravilnika o vozačkim dozvolama.
3. Iz navoda tužbe proizlazi kako predlaže da Sud poništi rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja. Poziva se na odredbu članka 5. Pravilnika o vozačkim dozvolama („Narodne novine“, broj: 2/19 i 102/20) prema kojoj odredbi je u postupku provjere osnovanosti zahtjeva utvrđeno da DŠ ne ispunjava uvjete iz predmetnog članka, tj. unatoč prijavi prebivališta u [adresa] 13. kolovoza 2024., tužitelj i nadalje živi i radi u Italiji te je prijava njegovog prebivališta u [adresa], samo formalna i fiktivna te usmjerena jednom jedinom cilju – stjecanju uvjeta za podnošenje zahtjeva za obnavljanje vozačke dozvole. Napominje kako navodi tužitelja apsolutno ne stoje jer je činjenica da je gubitak hrvatske vozačke dozvole (kojoj je važenje isteklo 1. kolovoza 2008.), nadležnim tijelima u Talijanskoj Republici prijavio 8 godina kasnije – 16. kolovoza 2016., a gubitak iste vozačke dozvole nadležnim hrvatskim tijelima prijavio je 16 godina kasnije- 14. kolovoza 2024. Smatra kako bez obzira na činjenicu da SŠ nije talijanski državljanin, nije bilo zapreka da mu se, temeljem višegodišnjeg odobrenog privremenog boravka u Talijanskoj Republici, izda talijanska vozačka dozvola. Također smatra kako je temeljem prijave gubitka hrvatske vozačke dozvole talijanskim vlastima 2016. i uvjerenja o vozačkoj dozvoli ( koje nikada nije zatražio od nadležne Policijske uprave zagrebačke koja je izdala izgubljenu hrvatsku vozačku dozvolu), SŠ je od nadležnog talijanskog tijela mogao zatražiti izdavanje IT vozačke dozvole, ali to, iz nama nepoznatih razloga, nije učinio. Zaključno navodi kako je nesporna činjenica da tužitelj posjeduje dvije osobne iskaznice te da je u postupku podnošenja zahtjeva za obnavljanje vozačke dozvole, 3. srpnja 2025. pismeno izjavio, da i nadalje, bez obzira na prebivalište u [adresa], nastavlja živjeti i raditi u Italiji, u gradu Bologni.
5. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Primjenjujući materijalno pravo na izloženo činjenično stanje, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.
7. Prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj 3. srpnja 2025., podnio zahtjev za obnavljanje vozače dozvole broj [broj dozvole] izdane 31. siječnja 2002. s rokom važenja do 1. kolovoza 2008. Iz izjave koju je tužitelj i vlastoručno potpisao proizlazi da i nadalje, bez obzira na prebivalište u [adresa], živi i radi Italiji, gradu Bologni. Također, prema podacima iz spisa nesporno proizlazi činjenica da je tužitelj gubitak hrvatske vozačke dozvole (kojoj je važenje isteklo 1. kolovoza 2008.), nadležnim tijelima u Talijanskoj Republici prijavio 8 godina kasnije – 16. kolovoza 2016., a gubitak iste vozačke dozvole hrvatskim tijelima prijavio je 16 godina kasnije- 14. kolovoza 2024.
8. Odredbom članka 5. stavka 1. Pravilnika o vozačkim dozvolama (Narodne novine, broj 2/19) propisano je da zahtjev za izdavanje vozačke dozvole može podnijeti hrvatski državljanin koji je na području Republike Hrvatske nastanjen i ima prijavljeno prebivalište, hrvatski državljanin koji u Republici Hrvatskoj privremeno boravi i ima prijavljeno boravište u razdoblju od najmanje 185 dana, državljanin države članice Europskog gospodarskog prostora (u daljnjem tekstu EGP-a) koji na području Republike Hrvatske ima uobičajeno prebivalište odnosno koji se na području Republike Hrvatske školuje te stranac koji na području Republike Hrvatske boravi najmanje 185 dana u kalendarskoj godini te ima odobren privremeni ili stalni boravak.
9. Nadalje odredbom članka 5. stavka 2. Pravilnika o vozačkim dozvolama (Narodne novine, broj 2/19) propisano je da hrvatski državljanin nije nastanjen u Republici Hrvatskoj ako je prijavio privremeni odlazak iz Republike Hrvatske sukladno propisima o prebivalištu, osim ako je privremeni odlazak iz Republike Hrvatske prijavio radi školovanja. Uobičajeno prebivalište, u smislu ovoga Pravilnika, je mjesto u kojem osoba stanuje, najmanje 185 dana u svakoj kalendarskoj godini, zbog osobnih ili poslovnih obveza (stavak 3). Iznimno od odredbe stavka 2. i 3. ovoga članka, osobi čije su poslovne obveze u drugom mjestu od njezinih osobnih obveza i koja naizmjence živi na različitim mjestima u dvije ili više država članica EGP-a, uobičajenim prebivalištem smatra se mjesto osobnih obveza, pod uvjetom da se osoba redovito vraća na to mjesto. Navedeni uvjet nije potrebno ispuniti, ukoliko osoba živi u državi članici EGP-a radi obavljanja točno određene zadaće (stavak 4).
10. S obzirom na sve naprijed navedeno prema ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra, već je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo.
11. Napominje se tužitelju kako je kontradiktoran u odnosu na njegov navod da u Italiji mora raditi i preživjeti te da bi uskraćivanjem izdavanja vozačke dozvole izgubio posao, s obzirom da od dana isteka važenja Hrvatske vozačke dozvole, 1. kolovoza 2008. pa do danas nije ostao bez posla.
12. Kako, dakle tužitelj u tužbi ne ističe pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primjene materijalnog prava, Sud nije našao osnove osporeno rješenje ocijeniti nezakonitim.
13. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24, 39/26 – dalje: ZUS) te je sud održao usmenu i javnu raspravu 17. lipnja 2026. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.
14. S obzirom na sve naprijed navedeno riješeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu, 21. srpnja 2026.
Sutkinja:
Petra Mioč Štura
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužitelju po opunomoćeniku, Emir Mulalić, Ulica Pavla Šubića 9/IV
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Sektor za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica kneza Branimira 4
3. U spis
